Joseph Johann Littrow, porijeklom Estonac, najznačajniji austrijski astronom XIX. stoljeća, rodio se 13.ožujka 1781. godine u češkom gradiću Horsovyky Tynu (Bischofsteinitz). Godine 1807. bio je upravitelj opservatorije u Krakovu, potom je prešao u Kazan 1810., u Budim 1816. te, napokon, u Beč 1817. godine. Tu je sve do smrti 30. studenog 1841. godine ostao na čelu zvjezdarnice. Bio je autor brojnih znanstvenih djela, od kojih je najpoznatije Wunder des Himmels (Čuda neba ), koje je do 1910. godine doživjelo četiri izdanja.
Na mjestu voditelja bečke opservatorije zamijenio ga je najstariji sin Carl Ludwig. Sin Franz gradio je, s druge strane, vojnu karijeru i dospio je do čina generala, no obiteljski duh zadržao je kroz interes za kartografiju.
Nama zanimljiv Heinrich von Littrow rodio se 26. siječnja 1820. godine. Prvo obrazovanje stjecao je kod kuće, a potom u gimnaziji u Beču. Nastavlja sa školovanjem u Veneciji, a kao najbolji student na Mornaričkom kolegiju 1840. godine vraća se u rodni grad i kraće vrijeme učenik je svog oca. Odlazi na more kao kadet i plovi Sredozemljem na ratnim brodovima, a s fregatom Bellona dospijeva i do Engleske.
Godine 1845. vratio se u Veneciju kao profesor njemačkog jezika i stilistike te suplent za matematiku i nautiku na Pomorskom kolegiju. U gradu na lagunama sprijateljio se s njemačkim pjesnikom Heinrichom Stieglitzom, koji je objavljivao i putopise o talijanskim gradovima. U proljeće 1839. godine putovao je Istrom i Dalmacijom, bio je u Rijeci i Zadru. O tome je ostavio putopis Istrien und Dalmatien, Briefe und Erinerungen (Stuttgart und Tübingen, 1845.). Stieglitz je prvi skrenuo pažnju Littrowu na potencijal Rijeke kao važne luke.
VODIČ RIJEKE I OKOLICE
Trst, taj grad koji je Rijeka nekad, s više ili manje uspjeha, slijedila, dobio je prvi vodič, pod imenom Triest und Umgebung (Trst i okolica) 1852. godine, u izdanju moćnog osiguravajućeg i brodarskog društva Lloyd triestino. Godine 1869. ugledni bečki izdavač Carl Gerold tiskao je anonimni vodič Topographie von Fiume und Umgebung, vezan uz XIV. kongres mađarskih doktora i prirodnjaka. To djelo financirala je riječka općina, a autor je bio prirodoslovac Joseph Roman Lorenz. Knjiga je bila podijeljena u dvije cjeline – 150 stranica bilo je vezano uz “Prirodne uvjete”, a samo 25 bavilo se gradom. Iz istog razdoblja datira i sažeti AltherthÜmer Fiumens (Riječke starine, Pešta, 1870.)
Prvi vodič Opatija je dobila 1883. godine pod naslovom Abbazia, Idylle von der Adria, a bio je tiskan u Beču. U prijestolnici tiskan je te godine i Abbazia und seine Umgebung Heinricha Noea. Isti autor objavljuje 1884. Tagebuch aus Abbazia (Dnevnik iz Opatije), Joseph Rable tiska Curort und Seebad Abbazia (Lječilište i morsko kupalište Opatija), a Petar von Radics djelo jednostavnog imena Abbazia. Ovakav opseg izdavaštva, u kratkom razdoblju, govori o velikom interesu i Beča i Budimpešte za Kvarner, pogotovo kad se uzme u obzir da je prvi opatijski hotel, Quarnero, bio dovršen iste te 1884. godine!
Na plimi tog interesa i Heinrich von Littrow tiska svoje djelo Fiume und seine Umgebung kod Mohovića 1884. godine i taj je prvi moderni turistički vodič grada i danas zanimljiv zbog svoje jasne strukture i brojnih činjenica. Iste godine u Budimpešti je Geza Kenedi tiskao Quarnero, Fiume es Abbazia. Za razliku od Littrova, Kenedi, koji je tu boravio nekoliko mjeseci zbog zdravstvenih razloga, napisao je djelo kao stranac - bez pravog razumijevanja lokalne sredine i običaja.