Poljska i Hrvatska su daleko jedna od druge (utoliko više se čovjek divi koloni od pola milijuna Poljaka koji, prolazeći tri-četiri granice, svake godine u sve većem broju voze desetak i više sati da bi došli do našega mora). Pa ipak, u vrijeme nekih drugih europskih integracija (kojih se danas ni najstariji ne sjećaju), južni (Šlezija) i jugoistočni dijelovi Poljske (Galicija) dijelili su s Hrvatima istu državu pod Habsburzima (1795.-1918.), baš kao što će se iznova zateći unutar zajedničkih granica i od 1. srpnja 2013.
Tragovi Poljaka i poljske kulture na području Istre i Kvarnera, stoga, ne iznenađuju, ali svakako ispadaju brojnijima nego što bi se očekivalo. Ovi su tragovi počeli biti predmetom interesa osobito unazad desetak godina, prvenstveno zahvaljujući naporima djelatnika veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu – Urszuli Dzierżawskoj-Bukowskoj, ranijem kulturnom atašeu, potom Wiesławu Tarki, sadašnjem veleposlaniku i drugima. No, krenimo redom...
O TOME KAKO SE HENRYK SIENKIEWICZ
DEFINITIVNO USIDRIO U OPATIJSKOJ LUCI
Gradovi imaju svoje dužnosnike, plaćene da se bave promocijom Grada i njegove kulture, ali takvi rijetko ostavljaju dubljeg traga u lokalnoj povijesti. Daleko više gradove razumiju i zadužuju entuzijasti, ničući u svakoj vremenskoj epohi tko-zna-odakle i vezujući se za te gradove po linijama nikad do kraja objašnjivih sentimenata.
Po takvim je zakonitostima Liburnija privukla Urszulu Dzierżawsku-Bukowsku, ministricu-savjetnicu poljskog Veleposlanstva u Zagrebu, koja je, isprva vođena svojim kroatističkim obrazovanjem i profesionalnim interesom, počela otkrivati poljske tragove na ovoj našoj rivijeri. Stjecajem okolnosti i tada još dobrih odnosa s opatijskim gradskim čelnicima, ovoj sam gospođi pred nekoliko godina, za jednog njenog odsjedanja u hotelu Belveder, bio vodičem i domaćinom. Vojnički kratke plave frizure i brzih pokreta, Urszula me iznenadila prije svega svojim besprijekornim hrvatskim u kojemu se nije čitao ni poljski akcent, a njoj je, opet, laknulo čim je, već za nekoliko časaka, razumjela da nema posla s nacional-nacionalističkim sanjarem zaslijepljenim čeznutljivim kontinuitetom "od stoljeća sedmog". Moja fascinacija bila je to većom kada sam shvatio tempo kojim se Urszula dala na najavljeni posao. Nije prošlo mnogo, i u paviljonu Juraj Šporer otvorena je izložba Henryk Sienkiewicz i njegovi tragovi u Hrvatskoj, preseljenu iz Zagreba. Pa čak i kada se Urszula Bukowska vratila u Poljsku, zarazila je poljsku ambasadu afektom prema ovom kraju pa je, uz skromni posredovalački doprinos Odbora za uljepšavanje Opatije, 12. lipnja 2001. pred opatijskom lukom otkriveno i poprsje Henryka Sienkiewicza, poklon Muzeja književnosti iz Poznańa. Otkrivanju je prisustvovao i ambasador Jerzy Chmielewski i bijeli fratar iz male poljske pavlinske kolonije u Sv. Petru u Šumi. (Otvaranju obnovljenog umjetničkog paviljona Juraj Šporer, pak, o Danu Grada Opatije 14. lipnja 2003., nazočili su Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić i njegov gost, predsjednik Republike Poljske Aleksander Kwasniewski. Dvojica predsjednika su, postajavši u neobičnoj tišini kratko u Šporeru, otišli posjetiti hotel Lovran koji se, tada već u poljskim rukama, upravo renovirao.)
Najbolje u čitavoj priči jest da Henryk Sienkiewicz (1846.-1916.), kojega djeca pamte uglavnom po romanu Kroz pustinju i prašumu a odrasli po Quo vadis, Gospodinu Wolodyowskom, Ognjem i mačem ili Potopu, nije bio tek jedan iz one čete blaziranih opatijskih gostiju koji su ovdje ubijali vrijeme i gospodsku dokolicu. Sienkiewicz, tragična figura koja je primila Nobelovu nagradu 1905. kao siroče lišeno vlastite domovine, u Opatiju je dolazio nekoliko puta, i to radi liječenja grla. Travnja 1887. došao je u Opatiju prvi put, na preporuku liječnika: otkrivši "idealno mjesto" koje će "nadmašiti Merano" i koje "ima sve" osim raspoloživog smještaja (u očekivanju prestolonasljedničkog para grad je bio krcat, pa je Sienkiewicz morao stanovati u nekom skromnom kućerku "iznad parka"). U Opatiji je počeo pisati Gospodina Wolodyjowskog, ismijavao imena s gostinjskih listi, pomagao u otiskivanju brodicom princezi Štefaniji.
......