Povodom stotinu i dvadesete obljetnice održavanja Prvog cionističkog kongresa u Baselu, donosimo treći dio priče o jednom od trojice susudionika toga povijesnoga događaja iz Hrvatske, ing. Josipu Lazarusu, tvorničaru iz Rijeke, utemeljitelju brodogradilišta Viktor Lenac1, plodnom publicistu, prvom poznatom riječkom cionistu i jednom od prvaka cionističkoga pokreta u Hrvatskoj. Budući da ovaj segment Lazarusova djelovanja dosada nije bio posebno istraživan, ovdje mu se posvećuje posebna pozornost, jer ima veliko povijesno i kulturno značenje, ne samo za Rijeku nego i Hrvatsku općenito.
Premda se politikom nikada nije bavio, oduvijek zazirući od nje jer su se njome bavili ljudi u pravilu, radi vlastitih, a ne općih interesa i dobrobiti, Lazarus je s velikim zanimanjem pratio djelovanje dr. Theodora Herzla, osnivača Cionističkoga pokreta, kojeg će osobno upoznati i, prema vlastitom svjedočenju, biti u užem krugu njegovih prijatelja. Kao riječki delegat aktivno je sudjelovao i na prva dva svjetska cionistička kongresa u Bazelu.
Na Lazarusov poticaj u riječkoj židovskoj općini započeta su redovita javna čitanja i tumačenja Talmuda te ustanovljeno prvo (neformalno) lokalno cionističko udruženje, koje će 1911. biti obnovljeno. Čini se, međutim, da se nakon Herzlove prerane smrti udaljio od cionizma, vjerojatno razočaran načinom vođenja ovoga pokreta ili zbog nekih osobnih razloga.
Aktivno je sudjelovao i u velikoj akciji lokalne židovske zajednice oko podizanja nove velike riječke reformirane sinagoge na Pomeriju. U to vrijeme pisao je i članke za Herzlov cionistički časopis Die Welt, koji je izlazio u Beču. Na kraju rada donosimo njegov komentar na predavanje Hermanna Bahra o židovstvu.
...