Pomorska bitka kod otoka Visa (1866.) od velikog je značaja i o njoj se u našim primorskim krajevima govori, specijalno onda kad se želi konkretno dokazati visoka pomorska sprema, hrabrost i ljubav naših pomoraca za užu rođenu grudu.
| 
Antun Pilepić - viški veteran |
U toj čuvenoj pomorskoj bitci, u kojoj se imalo odlučiti, kome će pripasti prevlast na Jadranu, da li Austriji ili Italiji, pobjedu nije iznijela mnogobrojna i modernim oružjem opremljena ratna mornarica, nije ju iznijela ni austrijska flota, jer je bila i odviše slaba i slabo naoružana, već herojstvo mornara. Naš primorski elemenat, koji je sačinjavao ogromnu većinu posade na austrijskoj floti, ušao je u borbu s najvećim elanom, pun volje i odluke da se pobijedi krvnog neprijatelja, koji se spremao, da mu otme i upropasti ono, što njegovim djedovima nije pošlo za rukom kroz toliko tužnih vijekova. I admiral Tegethoff, koji je preko noći postao čuven i slavan i koji je postao miljenik bečkog dvora, nije ni malo pretjerao, kad je kazao da je vjerovao u pobjedu samo zato, što je poznavao hrabrost i spremu svojih mornara.
Pomorska bitka na Visu, u kojoj je bila potpunoma skršena jaka pomorska snaga Italije i time za dugi niz godina onemogućena njena prevlast na Jadranskom moru, postala je u našim primorskih krajevima upravo legendarna. O njoj se mnogo pisalo, ali, što je važnije i karakterističnije, o njoj se još više pričalo. A priča se još uvijek, i to u najširim slojevima naroda, pogotovo kod onih kod kojih ta bitka služi kao primjer junaštva naših pomoraca. U prim. selima, na Gornjem Primorju, Dalmaciji i dalmatinskim ostrvima među odraslim ljudima, u časovima dokonice, prepričavaju se razne anegdote iz te bitke, i to sve na osnovu pripovijedanja starijih, koji su uzeli aktivnog učešća u toj bitci. Tih doživljaja imade mnogo, bezbroj, i oni su i za pripovijedače i za mlade slušaoce uvijek jednako svježi, jednako zanimljivi i privlačivi. Tim pripovijedanjem i prepričavanjem stvara se u našem primorskom narodu tradicija: tradicija, koja je našoj mladoj državi, kao pomorskoj državi, koja na Jadranu imade vitalnog interesa, i te kako potrebna. Zato tu tradiciju treba gajiti i jačati svim mogućim sredstvima.
U POSJETI KOD VIŠKOG VETERANA
Koliko je u ovim krajevima živ spomen na viški boj vidi se i po tome, što se iskorišćuje svaka, i najneznatnija zgoda, da se taj spomen obnovi i osvježi. Tako je čitava naša javnost imala prilike, da pred nekih dvadesetak dana naiđe u našoj štampi na noticu, da u Dalmaciji živi najstariji učesnik u tom boju. Prema toj vijesti, taj je učesnik rođen 1842. ili 1843. godine, te bi prema tome danas imao 86 odnosno 85 godina. Ova nas je vijest podsjetila na starca koji živi na Trsatu mirno i povučeno, a za kog nam je bilo poznato, da je također učestvovao u toj bitci. Znali smo, da je vrlo star, ali nismo računali s time, da bi on mogao biti eventualno stariji od tog Dalmatinca i da bi prema tome on bio najstariji živi borac iz bitke kod Visa.