Bakarske prezide su pregradni kameni suhozidi na padinama Bakarskog zaljeva, tradicionalna arhitektura. Korišteno je okolno kamenje, slagano bez vezivnih materijala, stepenasto. Na stvaranim terasama sadila se vinova loza.
Bakarska vodica je ime pjenušavog vina koje se proizvodi(lo) u gradu Bakru i njegovoj okolici, vrenjem, (višekratnim pretakanjem i filtriranjem pripremljenog) bistrog mošta autohtonih bijelih sorata: beline (beli par, od žumića, vrbića, verdića, žlahtine (vele i male), gustošljena, brankovca te muškata bijelog.
Da se pjenušac Bakarska vodica proizvodio pred više od stotinu godina unatrag, vidljivo je iz pisanih dokumenata.
Naredba bana kraljevina Hrvatske,Slavonije i Dalmacije od 23.prosinca 1910.br III D.2730/910 o provedbi zak.članka XLVII.: 1908.o zabrani patvorenja vina i u promet stavljanja patvorenih vina. Tiskano u Zagrebu, tisak kr. zemaljske tiskare, 1911. god.
Na stranici 34. Čl.47 „ Šampanjac, pjenušac i bakarska vodica – Pod šampanjcem valja razumijevati takovo iz naravnog vina pravljeno, ugljičnom kiselinom zasićeno vino, u kojem je ugljična kiselina, eventualno dodatkom šećera naravnim putem razvita i u njem pridržana. Ovome mogu se kod fabrikacije šampanjca običajne no ne škodljive tvari npr. liker pridodavati.
„ Naziv pjenušac valja označiti na etiketama (vignetama) boca velikim i lahko čitljivim slovima, koja padaju u oči. Ta se etiketa ima tako priliepiti da se ista sa boce može skinuti samo nakon ovlaženja.“
| 
Bakar 1930. godine
|
„ U cienike gostioničarske jestvenike itd. ima se pjenušac vazda samo pod tim imenom unašati.“
„ Zakon o vinu s pravilnikom iz 1930. Godine čl.31, str.38 …“ Imenom „ bakarska vodica“ može se nazivati samo onaj prirodni pjenušac, koji je priređen u Bakru i u okolini po uobičajenom načinu iz tamošnjeg grožđa, odnosno šire.“
Na stranici 61. Istog zakona „ Dodatak“ tumači i ovo. – „ Bakarska vodica je prirodno pjenušavo vino iz Hrv. Primorja. Navreo mošt otače se u šampanjske boce i čuva u hladnome. Kao „Bakarska vodica“ smije se prodavati samo prirodni pjenušac iz Bakra i okolice priredjen po tamo uobičajnom načinu.(čl. 31,P.)
GDJE SE PROIZVODILA BAKARSKA VODICA
Iz pisanih dokumenata kao vinogorje za proizvodnju Bakarske vodice spominje se Bakar i okolica.
Danas je grad Bakar s 8000 stanovnika, s okolnim mjestima, nekad selima, dio Primorsko-goranske županije.
Od davnine je na tom lokalitetu bilo naselje. Rimljani su Bakar nazivali Velcera. To je latinizirani oblik od keltskog Vel-kier ili prema grčkom Bolkera, a to znači da su Rimljani našli ovdje naselje tog imena. Grčki geograf, astronom i matematičar Klaudije Ptolomej stavlja oko 160.g.n.e. u Liburniji grad Velceru između Senja i Trsata. Geograf Abraham Ortelius (1527- 1598) iz Antwerpena god. 1579. stavlja na karti Panonije Velceru na mjesto Bakra. Od imena Velcera ili Bolkera nastaje isprva naziv Bucar, Buccari, Buccarensis, a kasnije ili usporedo, hrvatski Bakar, Bakri, Bkri.
Hrvatsko je ime prvi put u povijesti zabilježeno u Vinodolskom zakonu 1228. godine, a sačuvalo se bez promjene do danas.
U povijesnim dokumentima spominju se doline u okolici Bakra, kako se koriste kao polja i vrtovi, da se obrađuju, da doline i vrtače daju ječam i ostale žitarice, razno povrće i voće te da se uzgaja vinova loza, maslina i smokva.
U XIII st. se Vinodolom zove sav teritorij uz more od Senja do Grobnika.
U Bakru se ovjeravalo isprave o darovanju i kupoprodaji vinograda (1497. godine), a propisane su i javne daće za promet staklom, uljem, mirodijama, vinom, suhim smokvama, kožom, žitom, drvom, željeznom robom, svilom, suknom, platnom i pređom, sapunom i južnim voćem, sušenom ribom, lukom i češnjakom… Bakar je bio važno trgovačko čvorište. Burna događanja kroz povijest; sukobi vlastodržaca, ratovanja i otimanja Turaka i Mlečana; zarazne bolesti i potresi ostavili su traga u gradu i okolici. Karakteristično je i rivalstvo Rijeke i Bakra u trgovini u XVII st.
Carica Marija Terezija poveljom iz 13. svibnja 1778. god. dala je Bakru status slobodnog grada, godinu kasnije proglasila ga slobodnim kraljevskim gradom, dodijelila mu autonomiju i gradski grb.
Blagdan Margaretina sredinom srpnja bio je i pučki sajam različite robe i vina, po znanim i propisanim sajamskim cijenama – Vino piju iz zemljanih vrčića, cijena litre je 14-16 novčića, lošijeg 10-12. Žene dolaze s barilcima ili velikim bačvama, slamom opletenim staklenkama što ih bocun zovu, kupuju vino i kući nose. To potraje do 12 sati kad ispaljen mužar navijesti da je Margaretinja prošla.
Putopisac, kroničar i botaničar Dragutin Hirc Bakar i okolicu slikovito opisuje:
| 
Bakarske prezide pedesetih godina
prošlog stoljeća
|
„Zaputiš li se prvi put našim primorjem, iznenađuje te silno sivo i golo kamenje, strašan onaj kras. Prva je kulturna bilina na hrvatskom krasu u Primorju vinova loza, pa gdje je na kamenu ili među razpuklinama i samo šaka zemlje, tu ona uspijeva tako bujno da to čovjeka iznenađuje. Mnogi Primorac ne propusti dana da se u vinograd ne bi nagledao pa ga i zimi ni žestoka bura u tom ne prieči. Trs se gaji u vinogradu, trs raste pred kućom i oko nje on se uzgaja po škrapama… On zna za svaki grozd u svom vinogradu, on ga prati od zaplodbe do dozrijevanja, on ga njeguje, pregledava, nastoji i čisti, redi – on je među vinovom lozom najsretniji, najzadovoljniji…U dolini Rječine, u Dragi, i Vinodolu goji se vinova loza u ravnici, oko Bakra i po kamenitim vrhovima što se protežu od Sv. Kuzme do Bakarca. Tu su vrhovi Klančina, Grbin, Crni, Križ nu najznamenitiji je 119 m visoki Rebar, koji je sav od podnožja do tjemenice izprerovan. Ogromnu tu vapnenu stienu pretvorio je Primorac mravljim marom u jedan vinograd. Od mora do tjemenice reda se skalinasto gromača za gromačom, od kojih vrh rebrasto izgleda, pa mu otuda i ime.
Posve drukčije gaji se loza u Primorju nego u gornjoj Hrvatskoj. Najprije treba osigurati zemlju, a poslije trs. Da bura Primorcu i onu pregršt zemlje ne raznese kojom ga priroda maćehinski obdarila, valja ju podzidati gromačom. Kupi li koji umejak ili krasu i vidi li da među kamenjem ima zemlje crvenice, vidi zemlju u škrapama i među razpuklinama, odmah se spremi da tu nasadi vinograd. Onaj kamen pretvori u bujnu oazu i diviti se mora čovjek kako se Primorac oko toga trudi i muči.
…- Primorac kamen lomi i krši. Gdje mu ne pomaže zub, hrasnica ili pralica, tu pozove u pomoć puščani prah(barut). Polomljeno kamenje nose na drugi kraj jer će njime ograditi vinograd, da bude protiv buri sigurniji. Na kamenje se složi gromača na metar ili više visoka, a toliko duga i široka koliko je vinograd. Silan je to trud, dok mnogobrojno kamenje slaže polažuć jedan kamen na drugi i ne spajajuć ga vapnom. Za kiše naročito pako zimi često se gromače raztaču te ih valja s proljeća opet popraviti.
… Leži li vinograd u ravnici, ne prave u njemu gromače,već suvišan kamen uz ogradu slažu ili ga i odstrane.Leži li vinograd na vrhu ili njegovu obronku, tada slažu gromače skalinasto.Iza prve slijedi druga i tako do kraja, a koliko je duga i široka toliko ima na njoj i zemlje na kojoj se loza goji.Nu, ta zemja nije čista, već pomiješana krupnijim i sitnijim kamenjem što gruh ili gruhlje zovu.Kad bi Neprimorcu pokazao škrinjicu takove zemlje pa uza nju izložio i vino, koje na njoj raslo, mnogi bi teško vjerovao, da na tom gruhlju onako plemenita i vatrena kapljica uspijeva.…
…Obaviv Primorac najteži posao, izkopa rovove, zasadi čokote, pogrebeniča grebenice ili zavabči vabce (mladu lozu), zatakne kolčić i ovija po njem trs, dok je porasao.
Carica Marija Terezija je poticala sadnju vinove loze i dozvolila da se od krčevina šuma, sade vinogradi. Tako su kmetovi dolazili do vlasništva novih površina pod vinogradima i bili oslobođeni pet godina daća za takve vinograde. Tako je bilo i s bakarskim prezidama, skalinastim tradicionalnim graditeljstvom u okolici Bakra. Stanovnici sela Praputnjak, Meja, Hreljin su u najvećem broju sudjelovali u izgradnji novih prezida.
| 
Etiketa Bakarske vodice tridesetih godina dvadesetoga stoljeća
|
Ispod sela Praputnjak, podno Karolinske ceste, mnoge su terase dobile ime po korisnicima ili vlasnicima vinograda te geografskim obilježjima: -Letovo, Dobra, Lovrinovo, Stiminovo, Ćićićevo, Mandrija, Gornje i Donje Črno, Punta, Rebar, Takala, Komorica, Smilj, Križ itd. Po katastarskim kartama je vidljivo korištenje tih parcela kao vinograda.
Žene su imale značajnu ulogu u održavanju vinograda i pravljenju nadaleko poznate Bakarske vodice. To ne začuđuje, jer su muški članovi obitelji često izbivali od kuće zaposleni u prekomorskim zemljama, na gradnji Sueskog kanala (1858-1869.) kao težaci, ili kao mornari na mnogim jedrenjacima, te kalafati u mnogobrojnim brodogradilištima.
Odnos među spolovima je desetljećima bio izrazito neuravnotežen. Na 100 muškaraca 1890.godine bilo je 168 žena, ili 1910.god. na 100 muškaraca, 171 žena itd.
Žene su u vinogradima obavljale sve potrebne radove od špricanja, sumporenja, pljevljenja i održavanja vinograda i podruma do pravljenja i prodaje vina. Na žensku djecu posebno se pazilo jer su bila korisna u domaćinstvu i poljoprivredi, bile su vrijedne i pazile na čistoću i urednost što je bilo značajno za proizvodnju kvalitetnih vina i pjenušca, koje se moglo unovčiti.
Kad bi muškarci „bili doma“, obavljali su teže poslove poput kopanja, zidanja prezida i gromača, košnje i sl. Bakarske su prezide, gromače i skalinade gradile generacije od zadnjih desetljeća 18.st. do početka 20.st. S obzirom na tešku konfiguraciju terena, jedan je radnik za osam sati rada mogao izgraditi 1,5 kubičnih metara suhozida. Zemlju se moralo donositi sa planina na leđima u košima, „va kofama“, ili vozovima, kolima, što je značilo još produljenje vremena najmanje dvadeset posto.
PRIPREME ZA TRGADBU, BERBU GROŽĐA
Pripreme za trgadbu su bile opsežne i značajne. Trebalo je razadnit (skinuti dno bačve), zadnit (postaviti dno), nabijat (zatezat obruč), namakat, sumporit i bromulat bačve, kade, brente. Bromulanje je parenje koje se izvodilo ubacivanjem venuka–lišća trsa, smokve, oraha, trešnje, breskve u bačvu. Ono bi se prelilo vrelom vodom, a bačva zatvorila. Na taj način bromul drvu oduzima neugodne mirise.
Trgadba je bio poseban događaj za sve obitelji i stanovnike, a početak trgadbe bi određivao gradski magistrat sa sucima. Prije toga nije bilo dopušteno brati, za prekršitelje su slijedile visoke kazne. Grožđe se pažljivo bralo i prebiralo. Od najboljih grozdova se pravila Bakarska vodica.
| 
Loza na prezidima danas
|
Grožđe se kućama dopremalo na leđima, u brentama i kofama ili kolima u bačvama (kartelima, bordulezima). Mošt se gnječio nogama u kartelu ili grotu.Samotok se dijelio od krutih sastojaka prelijevanjem kroz konusni od šiblja napravljeni koš. Poslije taloženja i alkoholnog vrenja, fermentacije, mošt se filtrirao u staklene demižone gdje je sazrijevao u fazama do veljače,kada se pristupilo punjenju vodice u boce.
Umijeće proizvodnje pjenušca u ove krajeve najvjerojatnije su prenijeli francuski vojnici za vrijeme Napoleona ili bakarski brodovlasnici u poslovnim kontaktima s Francuzima.
Svaka je domaćica u mjestu – selu Praputnjak znala do u tančine proizvodnju poznatog pjenušca nazvanog, radi lakšeg plasmana – Bakarska vodica, pa je tako sačuvana tradicija do donošenja Zakona iz 1929. godine, poznatijeg po imenu „Vinski Zakon“.
Bogatije obitelji su proizvodile više pjenušca, a svatko si je nastojao za svečane zgode priuštiti bar malo tog cijenjenog vina.
Bakarske prezide su održavane i vinova loza sadila se do početka II svj.rata. U to vrijeme proizvodila se i tradicionalna Bakarska vodica. Nakon rata napuštaju se i zapuštaju vinogradi zbog zakonske regulative i propisa, prezide i gromače se urušavaju uslijed prirodnih nedaća i neodržavanja, postaju „mrtve“.
OBNOVA I REVITALIZACIJA PREZIDA
Političke okolnosti nakon 1990.godine i nakon Domovinskog rata mijenjaju se. Starosjedioci i mnogi iseljeni daju inicijativu za obnovu bakarskih prezida koji su postali u međuvremenu dio zaštićenog krajolika. Pokrenut je vrlo zahtjevan projekt revitalizacije i obnove vinogradarstva na bakarskim prezidama i obnove povrtnih kultura na plodnoj dolini zvanoj Dolčina.
Godine 1998. osnovana je i registrirana Kulturno društvena udruga Praputnjak, a 2000. godine njeni članovi pokrenuli su projekt i program Revitalizacija bakarsko – praputnjarskih prezida te prijavili projekt na natječaj što ga je raspisala Vlada Republike Hrvatske – Ured za udruge – od 30.studenog 2000. godine. Godinu kasnije uz Grad Bakar,Centar za brdsko planinsku poljoprivredu, Veleučilište Rijeka (odjel Poreč) i Županiju Primorsko-goransku, počela je obnova prezida i gromača, zapuštenih i napuštenih od pedesetih godina prošlog stoljeća. Projektom obnove i revitalizacije bilo je predviđeno zasaditi 10 000 trsova do 2010.godine na 8 – 10 ha, a već 2001. godine 2000-3000 trsova na terasama. Postavljen je vrlo ambiciozan projekt vrijedan od 700 000 – 1000 000 kuna.
Program i Projekt Udruge ocijenjen je vrlo pozitivno od strane stručne komisije, pa je Vlada RH na sjednici 5.travnja 2001. godine odlučila da se program financijski podupre sa 65.440,00 kuna. Financijsku potporu Programu dao je Grad Bakar s 155 000,00 kuna od 2001.-2003. godine, te PG županija s 30 000,00 kuna za opremu navodnjavanja vinove loze.
Odabrana je lokacija na katastarskim česticama, koje su u prošlosti dokazano bile zasađene vinovom lozom, obavljene pedokemijske analize tla, u laboratoriju Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču. Dobiveni su tako podaci i smjernice za budući rad. Započelo se u listopadu 2001. godine zemljanim i građevinskim radovima. Zemljani radovi uključivali su odstranjivanje debelih stabala, uništenje žila, čišćenje raslinja i panjeva mehaničkim putem. Obavljena je i meliorativna gnojidba. Građevinski radovi uključivali su popravak gromača i prezida koje su bile urušene na mnogo mjesta, ali bilo je vidljivo umijeće graditelja pred sto i više godina jer su mnoge prezide izdržale mnogo nedaća kroz prethodna desetljeća.
| 
Revitalizirane bakarske prezide
|
U spašavanju od daljnjeg izumiranja autohtone sorte grožđa beline, sirovinske osnove za proizvodnju Bakarske vodice, poslužili su davno posađeni i uzgojeni trsovi na okućnicama mjesta Praputnjak kojih ima u skromnim količinama. Plemke beline je tehnološki uzeo u obradu u Vrbnik Ivica Dobrinčić, dipl. ing. agronomije, koji je registriran za proizvodnju cijepova na području PG županije.
Agronomski fakultet Zagreb uzeo je grožđe, listove i tkivo za analize i znanstvena istraživanja.
Prema dugogodišnjim zapažanjima ova sorta vinove loze odlikuje se sljedećim karakteristikama: velikim grozdovima okruglih bobica slamkasto žute boje, relativno guste konstrukcije. Primjena zelene rezidbe pospješuje rast i kakvoću sladora, ali je obvezna preventivna zaštita i dugi rez.
To je dobra sirovinska osnova za proizvodnju kvalitetnog vina i dokazana sirovinska osnova za autentičnu Bakarsku vodicu.
U proljeće 2002. iskopan je kanal, pripremljen za sadnju. Uoči blagdana sv. Josipa, zaštitnika mjesta Praputnjak, zasađene su prve sadnice vinove loze beline, na osam prezida-terasa, ukupno 280 komada, uz svečanost i mnogo uzvanika.
Prvi rezultati predočeni su 2007. godine degustacijom pjenušca s obnovljenih prezida i novih vinograda. Svi su se složili da je pjenušac vrijedan pažnje i podrške. Količine su međutim za sada više nego skromne i ne može se govoriti o komercijalnom efektu. Sve je još u razvojnoj fazi.
Pokušalo se plan iz 2000.godine realizirati te je nastavljeno s čišćenjem i sadnjom mladih trsova. Uspjelo se do danas urediti i zasaditi 61 prezid sa cca 2500 trsova. To nije ni približno ostvarenje ambicioznog plana koji je zacrtao puno više od toga.
Mnogo je razloga za taj podbačaj. Mehanizaciju je gotovo nemoguće koristiti pa se kao pred stotinjak godina ručno moraju odrađivati mnoge faze. Volontera je sve manje ili ih nema, stručna radna snaga nedostaje, a pitanje je i kako sve potrebno za ovaj projekt financirati. Udruga Dolčina više nije nositelj programa već Poljoprivredna zadruga i upraviteljica zadruge Vasilija Zdunić.
Za sada i dalje postoje planovi proširenja vinograda i obnove prezida, izgradnja podruma s degustacijom vina i odmorište za turiste, koji bi mogli čuti pravu priču na licu mjesta, o našoj bogatoj tradiciji sadnji i uzgoju vinove loze kroz stoljeća, pjenušcu koji je bio prepoznatljiva „robna marka“, a sada to, nažalost, nije, jer se dio proizvodi u Sloveniji(!) za Istravino, a dio u riječkim pogonima Istravina, s bijelom etiketom. Dio te slovenske Bakarske vodice s crvenom etiketom prodaje se po akcijskim cijenama u našim trgovačkim centrima. Ne poštuje se, dakle, tradicija ni geografsko porijeklo vinogoja za pravljenje Bakarske vodice.
Ipak, nadamo se će se novim planovima i projektima u budućnosti sa stručnim kadrom, marketingom i svim što uz to ide vratiti nekadašnji sjaj i kvaliteta autohtone Bakarske vodice, pjenušca naših pradjedova koji se proizvodi(o) na bakarskim prezidama, podno sela Praputnjak i Meja,okolnih mjesta našeg povijesnog grada Bakra.
Literatura:
1 Sokolić I. : Vinogradarski leksikon, Novi Vinodolski .:1998.:28
2 Naredba, bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb.:1911; 34
3 Naredba, bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb.:1911; 35
4 Zakon o vinu s pravilnikom,Zagreb,1930.:61
5 Marochino I.: Grad Bakar kroz vjekove, Bakar, 1982.:25
6 Marochino I.: Grad Bakar kroz vjekove,Bakar, 1982.:26
7 Hirc D. Hrvatsko Primorje, Zagreb, 1891.pretisak 1996.:155
8 Borovičkić M. Takale, Zagreb, 2008.;48 :49; 49.;51
| U dva navrata sam obišao Bakarske prezide, u veljači prije vegetacije i svibnju kad je vegetacija počela te stekao svoj dojam o Projektu.Razgovarao sam i sa sadašnjom upraviteljicom PZ Dolčina Vasilijom Zdunić, skupa smo obišli prezide sa vinovom lozom koji se obrađuju. | |