RIJEČKI GUBERNIJ
Carica Marija Terezija, na prijedlog svog sina i suvladara, Josipa II., ukinula je 14. veljače 1776. godine Austrijsko primorje i utemeljila je Gubernij u Trstu na čelu s grofom Karlom Zinzerdorfom. Za ...primorski grad Rieku sa svojim zemljištem odredila je da se ima utjeloviti kraljevini Hrvatskoj: s toga da ga ubuduće imade nadzirati i upravljati samo ugarska dvorska kancelarija, putem hrvatskoga kraljevskog namjestničtva. Ovakva dvorska formulacija prvi put je grad čvršće usmjerila prema Pešti, no pri tom je ostavila puno prostora za različita tumačenja.
Vijest o caričinoj povelji istog dana dostavio je riječkim patricijima Benzoniju i Marottiju, tada u Beču, grof Teodor Batthyány (1729.-1812.). To mu je već 9. ožujka 1776. donijelo titulu riječkog patricija.
Nastojeći da pravno ustroji obalno područje svoje prostrane Monarhije, carica Marija Terezija imenovala je 26. travnja 1776. grofa Josipa Majlátha de Székhelyja (1735.-1810.) za riječkog guvernera i za velikog župana novoosnovane Severinske županije. On je titulu grofa stekao 1773., a bio je potomak plemićke obitelji čiji su preci bili grofovi iz županija Mont i Barš. Tijekom života obnašao je i funkcije državnog ministra, komornika, dvorskog pravog tajnog savjetnika, ekzaktora carske komore i župana virovitičkog.
Za svečanu uspostavu Gubernija trebali su, uz Majlátha, u ime hrvatskog vijeća, prisustvovati Stjepan Niczki i Nikola Škrlec. Majláth se javio iz Györa, pismom od 23. kolovoza, najavljujući hrvatskom banu Nadásdyju da će u rujnu doći u Zagreb.
Preuzvišeni i presvjetli gospodine grofe bane, gospodine premilostivi! Akoprem je utjelovljenje Rieke... a imenito slavne kraljevine Hrvatske već prije više mjeseci po njezinom veličanstvu dobrostivo odlučeno, ter meni već koncem mjeseca travnja uprava povjerena kao gubernatoru koje kano velikomu županu: to nisam mogao iz razloga, što mi je o toj novoj uredbi previšnja zapovjed njena veličanstva tek 22. ovoga mjeseca predana, prije pismom zasvjedočiti Vašoj preuzvišenosti onaj smierni poklon, koga sam joj dužan kano prvoj glavi priedsjednika ovih kraljevina. (Rački, F.: Rieka prema Hrvatskoj, Zagreb, 1867., str. 25)
Iz ovoga se vidi da je Monarhija bila velika i troma i da su se odluke provodile mjesecima nakon što su donesene. Predaja grada od strane povjerenika Češko-austrijske kancelarije baruna Riccija zbivala se u Rijeci od 20. listopada 1776. godine, u prisutnosti Josipa Majlátha i savjetnika Nikole Škrleca. Cijeli proces odvijao se polako jer je uključivao i Bakar, Bakarac i Kraljevicu, područja uz Karolinu, te formiranje Severinske županije. Prva faza formiranja vlasti odvijala se sve do 10. studenog 1777. godine kad je održana glavna skupština Severinske županije u Mrkoplju. Josip Majláth tom prigodom je rekao:
Ono, što smo željeli, dostigosmo pravednosti i dobrostivosti naših svijetlih vladalaca. Oni hoćedu, da se ova severinska županija, koja se diže iz pepela modruške i vinodolske, tako uredi, kako bi se odanle trgovina širila na prostrane zemlje sv. krune kraljevine pače i ciele slavne monarkije. Toga radi severinskoj županiji i obsegu ugarskih kraljevina pridružiše osim Bakra, opetovano zahtievanoga po zakonih kraljevine, bližji stare Liburnije grad Rieku, veoma prikladan za morsku trgovinu, s cielim kotarom i uz odličnu blagodat slobodne luke. (isto, str. 43-44)
Severinska županija uključivala je Rijeku i Karlovac, a granice su joj bile Kupa, more i Vojna krajina. Tada je Rijeka brojila 5.132 stanovnika, od kojih je 61 bio svjetovni svećenik, 22 kapucini, 11 augustinci, 20 benediktinki, 68 trgovaca, 220 obrtnika. Glavni gradski prihod bila je carina. Između 49 patricijskih obitelji biralo se 50 gradskih vijećnika. Rijeka je bila drugi najveći hrvatski grad - poslije Bakra!
Dana 13. svibnja 1778. godine Bakar, koji je uključivao Trsat i Sušak, proglašen je slobodnom lukom. Položaj Rijeke do kraja je definiran caričinim dopisom od 23. travnja 1779. godine, koji se nadovezuje na one od 9. kolovoza 1776., 29. kolovoza i 5. rujna 1777. te 10. travnja 1778. godine. Posljednji važan dopis uslijedio je 11. kolovoza 1779. godine i time je Rijeka čvršće vezana uz Peštu, no, ipak prvenstveno preko Hrvatske. Guverner Mailáth imao je velikih planova za uređenje Rijeke, a u tome mu je važan pomoćnik bio inženjer Anton Gnamb. On je stigao iz Trsta u Rijeku 27. ožujka 1773. i tu je ostao do 1806. godine. Dobio je zadatak da urbanistički definira širenje Rijeke izvan zidina Starog grada. Preduvjeti su bili to što je 1775. godine prestalo zaključavanje gradskih vrata, a car Josip II. donio je 1780. odluku da se zatrpaju riječki obrambeni rovovi. Tako je Gnamb mogao definirati cijeli potez od Rječine, preko Korza, do starog franjevačkog samostana na Žabici. Godine 1778. izradio je, nerealizirani, projekt uređenja ušća Rječine, tada luke, jer je godišnje kroz luku prolazilo tisuću i petsto jedrenjaka, uglavnom pod venecijanskom zastavom.
......