Između vladara iz kuće Habsburg i njihovih riječkih podanika oduvijek je postojala jedna posebna vrsta političkih odnosa, koji su se stoljećima razvijali u duhu posvemašnje lojalnosti i krajnje odanosti bečkoj dinastiji. To da su Riječani bili "fidelissimi", radi čisto praktičnih i prozaičnih razloga, a ne nekih posebnih emotivnih nagnuća, odavna je poznato bilo da se radilo o Ferdinandu I., Leopoldu I., Karlu VI., Mariji Tereziji., Josipu II., Franji I., Ferdinandu IV. ili Franji Josipu I. No, među svim tim vladarima, koje su stoljećima svečano dočekivali i ispraćali, uz bogate vatromete i gromovite kanonade, čitajući im uzvišene panegirike i laskave ode, posebno je mjesto ipak zauzimala Elizabeta Bavarska (1837.-1898.), slavna Sissy, žena Franje Josipa I., čija se osebujna i tragična pojava može po silnoj popularnosti koju će uživati u devetnaestome stoljeću donekle usporediti sa sudbinom britanske princeze Dijane, bivše supruge princa Charlesa, u dvadesetome stoljeću. Njen život i sudbina bili su kao stvoreni za širenje svakovrsnih tajnovitih priča i legendi. Po općem je mišljenju suvremenika Carica bila jedna od najljepših i najšarmantnijih žena svoga doba. Oko sebe širila je neku tajanstvenu auru i karizmu. Zahvaljujući svojoj velikoj ljepoti, posebno čudesno gustoj i valovitoj kosi te rijetko vitkom stasu i prirodnoj graciji, predstavljala je neku vrstu modne ikone. Bila je jedna od prvih žena koje su bile opsjednute kultom svoga tijela i nametale sebi stroge dijete te aktivno bavljenje sportom kako bi svojim izgledom izazvale opće divljenje. Nekada je u Rijeci postojao i poseban trg koji se dičio njenim imenom, a Riječani su je imali prigode i vidjeti u svojoj sredini. Možemo slobodno reći da je ona i danas dio velikoga habsburškoga mita, te još uvijek privlači veliku pozornost brojnih povjesničara, biografa i publicista. U ovoj prigodi podsjetit ćemo se na one činjenice koje caricu Elizabetu povezuju s našim gradom. 
SUDBONOSNI SUSRET
Dana 18. veljače 1853. godine bio je izvršen neuspjeli atentat na cara Franju Josipa I. u Beču. Predsjedništvo Trgovačke komore uputilo je tom prigodom caru posebno pismo u kojem se, s jedne strane, izražava gnušanje nad počinjenim zločinom, a s druge, velika zahvalnost Božjoj providnosti što je Njegovo Veličanstvo uspjelo preživjeti napad. U travnju te godine riječki gradonačelnik Troyer uputio je predsjedniku Komore poziv da se njegovi kolege pridruže inicijativi prikupljanja dobrovoljnih prinosa u Rijeci potrebnih za podizanje nove Votivne crkve u Beču, posvećene sretnom carevu preživljavanju u atentatu. Među članovima Komore bilo je u tu svrhu prikupljeno 784 fjorina te dvije državne obveznice vrijedne po 100 fjorina. Ovaj novac bio je preko gradonačelnika Troyera upućen u Beč za gradnju spomenute crkve.