Fotografski zapis star je nešto manje od 170 godina. Fotografija je službeno krenula u osvajanje svijeta 1839. godine, kada je u Parizu nasvečanoj sjednici Akademije znanosti i lijepih umjetnosti javnosti predočen novi izum. Tadašnji fotografski zapis nazvan je dagerotipija, posvom izumitelju Louisu J. M. Daguerreu.
Fotografsko snimanje je vrlo brzo postalo veoma popularno, svi su htjeli svoj lik ovjekovječiti na maloj posrebrenoj pločici - takva je tada bila tehnika snimanja, mistična u svom fotografskom procesu, prekrasna po izgledu, ali ograničena svojim tehničkim karakteristikama. Glavni nedostatak joj je bio što se nisu mogle snimati stvari u pokretu, sve je moralo biti statično - i predmet snimanja i kamera. Ljudski portreti snimani su u fotografskom studiju, ljudi su strpljivo nepomično više sekundi pozirali pred fotoaparatom, a ako je bilo slabo svjetlo ili oblačan dan, i duže. Fotografi su uskoro svoje velike fotoaparate na drvenim tronošcima iznijeli iz svjih studija i počeli snimati vedute gradova i panorame krajolika.
Fotografska tehnika se ubrzano razvijala, tehnologija je nudila sve bolja rješenja, fotografski materijali postojali sve osjetljiviji, objektivi sve bolji, a fotografi sve ambiciozniji. Fotografi su već u prvih desetak godina života fotografije krenuli sa svojim fotoaparatom u najviša brda, u pustinje i razne nepoznate krajeve svijeta. Željeli su snimiti nove neviđene vedute, a svijet je bio gladan novih vizualnih atrakcija.
Veliki europski gradovi bili su snimljeni iz svih rakursa, s mostova, kućnih krovova, s crkvenih tornjeva, svi su čekali kada će fotografi sa svojim kamerama krenuti u zrak i donijeti prve snimke iz ptičje perspektive. I na to nije trebalo dugo čekati1. U fotografskom centru svijeta, u Parizu, već je 1858. godine slavni fotograf Nadara došao na ideju da se balonom može krenuti u zrak i iz gondole snimiti panorame grada2. Pred fotografom bile su brojne tehničke prepreke, ali nakon mnogih neuspjelih pokušaja, sljedećih godina snimljene su s raznih visina3 prve zračne vedute Pariza.
| 
Zračne fotografije Rijeke snimljene 1920. i kasnijih godina s talijanskih aviona
|
Od tada kamera postaje čest pratilac letača u balonima punjenim toplim zrakom ili plinom, u zračnim brodovima raznih oblika i namjena, te u kasnije izumljenim avionima, da bi danas bila sastavni i redoviti dio osnovne opreme umjetnih Zemljinih satelita i svemirskih letjelica.
Fotografija snimljena iz zraka, ta nova ptičja perspektiva gradova i krajolika, bila je svima posebno atraktivna. Javnost je željela vidjeti fotografije svog grada, ili čak svoje kuće, iznovog neuobičajenog rakursa. Pravi veliki korisnici tih novih veduta vrlo brzo su postale gotovo sve vojske koje su pratile nova tehnička dostignuća. Snimanje iz zraka postalo je uobičajena nadopuna vojničkog izviđanja, a civilnom području fotografsko snimanje postalo je jedan od osnovnih geodetskih alata u premjeravanju Zemlje. Ubrzo, avioni i fotoaparati postali su nerazdvojni partneri u kartografiji, geodeziji, hidrografiji, geologiji, šumarstvu, poljoprivredi, gradskom planiranju, urbanizmu, i u mnogim drugim djelatnostima, i tako je to ostalo i do danas.
Kod nas su prve snimke iz zraka snimljene iz balona Turul (Sokol) tijekom njegovih letova iznad Zagreba 1905. i 1906. godine. U letu su sudjelovali civili i vojnici, a među civilima bio je Ferdinand Budicki, čovjek neumorna duha i tijela, naš prvi automobilist, letač balonom, poduzetnik na brojnim gospodarskim područjima. Balon Turul je za letove iznad Zagreba posuđen od Budimpeštanskog aeronautičkog kluba, njime je upravljao iskusni letač natporučnik Johann Mannsbarth, a u košari ispod balona još su bili Mirko Bothe i Rudolf Karl4. Prve snimke iz balona učinio je J. Mannsbarth svojim ručnim fotoaparatom5. Sačuvane su brojne fotografije snimljene prilikom tih letova6, a pripreme za uzlet balona i let balona snimao je novinski fotograf Chernich.
| 
Talijanski hidroavioni u privremenom hangaru, skladištu na
Adamićevom gatu u riječkoj luci 1920. godine
|
Zanimljvo je da je Turul prilikom jednog od kasnijih letova, 4. lipnja 1906., preletio od Zagreba do otoka Krka, i sletio u blizini Baške7. Navodno je Budicki tijekom toga leta snimio mnogo fotografija svojim fotoaparatom.
U Rijeci se rano počelo letjeti balonom, pa su riječke novine pratile pokušaje leta balonom izvjesnog John Plačeka, "profesora aeronautike" iz New York Cityija, koji je najavio svoje letove 15. i 19. kolovoza 1900. godine8. Letove je trebao popratiti raznim akrobacijama te spuštanjem padobranom. Letovi, međutim, nisu baš uspjeli. Jedan je dan padala kiša, pa je let odgođen, a drugi put kada je najavljen let u visinu od 5000 metara9, balon se uspio popeti samo 50 metara. S te visine se Plaček spustio padobranom, a ispražnjeni balon se sam prizemljio na obližnju livadu. U riječkom tisku nije nedostajalo ironičnih komentara nakon velikih obećanja i skromnih realizacija10. Nije poznato da je li Plaček iz svog balona nazvanog Gigant snimao zračne fotografije.
Snimanje iz zraka dobilo je poseban zamah kada je ušlo u vojnički sustav izviđanja. U prvo vrijeme do izuma aviona fotografiralo se iz balona i zračnih zmajeva. I baloni i zmajevi imali su jednu veliku manu, nisu mogli mijenjati svoje mjesto snimanja kako su to željeli fotografi - balone je nosio vjetar, a zmajevi su bili uzicom vezani za zemlju, pa je zbog toga vojničko izviđanje i snimanje imalo svoja velika ograničenja11. Tek je izum aviona, letjelice teže od zraka, koja leti samostalno i neovisno od kretanja zraka, omogućilo da se snima ono što se želi i iz položaja koji odgovara fotografu. 
Prve uspješne letove avionom s motornim pogonom ostvarila su u Sjedinjenim Državama Amerike braća Orwill i Wilbur Wright. Oni su od prosinca 1903., kada su uspjeli letjeti samo nekoliko stotina metara, vrlo skoro, poboljšanim avionima, letjeli nekoliko kilometara12. I drugi izumitelji širom svijeta su u isto vrijeme razvijali slične letjelice, ali avioni braće Wright tada su bili najpouzdaniji. Mogli su ostati u zraku više sati i doći do visine od nekoliko stotina metara. Braća Wright su nekoliko svojih aviona prodali vojsci Sjedinjenih Američkih Država, a nudili su ih i najrazvijenijim zemljama Europe. U jednom od promotivnih letova širom Europe, u proljeće 1909., letjeli su pred brojnom publikom u mjestašcu Centocelle u blizini Rima, i tada je s njihova aviona jedan talijanski filmski snimatelj snimio prve filmske kadrove s aviona. Vrlo brzo nakon toga počelo se fotografirati i sa drugih aviona širom Europe i Amerike.
U Zagrebu su prvi letovi avionima počeli 1910. godine, tada lete Slavoljub Penkala, Dragutin Novak i Mihailo Merčep13. Poduzetni Riječani već su 1909. godine započeli pripreme da se i u njihovom gradu pojavi to novo zračno prijevozno sredstvo - letjelica teža od zraka. Bili su predviđeni letovi pilota i konstruktora Alberta Santos-Dumonta i njegova jednokrilca aviona Demoiselle. Trebao je doći i Luis Bleriot, isto s monokrilcem, ali uz sve poduzete pripreme oba su leta otkazana14.
Prvi let avionom u Rijeci ostvario je rođeni Riječanin Giovanni Prodam. Letio je na jednokrilcu mađarskog konstruktora Horvatha15, a poletio je 10. prosinca 1911. u zapadnom dijelu grada, na Pioppima, pred velikom mnoštvom uzbuđenih Riječana16. Sljedeće, 1912. godine u jesen u Rijeku i Opatiju dolazi ruski pilot Slaworosso17, on pred publikom leti na avionu Bleriot, uspješno i sigurno, ali nije poznato je li snimao iz svog aviona.
U to doba fotografija je bila toliko razvijena da se redovito snimalo takve zrakoplovne manifestacije, novine su detaljno pratile sve događaje, ali tiskanih fotografija u našim novinama nije bilo, a i originalnih fotografija je vrlo malo ostalo sačuvano. Nije poznato da li je netko od naših hrabrih prvih letača fotografirao iz svog aviona. Malo je vjerojatno da su oni sami snimali, jer gotovo svi ti avioni bili su jednosjedi (tada su rijetki avioni bili dvosjedi, kao modeli braće Wright, koji su mogli ukrcati i putnika, koji je fotografirao fotoaparatom ili snimao kinokamerom). Sam pilot u avionu bio je suviše zaposlen sigurnim održavanjem svoje letjelice u zraku.
Prvi svjetski rat i počeci masovne uporabe aviona u borbene i izviđačke svrhe razvili su i novu upotrebu fotoaparata - snimanje iz aviona. Ta nova avionska fotografija (zračna fotografija, aviosnimanje) postala je rutina za vojne pilote.
Nakon svakog leta pilot i njihovi pratioci fotografi donosili su na desetke snimaka koje se odmah obrađivalo i prosljeđivalo na analizu.
Zračne vedute Rijeke i Kvarnera za sada nisu sustavno istražene, a dva su glavna mjesta gdje se može i treba istraživati dokumentacija avionskih fotografskih snimanja. U Bečkom Vojnom arhivu nalazi se velika (nekoliko desetaka tisuća snimaka) arhiva avionskih snimaka učinjenih tijekom I. svjetskog rata s raznih ratišta koja su izviđali i snimali austrougarski piloti18. Druga slična zbirka trebala bi se nalaziti u Rimu, vjerojatno u Arhivu Ministarstva obrane i/ili u Centralnom državnom arhivu (Archivio centrale dello Stato). Moguće je da su neke fotografske letove na ratištu Italije i Austro-Ugarske obavljali i piloti nekih drugih zemalja, (Njemačke, Francuske, Engleske, Amerike) te da su snimali i naše područje.
U riječkim javnim i privatnim zbirkama, kao i u nekim zbirkama u inozemstvu, do sada je pronađeno nekoliko desetaka fotografija naših krajeva, nastalih u prvo doba avionskog fotografskog snimanja19. Može se očekivati da će takvih fotografija nakon sustavnog istraživanja biti još.
IZVORI REPRODUCIRANIH FOTOGRAFIJA:
Državni arhiv u Rijeci, Società di studi Fiumani Archivio Museo storico di Fiume, zbirka fotografija i razglednica, dr. Vladimir Smešny Rijeka, Sergio Krištafor Rijeka, Danijel Frka Kraljevica, zbirka Miljenko Lipovšćak Rijeka, fotoarhiv Miljenko Smokvina Rijeka
| BILJEŠKE |
| 1 | Josef Maria Eder; Geschichte der Photographie, Photographie und Ballonphotographie, Halle a. S. 1905. str. 289-293. |
| 2 | Josef Maria Eder; History of photography, Baloon Photography, New York 1978. str. 393. |
| 3 | Helmuth Gernsheim and Alison Gernsheim; The History of Photography, Instantaneous and News Photography, London, 1955. str . 203. |
| 4 | Neda Staklarević; David Schwarz, Izumitelj upravljivog aluminijskog zračnog broda 1850-1897. Zagreb, 2000., str. 27. |
| 5 | Branko Ranitović, priredio; Zagreb 1900., Zagreb, 1974., str. Sve fotografije objavljene u knjizi na laze se u fotografskoj zbirci Muzeja grada Zagreba. |
| 6 | Miljenko Smokvina; Hrvatska na povijesnim fotografijama, Najljepše hrvatske vedute u prvih 100 godine fotografije, Zagreb, 2001., str.40. Originalne fotografije se nalaze u fotografskoj zbirci Muzeja grada Zagreba. |
| 7 | Boris Puhlovski; Balonom iz Zagreba do Baške, Krčki kalendar, Krk 1996., str. 75. |
| 8 | La Bilancia, 13. VIII. 1900. str. 3. |
| 9 | La Bilancia, 17. VIII. 1900, str 3. |
| 10 | La Bilancia, 21. VIII. 1900. str. 2. |
| 11 | Josef Maria Eder; History of photography, Baloon Photography, Photogrametry, New York 1978, str. 394-403. |
| 12 | Edward de Bono, urednik ; Heureka, Kako su i kada nastali najvažniji izumi, Aeroplan/avion, str.36-37. |
| 13 | Neda Staklarević; isto, str.28-32. |
| 14 | Irvin Lukežić; Nebo nad Kvarnerom, Rijeka, 2005.,str. 435-462. isti tekst, Irvin Lukežić, Nebo nad Kvarnerom, Sušačka revija 4/1994, str.37-43. Zbivanja vezana uz prve letove aviona u Rijeci mogu se pratiti kroz lokalni tisak toga doba; to su, Riječki novi list, La Bilancia, La Voce del popolo. |
| 15 | www. kereso.hu/yrk/, Horvath Erno |
| 16 | La Bilancia; Giornata aviatoria, 11. studeni 1911. |
| 17 | Riječki novi list; Avijatičar Slaworossovu Opatiji, 15.rujna 1912. |
| 18 | Autor ovog članka imao je prilike u nekoliko navrata dobiti uvid u originalne aviosnimke nastale tijekom I. sv. rata, koji se nalaze u Kriegarchivu u Beču, u Luftfahrt archivu (Gruppe10), ali, nažalost, katalog te zbirke, koji je jednom postojao, sada je nestao, pa je nemoguće doći, a da se ne pretraži cijela zbirka, do snimaka našeg kraja. Takvo istraživanje, koje bi moglo trajati i nekoliko (i više) tjedana, bilo bi vrijedno truda. |
| 19 | U riječkom Državnom arhivu nalazi se jedan album pod nazivom Visione Alata della Gvera d'Italia s motivima s cijele istočne obale Jadrana snimljenim iz zraka. Album je priredio i dio fotografija snimio poručnik avijacije Constanteo Cattoi, točni datumi snimanja nisu poznati (1918-1920 ??), objavljen je 1922. godine u Rimu. Originalne crno-bijele fotografije su veličine 28,5x22,5 cm. Nekoliko najstarijih aviofotografija Rijeke pronađeno je u Società di studi Fiumani, Archivio Museo Storico di Fiume u Rimu, a isto po nekoliko povijesnih aviofotografija posjeduju riječki kolekcionari razglednica i fotografija, i to: dr.Vladimir Smešny, Sergio Krištafor, Zvonimir Pliskovac, Danijel Frka, te Miljenko Smokvina. |