Krajem 1940. i početkom 1941. godine događaju se teški porazi talijanske vojske i mornarice od britanskih snaga u Sjevernoj i Istočnoj Africi te Sredozemnom moru. To je prisililo Musolinija da zamoli Hitlera za vojnu pomoć u Zapadnoj Africi. Hitler u tu svrhu formira Afrički korpus, sastavljen od tenkovskih divizija. Vodstvo je povjereno general-lajtnantu Erwinu Rommelu. Britanska vojska od dolaska Rommelovih tenkovskih divizija počinje gubiti bitku za bitkom na pustinjskom tlu Sjeverne Afrike i Rommel dobiva nadimak Pustinjska lisica.
| 
Na razorenom brodu izbio je požar
|
Početkom 1941. godine nakon teških poraza na afričkom tlu za vrhovnog zapovjednika britanskih snaga postavljen je general Claude Auchinlech, koji formira 8. armiju, koja je slovila za najmoderniju i najsnažniju armiju Drugog svjetskog rata. S druge strane u prvoj polovici 1941. godine Rommel je u Libiju uspio dopremiti i skupiti vrlo jake snage u ljudstvu i ratnoj tehnici, sa superiornim tenkovima i dobrom artiljerijom. Putevi opskrbe za Nijemce bili su vrlo kratki i brzi. Iz talijanskih luka ratni materijal i ljudstvo uglavnom se trgovačkim brodovima preko Sredozemnog mora dovozilo u luku Tripoli.
| 
Potonuo je 60 milja sjeverno od otoka Lampeduza
|
Britanske snage imale su sigurniji, ali mnogo duži put opskrbe i to preko rta Dobre nade kroz Crveno more do Sueskog kanala. Obje vojske shvatile su da im uspjeh rata ovisi o dopremi ratnog materijala i svježih snaga, ali i o ometanju i uništavanju pomorskih konvoja za opskrbu suprostavljenih vojski.
Rommel je žurio da što prije stigne do Sueskog kanala te da zaposjedne glavne luke za opskrbu 8. armije. Njemačka i talijanska avijacija svakodnevno napadaju Maltu gdje britanska vojska, uz velike gubitke i razaranja, štiti baze i dobro ih opskrbljuje.
Radi uništavanja opskrbe Rommelovih divizija, britanska sredozemna flota formirala je na Malti Grupu K, koja je sastavljena od četiri razarača, devet podmornica, nekoliko borbenih aviona i izviđačkih aviona koji su posjedovali radar. Glavni zadatak Grupe K bio je lov na talijanske brodove za opskrbu afričkog rata. Baza na otoku Malti dobila je i radar s kojim je nadgledala široko područje Sredozemnog mora. Razarači iz Grupe K sudjelovali su u nekoliko značajnih pomorskih bitaka u Sredozemnom moru, tako da su posjedovali iskusne, prekaljene posade. Često su se uspješno suprotstavljali mnogo brojnijim, modernijim te moćnijim talijanskim ratnim brodovima. U toj fazi "rata za konvoje" sile Osovine izgubile su 60 posto ukupno izgubljenog ratnog materijala na opskrbnom putu Italija - Libija. Od 3.400.000 tona brodovlja s kojim je Italija ušla u rat do lipnja 1941. izgubila je čak 1.215.000 tona brodovlja. Za opskrbu rata u Africi ostalo im je tako 173.000 tona brodovlja, to jest dvadeseti dio prvobitne flote.
Nijemci su bili vrlo zabrinuti. Opskrba njihovih trupa ratnim materijalom i gorivom, zbog gubitka brodova i loše organizacije istovara i prihvata afričkih luka, u kolovozu 1941. bila je smanjena za 73 posto. Tražili su stoga da talijanska trgovačka flota u potpunosti prijeđe pod njemačku komandu. Predložili su da se talijanska brodogradilišta usmjere na gradnju brodova takozvanom masovnom produkcijom, odnosno jednostavnih, jeftinih trgovačkih brodova do 5.000 t, svih namjena. Tražili su da se odmah mobilizira sva preostala trgovačka flota koju su Talijani pokušali sačuvati za kraj rata.
| Nestali pomorci | Nardo Vincenzo | komandant | Pula | | Tomsich Giuseppe | 1. oficir | Rijeka | | Turcio Ugo | 3. oficir | Palermo | | Cecchi Renato | kapo makine | Lovran | | Delchiaro Alessandro | 1. strojar | Rijeka | | Crulcich Giovanni | 2. strojar | Rijeka | | Blasich Ferdinand | nostromo | Opatija | | Craizer Giovanni | stolar | Opatija | | Cassanelli Pantaleo | stolar | Molfetta | | Braiuca Carlo | mornar | Pula | | Hersic Andrea | mladić palube | Cres | | Cossi Mario | mladić palube | Rijeka | | Miclaucich Mario | mornar | Sušnjevica | | Uratoriu Amadeo | mornar | Rijeka | | Grava Guido | mornar | Rijeka | | Mandich Rodolfo | mornar | Rijeka | | Nitch Francesco | 1. električar | Rijeka | | Hlavaty Ladislavo | električar | Trst | | Noventa Antonio | električar | Trst | | Craizer Giovanni | ložač | Pula | | Stanchic Mario | ložač | Pula | | Barcovich Tommaso | 1.kuhar | Brseč | | Bacchia Matteo | 2.kuhar | Plomin | | Hrelja Gabriele | pekar | Brseč | | Hlanuda Matteo | sobar | Ika | | Cherscovich Albino | sobar | Lovran | | Gedrisco Antonio | | Rijeka | | |
Prvom polovicom 1942. godine Nijemci su pokušali organizirati nekoliko konvoja, ali su uglavnom bili uništeni. Polovinom 1942. godine zaustavljeno je Rommelovo napredovanje prema Sueskom kanalu i britanskim opskrbnim lukama te ulazak u Aleksandriju. Prisiljen je da se ukopa kod Al Alameina. Nad britanskom 8. armijom zapovjedništvo preuzima general Montgomery. Dana 23. listopada 1942. počela je legendarna bitka za Al Alamein. Ta bitka označila je početak kraja Afričkog korpusa i početak njegovog povlačenja prema zapadu. Montgomeryjeve trupe nesmiljeno su gonile potučenog neprijatelja koji se povlačio prema Tripoliju. Vodeće trupe 8. armije 23. siječnja 1943. ušle su u Tripoli i tu je počela druga faza vođenja rata, sada za zapadnu Afriku, suzbijanje Rommelovih trupa prema Tunisu. Luka Tunis sada postaje glavna luka za opskrbu sila Osovine.
M/N D'Annunzio
Motorni brod D'Annunzio bio je 56. brod kompanije Tirrenia iz Napolija. Bio je to jedan od 11 "sestara" iz serije talijanskih poeta, klasa Ugo Foscolo. Šest "sestara" toga tipa brodova izgrađeno je u brodogradilištu u Rijeci (CN Quarnero), među njima i D'Annunzio. Ta serija brodova počela se graditi od 1940. godine i svi su bili porinuti do kapitulacije Italije u drugoj polovici 1943. godine. Kraj Drugog svjetskog rata dočekala su samo četiri broda te klase. Svi ostali potopljeni su u konvojskom ratu na Mediteranu prevozeći ratni materijal za vođenje Rommelovog pustinjskog rata.
Kompanija Tirrenia preuzela je brod krajem rujna 1942. godine, ali ga odmah mobilizira Talijanska ratna mornarica za svoje potrebe. Taj čvrst, robustan i vrlo moderan brod bio je predviđen za prijevoz rasutih tereta za Sjevernu Europu. Postizao je brzinu od 14 čvorova, imao je 4.537 t, dužinu od 117 m. Brod je opsluživala posada od 35 pomoraca, i to nekoliko Talijana, a ostali dio posade činili su ljudi iz Rijeke, Opatije, Lovrana, M. Drage, Sušnjevice, Brseča, Plomina, Cresa. Zapovjednik broda D'Annunzio Nardo Vincenzo bio je iz Pule.
U studenom 1942. godine brod i njegova posada dobivaju zadatak da otplove na otok Kretu. Tamo se zbog pogotka torpeda zapalio talijanski brod od 6.000 t, koji je prevozio jednu talijansku vojnu motoriziranu jedinicu. Brod je uspio doploviti do obale te su se vojska i posada uspjeli spasiti, čak je spašen veliki dio ratnog materijala. Poslije su brod uništili britanski avioni. Vojska i materijal su uz velike poteškoće ukrcani na D'Annunzia koji je krajem studenog krenuo prema luci Tripoli. Kada se brod početkom siječnja našao na domak luke, počela je bjesniti vrlo jaka bura. Brod D'Annunzio borio se s ogromnim valovima i vjetrom. Samo zahvaljujući sposobnosti posade i dobrim svojstvima broda, stigao je na odredište.
Polovicom siječnja 1943. brod kreće iz Tripolija za luku Trapani na zapadnoj Siciliji po ratni materijal za luku Tunis.
U 4.00 sata ujutro 16. siječnja 1943. godine brod D'Annunzio nalazio se šezdeset milja sjeverno od otoka Lampeduza u pratnji torpednog broda PERSEO, kada su ih presrela dva britanska razarača JEVELIN i PALADIN. Britanski razarači bili su dio flote Grupe K. Kada je brzi torpedni brod PERSEO ugledao razarače, dao se u bijeg ostavljajući teretni brod na milost i nemilost britanskih razarača.
| 
RN Perseo jednostavno je pobjegao s poprišta. |
Razarač JEVELIN približio se na nekoliko stotina metara od broda D'Annunzio. Zbog male udaljenosti mogao je pucati iz sveg oružja koje je posjedovao. Pucao je iz glavnih topova i automatskih malokalibarskih topova i njegova je vatra bila uništavajuća. Komadi broda letjeli su na sve strane, buknuo je i požar. Brod je jednostavno raznesen moćnim oružjem. Slika je bila strahovita. D'Annunzio je brzo potonuo. More je bilo uzburkano i na površinu mora isplivali su dijelovi brodskog interijera. Poprištu se približio i razarač PALADIN, te su oba razarača upalili svoje jake reflektore i osvijetlili površinu mora koja se smirila.
Vidjeli su ljude kako plivaju. S jednog od razarača poslali su čamac i izvukli ih iz mora. Izvučeno je devet mornara, koji su postali zarobljenici i njihova je sudbina nepoznata. Izvukli su i jedno beživotno tijelo, bio je to treći oficir Turcio Ugo iz Palerma. Svi ostali mornari potonuli su s brodom.
Torpedni brod PERSEO koji je bio u pratnji broda D'Annunzio tog kobnog jutra, i pobjegao s mjesta poprišta, ubrzo je doživio sličnu sudbinu. 3. svibnja 1943. godine bio je u pratnji jednog talijanskog putničkog parobroda koji je prevozio njemačku vojsku iz Palerma za Tunis. Presreli su ih razarači flote Grupe K PALADIN i NUBIAN. Razorili su i potopili putnički brod, a zatim teško oštetili torpedni brod PERSEO. Prije nego što je potonuo, posada je skočila u more. S putničkog broda spašeno je četvero, a s torpednog broda 67 ljudi. Zapovjednik torpednog broda PERSEO poginuo je i potonuo zajedno s brodom.
Na istočnom dijelu poluotoka Istre i Kvarnera i danas živi sjećanje na mornare koji su potonuli i nestali na brodu D'Annunzio u paklu rata na Mediteranu.
Vatra iz teških topova bila je razarajuće.