MARIJAN KOLOMBO
Dana 6. prosinca 2009. preminuo je naš član gospodin Marijan Kolombo, u svom voljenom domu, okružen svojim najmilijima, svojom obitelji, koja mu je bila najdragocjenije blago koje je brižno čuvao, nesebično brinuvši o njezinoj dobrobiti.
Marijan Kolombo je rođen 18. Sječnja 1925.god. u Zagrebu. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju polazio je u Sušaku, gdje je i maturirao 1943.g. Iste je godine mobiliziran u partizane. U njemačkoj je ofenzivi zarobljen, no nakon nekoliko tjedana pušten je kući. Odlazi u Padovu, gdje je studirao industrijsku kemiju do ljeta 1944.g.
Pred kraj rata otišao je u NOV, borac je XII. dalmatinske udarne brigade XXVI. udarne divizije. Sudjelovao je u svim borbama za oslobođenje Istre i dijela slovenskog primorja. Svršetak rata dočekao je s jedinicom na obali Soče kraj Tržiča (Monfalcone). Demobiliziran je nakon 24 mjeseca u proljeće 1947. godine i odmah nastavlja studij na Tehničkom fakultetu (odjel kemije) u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1951. godine. Iste godine zaposlio se u Rafineriji nafte u Rijeci i tu provodi cijeli radni vijek sve do odlaska u mirovinu 1990. g. Oženio se i zasnovao obitelj u Rijeci 1952. godine.
U početku je radio u kontrolnom laboratoriju, a zatim je osnovao i vodio istraživački laboratorij. 1964. godine na Zagrebačkom Sveučilištu stekao je zvanje doktora kemijskih znanosti. Te godine postavljen je za direktora Službe za razvoj i istraživanje, koju je vodio sljedećih dvadeset godina. To je bilo vrijeme najvećeg razvoja, kako Riječke rafinerije tako i petrokemijske industrije na otoku Krku.
Kao istaknuti stručnjak izabran je 1968. g. za eksperta UNIDO, Organizacije Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj, a godinu dana kasnije postao je redovni član Znanstvenog savjeta za naftu pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.
Usavršavao je teorijska znanja specijalizacijama u Engleskoj, Belgiji i SAD-u. Sudjelovao je na šest Svjetskih kongresa za naftu. 2002. godine izabran je u Akademiju tehničkih znanosti Hrvatske. Izradio je velik broj istraživačkih i razvojnih elaborata, studija, programa i ekspertiza iz područja nafte i petrokemije, od kojih su mnogi realizirani u industrijskoj praksi.
Pored redovnog posla u Rafineriji, do 1970. g. predavao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, odmah nakon habilitacije u svojstvu docenta, a kasnije kao Izvanredni profesor. Objavio je 5 stručnih knjiga, 11 znanstvenih radova i 51 stručni rad u zemlji i inozemstvu.
Dr. Marijan Kolombo pokazao se radeći na složenim poslovima rukovođenja i istraživanja ne samo kao vrstan stručnjak, već i rukovoditelj i suradnik. Stekao je mnoštvo prijatelja u Rafineriji, INI, a tako i u okruženju. Uvijek je bio spreman pomoći, bilo savjetom bilo osobnim angažmanom. Nikad nije odbio pomoć drugima, stoga je bio poštivan kao čovjek, stručnjak i rukovoditelj.
Dr. Kolombo posebno je ugledan i kao građanin grada Rijeke, grada kojeg je volio, u kojem se najljepše osjećao i nerado ga napuštao. Sudjelovao je u mnogim projektima grada. Čovjek s iskustvom i znanjem, znao je savjetom pomoći u prijelomnim trenucima. Zalagao se da kvalitetna i napredna mladost podari njegovom voljenom primorskom gradu znanje i postignuća. Dobitnik je godišnje Nagrade Grada Rijeke 1965. g. i Nagrade Grada Rijeke za životno djelo 1987. g. Nositelj je i Srebrne plakete Grada Rijeke 1970. godine.
Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem 1970. g. i Ordenom rada sa zlatnim vijencem 1978. godine.
Politički je bio socijalno-liberalno-kršćanski orijentiran i nikada nije bio članom niti jedne političke stranke.
Odlaskom gospodina Marijana Kolombo zasigurno ostaje osjećaj velike praznine i tuge. Bez njega smo siromašniji. Nedostajat će svom gradu, kolegama, suradnicima, prijateljima, rođacima, Klubu Sušačana a najviše svojoj obitelji. Ovim putem iskazujemo duboko poštovanje i zahvalnost za sve ono što nam je gospodin Marijan Kolombo zajedničkim druženjima za svoga života podario.
Njegovoj obitelji ostaju djela izuzetno vrijednog i skromnog čovjeka. Bezrezervno joj se davao, bila mu je najvažnija i najdraža. Snažne i nikad prolazne uspomene ostaju zauvijek.