Posijednjeg dana svibnja ove godine napustio nas je cijenjeni hrvatski, publicist, antologičar, urednik i pisac Kazimir Urem, prvi lektor i korektor našeg časopisa Sušačke revije.
Rođen je u Pirovcu 1927. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata surađuje s partizanskim pokretom, pa su ga talijanske okupatorske vlasti internirale u fašističkom logoru. Školovanje nastavlja tek nakon završetka rata, pohađajući škole u Šibeniku, Sinju i Zagrebu, a maturirao je u Sušačkoj gimnaziji 1949. godine. Na filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomira Hrvatski jezik i književnost. Za vrijeme studija uređuje Studenski list, pa još kao student pristupa krugu književnika okupljenih oko Tina Ujevića, uz koga je ostao do posljednjeg perioda pjesnikova života. Uređujući Studenski list zalaže se javno protiv socrealističkih motiva u umjetnosti, za slobodu stvaranja, pa je kao urednik tog lista imao i neugodnosti.
Nakon diplome dolazi u Rijeku gdje predaje predmet Hrvatski jezik u srednjoj Ekonomskoj školi, tehničkoj školi potom na Pomorskom i Ekonomskom fakultetu.
Šezdesetih i sedamdesetih godina djeluje kao publicist, pisac i nakladnik. Izabran je za člana predsjedništva Matice hrvatske, a u riječkom ogranku vrši dužnost tajnika sve do sveopće zabrane njezina djelovanja 1972. godine.
Bio je i jedan od utemeljitelja Riječkog književnog naučnog društva, ali i izdavačke kuće Otokar Keršovani, gdje radi kao urednik. Treba zabilježiti da je Kazimir Urem bio, uz Vinka Antića, Nedeljka Fabria, treći član uredništva Riječke revije, koja je godinama bila nositelj kulturnog života u Rijeci.
Zamoljen da bude lektorom i korektorom Sušačke revije, časopisa koji je tek nastajao, prihvatio se predano rada, te je svojim velikim znanjem i iskustvom doprinijeo, uz ostale članove Uredničkog kolegija − u prvom redu Mladena Urema i Ive Marendića − da taj časopis starta iz čvrstih temelja, Članovi Uredničkog kolegija trajno će se sjećati prof. Kazimira Urema, uz veliku zahvalnost za njegov doprinos u stvaranju našeg časopisa.