MIRKO KOŠIR
U subotnje prijepodne, dana 11. travnja davne 1992., u prepunoj dvorani Sušačke gimnazije održana je osnivačka skupština Kluba Sušačana, prve udruge civilnog društva u Primorsko-goranskoj županiji i jedne među prvim udrugama takve vrste u Hrvatskoj. Dok su se nad našom zemljom još uvijek nadvijali oblaci Domovinskog rata, naši ljudi ginuli na bojišnicama od Like do Slavonije, dok su ljudi napuštali svoje kućne pragove, a dim se uzdizao sa zgarišta i ruševina kuća, osunčana dvorana naše gimnazije bila je ispunjena oduševljenjem, entuzijazmom, bliskošću i zajedništvom ljudi, Sušačana i Riječana, koje je povezivala pripadnost istoj ideji, željama i nadama, istom očekivanju i vjerovanju da će nova država koja se stvarala u mukama i stradanjima, patnjama i nevoljama, kada sve to prođe, svima nama koji ostanemo i onima koji će tek doći, donijeti bolje dane i sretniji život, dostojanstven, ispunjen i lijep....... U takvom je ozračju rođen naš Klub, a njegovi osnivači bili su ispunjeni vjerom da se i u teškim vremenima može učiniti, nešto na opću korist i dobrobit zajednice. 
Među osnivačima i utemeljiteljima Kluba Sušačana bio je i Mirko Košir – njegov doprinos u radu prvog Izvršnog odbora Kluba koji se tek formirao kao građanska udruga i u čijem je Statutu kao osnovni cilj djelovanja zapisan "rad na dobrobit društvene zajednice i njenih građana" od neprocjenjive je vrijednosti za sve nas koji smo se u rad Kluba uključili kasnije. Njegova ljubav prema Sušaku i nastojanje za očuvanjem vrednota koje su na Sušaku, u Rijeci i u cijelom našem primorskom kraju postojale od davnina, i danas su primjer svim našim članovima.
Na ovom posljednjem oproštaju s njim, kada se, na žalost svih nas, pridružio ostalim pokojnim osnivačima i članovima našeg Kluba, Arsenu Celigoju, Mladenu Lencu, Raulu Komenu, Ivanu Šamaniću, Borisu Potočniku i Borisu Čabrijanu, možemo mu iskazati samo jedno veliko, iskreno i ljudsko HVALA!
S ponosom što su bili naši osnivači, dugogodišnji članovi i suradnici često ih se sjećamo, spominjemo ih na našim sastancima i obilazimo njihove grobove – od sada ćemo posjećivati i posljednje prebivalište gospodina Mirka Košira! Slava mu i hvala!
Tamara Morić