Laryja Zappiju upoznala sam kao osmogodiš- njeg dječaka. Bio je ozbiljan, nesvakidašnje (i za ono vrijeme!) dobro odgojen i jako ljubazan, uvijek spreman ponuditi pomoć – od postavljanja stola do uspavljivanja bebe. Bio je, dakako, odličan učenik i prepun znanja (strani jezici, na primjer) i vještina, a najviše sam se divila njegovom skijaškom umijeću. U međuvremenu dogodio se čitav život – njegov, moj, svih nas... Budući da su nam se podudarili neki interesi, kao onaj za kazalište, izbliza sam pratila i njegov profesionalni put.
Pripada generaciji koju je – u najljepšem razdoblju života, kada su ti mladi ljudi trebali razvijati i usavršavati znanja stečena diplomama na fakultetima – pogodio rat. Naći se u to vrijeme u umjetničkom zanimanju – nije bilo ni lako ni profitabilno. Ali ozbiljan i svestran kakav je bio, Lary Zappia ne samo što nije odustajao, već je paralelno njegovao i neke druge interese, strasti i ljubavi, koje su mu, kasnije u životu, otvorile nove profesionalne putove. Zahvaljujući uspjesima koje je nizao u kazalištima, u nekoliko sam navrata radila intervjue s njim, a onda je – odlaskom preko „bare“ – postao „teže dostupan“. Pozornice i režiju zamijenio je letačkim licencama, ostvario je neke djetinje snove na način o kojem nije ni sanjao...
Ali Rijeku nije napustio nikad. Kad dođe, a dolazi,zapravo, često – stanuje na istoj adresi na kojoj jeproveo djetinjstvo. Kao pravi, nepatvoreni Europejac kojem je stari kontinent u krvi – svoje odmore sobitelji dijeli na ljetne i zimske – na Jadranskoj obalii otocima ljeti, a zimi na skijanju u Italiji.
Željela sam zabilježiti podrobnije njegova sjećanjana odrastanje na Trsatu, jer sad je vrijeme da se sveto sumira, sjećanja na vrijeme studija i na teatarskeuspjehe, ali i putove nove profesije. Sjećanja su krhka, i ako se ne zabilježe dok su živa – nestaju. Kadsam mu nagovijestila svoje namjere, Lary je rekao:A koga to zanima? Međutim, mislim, da su ovakviintervjui dragocjeni, jer se njima čuvaju vrijeme iljudi koji su utjecali na ono što smo postali. A kadto umijete ispričati ovako lijepo, slikovito kako toradi Lary Zappia, onda ta sjećanja postaju vrijednai sredini koju opisuju. Sigurna sam da će se ovombroju Sušačke revije jednoga dana vraćati i njegovipotomci, ma gdje odrastali i živjeli...
TRINAESTI ROĐENDAN
...