Gradonačelnice, hvala Vam što ste pristali na razgovor za „Sušačku reviju“, časopis koji se bavi gradom i krajem u kojem živimo. Rijeka se vrlo promijenila u posljednjih tridesetak godina, izgubili smo jako puno na gospodarskom planu, smanjio se broj stanovnika, mnogo je mladih ljudi otišlo, borimo se da zadržimo urbanost. Kakva je Vaša vizija Rijeke u budućnosti?
Hvala Vama na pozivu i na prilici da se predstavim čitateljima Sušačke revije.
Rijeka je moj grad kojeg volim i osjećam i želja mi je da se konačno počne razvijati kao moderan i otvoren grad, da se točno zna kojim smjerom i zašto ide.
Rijeka mora biti grad jednakih mogućnosti, znanja, povjerenja i modernog upravljanja. Rijeka to može. I mora.
Moja je vizija Rijeke da ona konačno postane grad u kojem mladi ljudi imaju perspektivu, da znaju da ovdje mogu završiti školu ili fakultet, dobiti posao, ostati živjeti i doprinijeti zajednici.
Vidim je i kao grad u kojem se konačno događa novi gospodarski zamah, grad znanja, inovacija, održivih djelatnosti, u kojem je gradska uprava partner i podrška, a ne sama sebi svrha.
Rijeka treba razvijati svoj urbani karakter i šarm, mora biti grad s aktivnim kvartovima, kvalitetnim javnim prostorom, u kojem ljudi žive, rade, uživaju u kulturi i sportu. Treba nam pametni razvoj koji će sačuvati ono što mi koji volimo ovaj grad i osjećamo – riječki identitet i riječki način života.
Moramo biti i grad koji ulaže u zelenilo, u javne prostore, u onaj osjećaj da je „grad mjesto susreta“ i grad koji se ne boji biti otvoren, uključen i transparentan u svom radu.
Naravno, promjena ne dolazi preko noći, ali jasno je da Riječani očekuju drukčiji način vođenja grada – učinkovitiji, odgovorniji i bliži ljudima.
Druga ste žena na čelu grada nakon Nede?Andrić koja je otišla u legendu kao gradonačelnica u doba najvećeg razvoja grada koji je tada po mnogo čemu bio prvi ne samo u Hrvatskoj već u tadašnjoj Jugoslaviji. I od Vas se mnogo očekuje, osjećate li taj pritisak? Od žena se, inače, danas nekako više očekuje, političari muškarci često djeluju neozbiljno za razliku od žena.
Da, činjenica da sam druga žena u novijoj povijesti Rijeke koja obnaša gradonačelničku funkciju nosi svoju simboliku, ali i dodatnu odgovornost. To je poticaj i izazov, ali i podsjetnik na ono što moramo postići: da grad napreduje, da ljudi imaju povjerenje u upravljanje, da vidimo rezultate.
Svjesna sam da za svaku osobu na javnoj funkciji postoje očekivanja javnosti, ali i tog da su za žene, ponekad, standardi viši nego za muškarce. No, to vidim kao motivaciju, a ne teret.
Mislim da moji kolege i ja trebamo pokazati da možemo upravljati transparentno, stručno i odgovorno, stvarnim djelima.
Rođena ste Riječanka, sa Sušaka ste, recite nam nešto o sebi, gdje ste odrastali, kakav grad pamtite iz doba djetinjstva i rane mladosti, gdje ste izlazili?
Da, odrasla sam upravo u tom dijelu grada i za te godine i ulice mog Sušaka vežu me lijepe uspomene i dragi ljudi.
Grad koji pamtim iz tog doba bio je drugačiji, intenzivniji, s više zajedništva i druženja iako je to bilo i vrijeme rata, uzbuna i skloništa. No, taj dojam proizlazi i iz mojih mladih godina, kada nam je sve bilo uzbudljivo i novo.
Sjećam se izlazaka s prijateljima u Palach i diskoklubove, prvih ljubavi, šetnji Korzom i svega onoga što grad čini mjestom druženja. Mislim da je upravo taj duh grada – susret, razgovor, čuti drugoga – nešto što danas treba probuditi, jer u „brzim gradovima“ često zaboravimo da je susjedstvo važan segment urbano-društvenog tkiva.
Taj osjećaj pripadnosti gradu nosim i danas i on je pokretač svega onog što radim i želim napraviti za svoj grad i ljude koji ovdje žive i stvaraju ga svakodnevno.
...