| 
Vojko Obersnel, riječki gradonačelnik
|
Rijeka danas i Rijeka prije desetak, a da ne govorimo o Rijeci prije dvadeset godina, to su dva različita grada. Od industrijskog središta s prljavim ulicama, oronulim fasadama, pustim središtem u poslijepodnevnim i večernjim satima Rijeka se posljednjih godina transformirala u grad koji živi i izvan radnog vremena. Rijeka je postala grad brojnih terasa, u kojem u večernjim satima mladost rado ostaje, ne jureći po zabavu u obližnju Opatiju, grad po čijem se središtu čovjek sa zadovoljstvom prošeta gledajući obnovljene fasade i grad koji će se, ako je vjerovati postojećim planovima, i u sljedećim godinama bitno mijenjati. Kredit Svjetske banke od 155 milijuna američkih dolara za modernizaciju riječke luke i obnovu riječkog prometnog pravca, otvaranje grada prema moru, oslobađanje obale od automobila, otvaranje riječkog lukobrana, izgradnja putničkog terminala, planovi o izgradnji marine na Sušaku, izgradnja bazena na Kantridi, izgradnja sveučilišnog campusa, otvaranje Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Benčiću te Mediteranske igre 2009. godine pretvorit će Rijeku uskoro u grad za koji će se definitivno moći reći kako se u njemu spajaju Srednja Europa i Mediteran. Naime, u Rijeci bi se uskoro najzad mogao osjećati miris Mediterana. Kada će se početi ostvarivati svi ti planovi o kojima se do sada moglo samo slušati i čitati, dakle, kada će se realizacija tih planova najzad moći i vidjeti, te kako riješiti postojeće probleme Rijeke, prvenstveno one prometne, razgovarali smo s riječkim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom.
Gospodine Obersnel, već ste oko tri i pol godine prvi građanin Rijeke. Kako je biti riječki gradonačelnik?
Lijepo i teško. Lijepo zbog toga što je to sigurno izazovan posao koji čovjeka u potpunosti angažira i koji čovjeku omogućava da učini nešto kreativno, ostavi neki trag i uspije ostvariti neka svoja razmišljanja i vizije, te na taj način pomogne mnogima. Teško je zbog razloga što su zahtjevi i želje vrlo često veći od mogućnosti, a teško je i zato što je na tom poslu čovjek angažiran zaista cijeli dan, te praktično nema privatnog života niti ima vremena za bilo što osim posao. Tko god taj posao doživljava odgovorno, prolazi kroz ovo kroz što prolazim i ja.
| 
Ovo je jedna od posljednjih fotografija riječke rive s parkiranim automobilima
|
Rijeka je u dvadesetom stoljeću bila snažno industrijsko središte. Te industrije, uglavnom, više nema. Kakve su Vaše vizije Rijeke u 21. stoljeću? Vi ste, naime, uveli Rijeku kao gradonačelnik u ovo novo stoljeće.
Rijeka je zasigurno svoj najveći procvat doživjela kao jedno jako industrijsko i lučko središte. Industrije više nema i koliko je za neke stvari loše što je nema, toliko je za neke i dobro. Bilo bi sigurno bolje da je do tog nestanka industrije došlo na manje radikalan način. Ali kada je već tako, kad se dogodilo sve što se događalo u proteklih desetak godina, mislim da je to ujedno i prilika da se u 21. stoljeću Rijeka profilira prvenstveno kao sveučilišno središte, važno prometno središte i kao grad u kojem će umjesto industrije dominirati tercijarna djelatnost, prvenstveno razne uslužne djelatnosti koje će se bazirati na novoj tehnologiji. To zasigurno nije lako ostvariti u uvjetima u kojima se nalazi i Rijeka i Hrvatska, ali mislim da možemo biti optimisti i vjerovati u dobru budućnost. Ono što je za Rijeku u tom razvojnom konceptu najvažnije po mojim razmišljanjima, i u što ulažem izuzetno puno truda, uz transformaciju gospodarstva Rijeke jest i mediteranski izgled grada...
| 
U naredne dvije godine riječki lukobran postat
će atraktivna šetnica, a na korijenu lukobrana
izgradit će se nova zgrada putničkog terminala
|
Što se od svega toga može očekivati do kraja vašeg mandata?
Mogao bih vam odgovoriti na dva načina. Jedan je što će biti realizirano do kraja ovog, a što do kraja sljedećeg mandata. (smijeh) Mislim da su stvoreni uvjeti da se od puno planiranja krene u realizaciju onog što je u ovom trenutku za Rijeku najveći izazov. Potpisivanje ugovora sa Svjetskom bankom i dobijanje Mediteranskih igara do kraja desetog mjeseca dva su projekta koji će obilježiti razvoj Rijeke, i ne samo za naredne četiri godine već za dugi niz godina. Sigurno će promijeniti izgled Rijeke i stvoriti preduvjete za njezin još snažniji gospodarski razvoj. Prema tome, ako govorim o velikom investicijskom ciklusu vezanom za kredit Svjetske banke, ono što je sigurno da bi u naredne dvije godine trebalo biti izgrađeno jest novi putnički terminal, a mogli bi se stvoriti i uvjeti za preseljenje barem jednog dijela lučkih djelatnosti iz Porto Baroša i, eventualno, Delte na novi zapadni terminal. To naravno ne ide brzo, ali putnički terminal će sigurno biti gotov u naredne dvije godine. Ovo drugo će barem biti započeto.
Na početku gotovo svih javnih radova u Rijeci uvijek se naiđe na neke arheološke vrijednosti. Čim se skine sloj asfalta, naiđe se na neki spomenik iz prošlosti. S druge strane, u Rijeci nemamo skoro ništa od toga sačuvano. Tako, recimo, iz rimskog doba imamo samo Stara vrata. S druge strane, trend je u svijetu da se izuzetna pažnja polaže na industrijsko naslijeđe i u tom kontekstu javlja se u Rijeci problem lučkih skladišta. Odlučeno je, naime, da se ona ruše.
Konzervatori. Ne znam jesu li takvi svugdje, ali kod nas su njihovi čelni ljudi pomalo čudni. Vrijeme nam je jedan od ključnih problema, a njima je svejedno hoće li se nešto riješiti u dva mjeseca ili dvije ili 22 godine. Već nekoliko godina pokušavam dobiti rješenje na koji način sačuvati mozaike koji u Rijeci postoje ispred Crkve Marijina uznesenja, odnosno kod Kosog tornja, ali unatoč tome nismo već godinama dobili rješenje što učiniti s tim mozaicima. Mi bismo, naime, krenuli s uređenjem tog trga, odnosno cijele Užarske ulice, i to imamo u planu realizirati tijekom iduće godine. Međutim, još nemamo ponuđeno rješenje što s mozaicima. Da li ih ostaviti na mjestu ili ih premjestiti u muzej. Neću pristati na ovu situaciju. Znamo da su mozaici tamo, a preko njih je stavljen sloj asfalta. Dužni smo te mozaike pokazati i građanima grada i onima koji dolaze u naš grad. To je naše naslijeđe koje trebamo pokazivati.
Industrijska arhitektura. Teško je uspoređivati koncept onoga što se radi u Rijeci s nekim drugim gradovima zbog objektivnih okolnosti. Čak bih se i složio s time da ta skladišta budu osnova novog riječkog waterfronta, međutim, objektivno to bi značilo da definitivno odustajemo od lučkih djelatnosti. Tada nema alternative za širenje riječke luke, odnosno onda Delta kao najuži centar grada mora ostati u funkciji lučkih djelatnosti. S druge strane otvaranje prema građanima ovog dijela gdje su skladišta znači obvezu rješavanja ranžirnog kolodvora. Neposredno iza tih skladišta nalazi se 15 ili 20 nizova željezničkih tračnica. Znači, trebalo bi riješiti i taj problem i problem preseljenja rafinerije nafte i još nekih drugih djelatnosti. Objektivno, ja ne vidim u ovome trenutku rješenje koje se može realizirati u nekom razumnom vremenskom periodu. Procjenjujući, dakle, pozitivne i negativne apsekte ovog problema odnosno projekta, prihvatljivo je rješenje da se u zapadnom dijelu grada osigura prostor za širenje lučkih djelatnosti, da se jedan dio skladišta i sačuva – skladište ispod silosa i skladište na Visinovom gatu, a da se ostala u ovom trenutku žrtvuju radi daljnjeg razvoja Rijeke.
Za dvije do tri godine na ovom mjestu mogla bi se nalaziti atraktivna marina
za veće jahte