Nadvojvoda Otto von Habsburg, najstariji sin posljednjeg austrijskog cara Karla I. i doživotni predsjednik Paneuropske unije, proglašen je zbog svoje podrške opatijskom projektu Opatija - grad muzej Srednje Europe i zbog svega što je u životu učinio za promociju Opatije i Hrvatske, počasnim građaninom Opatije. Unatoč godinama (u studenom 2007. godine slavi 95. rođendan), ugledni opatijski gost, pripadnik dinastije Habsburgovaca, uredno je i strpljivo obavljao sve obveze koje je preuzeo tijekom trodnevnog boravka u Opatiji. Gostovao je na okruglom stolu Habsburgovci u Opatiji koji se u organizaciji budimpeštanskog Instituta za istraživanje Habsburgovaca održao u hotelu Miramar, uveličao je otvorenje fontane austrijskog kipara Hansa Muhra u istom hotelu, otvorio izložbu o temi Habsburgovaca, večerao u društvu opatijskih uglednika i srdačno i jednostavno primio još jednu u nizu počasti kojima je okrunjen njegov život – titulu počasnog Opatijca. Impresionirao je snagom i odlučnošću, a svakog građanina koji bi ga na cesti prepoznao, kao i sve sudionike trodnevnih opatijskih zbivanja koji su ga zamolili autogram, dočekivao je otvoreno, srdačno i bez nervoze. Kao da je cijeli dan još pred njim i kao da već nije odradio čitav niz protokolarnih i inih obveza. Zato se, primjerice, za dobivanje autograma ili intervjua nakon okruglog stola moralo čekati na red.
Biografija dr. Otta von Habsburga iznimno je bogata, no unatoč tome što mu je život priredio niz uspona i padova, podarivši mu najprije prijestolonasljedničku karijeru, da bi mu je zatim oduzeo, vitalni 95-godišnjak je u biti ostao jednostavan. Rođen je 20. studenoga 1912. u vili Wartholz kod Reichenauana Raxu. Pet dana poslije, u istoj vili, krstio ga je bečki nadbiskup kardinal Franz Xaver Nagl, a krsni kum mu bio mu je car Franjo Josip I. Puno ime nadvojvode je Franz Josef Otto Robert Maria Anton Karl Max Heinrich Sixtus Xaver Felix Rene Ludvig Gaetano Pius Ignazius. Austrijskim prijestolonasljednikom postao je 21. studenoga 1916. nakon smrti cara Franje Josipa. Dvije godine poslije, 11. studenoga 1918., njegov otac Karlo I., austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj, abdicirao je nakon neuspješnog ishoda njegove ponude Antanti o separatnom miru. Carska je obitelj protjerana iz Austrije i spasila se egzilom u Švicarskoj, u kojoj su proveli tri godine.
Nekoliko dana nakon bijega obitelji Habsburg iz Austrije, posebnim, tzv. antihabsburškim zakonom, ukinuta su im sva dotadašnja prava i oduzeta im je sva imovina. Karlo I. pokušao je voditi politiku iz Švicarske, ali neuspješno, a nakon drugog pokušaja da uspostavi svoju vlast u Mađarskoj 1921. godine uhvaćen je i deportiran na portugalski otok Madeiru, gdje je i umro 1. travnja 1922.
Kao najstariji sin, Otto je postao car i poglavar, ali kako je bio maloljetan, bio je pod patronatom svoje majke, carice Zite. Kratko su živjeli u Madridu, zatim u Baskiji, gimnaziju je polazio u Mađarskoj i Njemačkoj, a nakon završetka školovanja upisao je studij sociologije i političkih znanosti u Belgiji, gdje je i živio do diplome. Doktorat iz sociologije i političkih znanosti stekao je 1935., a iste godine Austrija je ukinula "antihabsburški zakon". Za samu se obitelj Habsburg, međutim, nije mnogo toga promijenilo. Premda je 1936. godine Otto von Habsburg postao članom Paneuropske unije i bivao sve istaknutiji pripadnik europskoga političkog života, austrijski kancelar Schuschnigg odbio je njegovu ideju da ga naslijedi na mjestu kancelara i da se Austrija aktivnije uključi u borbu protiv Hitlera. Rezultat tog dvoumljenja bio je poguban za Austriju – kancelar Schuschnigg je za 13. ožujka 1938. sazvao referendum o neovisnosti Austrije, ali dan prije, Hitlerove su trupe umarširale u Beč. Godinu dana poslije nacisti su ponovno uveli "antihabsburški zakon" i Habsburzi opet nisu imali nikakva prava u Austriji, niti su u nju smjeli ući.
Zato je nadvojvoda von Habsburg otputovao u Ameriku, potom jedno vrijeme živio i u Francuskoj, da bi opet otputovao u Ameriku nakon što su je okupirale njemačke trupe. Tamo je živio sve do studenoga 1944. Uz potporu svoje braće, pogotovo nadvojvode Roberta koji je živio u Londonu, ishodio je brojne ustupke za Austriju od kojih je svakako najveći da ne bude savezničkih zračnih napada na njegovu domovinu. Nemogućnost dogovora sa Staljinom uništila je brojne druge planove za poratnu Austriju, pa tako i plan Winstona Churchilla o Dunavskoj konfederaciji kojoj bi na čelu bio Otto von Habsburg, s titulom cara.
Od srpnja 1945. do siječnja 1946. von Habsburg je živio u austrijskom Tirolu, ali nove su austrijske vlasti ponovno aktivirale antihabsburške zakone, te je obitelj opet bila prisiljena otići u egzil, uglavnom u Francusku i Španjolsku. U egzilu je upoznao i svoju suprugu princezu Reginu od Saske-Meiningena, s kojom se zaručio 1950., a godinu poslije vjenčao ih je papa Pio XII. Za mjesto stalnog boravka odabrali su vilu Austria u mjestašcu Pockingu, koja je i danas njihov dom. Nalazi se u Njemačkoj, odmah uz granicu s Austrijom. No, u Opatiju nije doputovao u pratnji supruge, koja je bila na liječničkim pretragama, već u pratnji unuka Severina Meistera.
|  Otto Habsburški je brak s Reginom von Sachsen-Meningen sklopio 10. svibnja 1951. godine. Budući da za sebe kaže kako nije romantična duša, već za iduću, 1952. godinu si je na kalendar uoči godišnjice braka nalijepio podsjetnik u stilu "sutra je naša godišnjica braka". Slobodne trenutke voli provoditi u vrtu, a kazališne predstave i koncerte nastoji izbjeći što je više moguće. Voli pisati pisma i vlastoručno odgovarati na sve upite i dopise koje primi te radije negoli u kazalište, odlazi u kino. Među sportovima, u mlađim danima bio je zainteresiran za biciklizam, ali samo kao promatrač, dok na televiziji najviše voli pratiti boksačke mečeve ili hrvanje slobodnim stilom. Jedno vrijeme odlazio je i u lov, te zapisivao točan ulov, a pogledao je i pokoju borbu s bikovima. | SEDMEROSTRUKI OTAC U braku s Reginom dr. Otto von Habsburg postao je ocem sedmero djece. Prva kći, Andrea Maria rođena je 30. svibnja 1953., a zatim su 13. rujna 1954. rođene blizanke Monika Maria i Michaela Maria. Četvrta kći, Gabriela, došla je na svijet 14. listopada 1956., dok je peta po redu, Walburga Maria rođena 5. listopada 1958. Nakon petog poroda supruga Regina nazvala je Otta i rekla mu: "Otto, žao mi je, nisam za to kriva: i opet je djevojčica!" No, konačno se rodio i dugo očekivani sin, i to 11. siječnja 1961. godine, a dobio je ime Karl po Ottovom carskom ocu. Puno dječakovo ime je Karl Thomas Robert Maria Bahnam Franziskus. Najmlađi sin, Paul Georg rođen je 16. prosinca 1964., čime je zaokružena njihova obitelj. Unatoč brojnim putovanjima i turnejama po Americi, sve do izbora u Europski parlament 1979. godine provodio je dosta vremena sa svojom obitelji. I djecu je vodio na putovanja, a ljetovali su svake godine u Benidormu. Ipak, rad i političke obveze bile su mu prioritet, pa je jednom prilikom kada je imao gripu, u svoj kalendar upisao: "Previše bolestan da bih mogao raditi, pa sam se igrao s djecom." U svibnju 2001. godine Otto i Regina von Habsburg proslavili su svoj zlatni pir. Tako su zaokružili ne samo pedeset godina braka bez potresa vidljivih izvana i bez afera u žutom tisku, već i pola stoljeća skladnog zajedničkog života uz svoje sedmero djece. Podatak vrijedan dubokog poštovanja jest i to da se bračni par von Habsburg može podičiti i s čak 21 unučetom, što je i za carske, jednako kao i za obitelji "običnih smrtnika", lijep životni uspjeh. | |
SR Kako se osjećate ovdje u Opatiji?
█ Dobro, hvala na pitanju. Dok zdravlje služi, sve je u redu.
SR Je li vam teško putovati?
█ Do pred nekoliko godina sam u pratnji supruge vozio mercedes i uživao u tome, no sada to zadovoljstvo ipak prepuštam drugima, iako bih još uvijek mogao sjesti za volan kada bi to bilo potrebno. Cijeli život je za mene jedna velika selidba, upoznavanje novih ljudi i krajeva i sada kada sam već u nekim godinama rekao bih da mi duža putovanja nešto teže padaju nego ranije. Ipak ne mirujem previše.
SR Dakle, vaš je životni ritam itekako ubrzan...
█ Teško pronalazim vremena za odmor i čini mi se da je iz dana u dan obaveza sve više. No, u svemu volim biti angažiran, posvetiti se svim ljudima podjednako, odgovoriti vlastoručno na svako pismo koje dobijem. Sve to zahtijeva dosta snage i volje, a kada radim, ja sam najzadovoljniji. Veseli me zato i ovaj opatijski program tijekom kojeg su mi cijeli dani puni obaveza...
SR Imenovani ste počasnim građaninom Opatije. Koliko vam u životu znače priznanja?
█ Priznanja su značajna. Biti počasnim građaninom nekog grada je nešto posebno jer to znači održavanje živog kontakta s nekim mjestom. Vi znate da sam iskreno, duboko iz srca bio blizak Hrvatskoj. Ono što se događa u Hrvatskoj to se tiče i mene i činjenica da me netko bira za počasnog građanina ima počasno mjesto u mom srcu. Usporedio bih to na slikovit način i rekao da je to kao kada je nekom drvetu korijen napokon spušten u domaću zemlju. Znate, ja sam na isti način Hrvat kao što sam Mađar ili Austrijanac. Zato se ovdje u Hrvatskoj i osjećam tako dobro i opušteno i rado dolazim.
SR Dobitnik ste još nekih značajnih priznanja u Hrvatskoj?
█ Grad Karlovac mi je povodom 415. godišnjice svog utemeljenja dodijelio povelju počasnog građanina, a bio sam i počasni gost na proslavi 240. godišnjice Bjelovara, grada kojega je podigla carica Marija Terezija. Osječko mi je Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera 1998. dodijelilo počasni doktorat znanosti.
SR Veliki ste zagovornik hrvatske samostalnosti i ulaska u EU...
█ Želim pred Europom dokazati da je Hrvatska spremna za ulazak u Europsku uniju. Mislim da Hrvatsku ne treba stavljati na Balkan, jer ona pripada zapadnim zemljama. Hrvatska je oduvijek bila zapadna zemlja, ona je obranila Zapad od najezde Turaka. Bitka kod Siska bila je vrlo značajna za cijelo austrijsko carstvo, i obrana tog malog grada, koji su obranili hrvatski vojnici, spasila je Zapad. Beč danas ne bi bio kakav je da nije bilo te bitke i velike hrabrosti koju su Hrvati iskazali u njoj. Ali to kao da se zaboravlja, takve se stvari više ne vrednuju na pravi način. Zato na skupovima kao što je ovaj opatijski uvijek koristim priliku podsjetiti na sve ove činjenice i otrgnuti ih zaboravu u koji su neopravdano pale.
SR Što će za Hrvatsku značiti primanje u EU, jer uz pozitivne strane mnogi upozoravaju kako je ulazak u EU na neki način "dvostruki mač".
█ Svako oružje nosi i svoje opasnosti, svoj rizik. Međutim, Europa je od presudne važnosti za hrvatsku sigurnost i to znamo iz dosadašnjih iskustava. Naime, bio sam u doba najžešćih borbi u Hrvatskoj i zato mislim da je važno da ostatak svijeta pruži stanovitu pomoć ovoj zemlji. Hrvatske interese zastupam oduvijek i tako će biti i dalje. Ni sam ne znam kada sam to započeo, no znam da je i moj otac u prošlosti lobirao za Hrvatsku. Tijekom prošlosti on je odlično surađivao s Hrvatima, a ja sam započete aktivnosti samo nastavio, što je prirodan slijed događaja. Kada je Hrvatsku pogodio rat, moje su se aktivnosti pojačale, radio sam sve intenzivnije i u Americi gdje sam tada boravio i brinuo o interesima Hrvata koji žive u toj zemlji.
SR Koji je vaš recept za Opatiju? Kako joj vratiti nekadašnji turistički sjaj i privući što više turista?
█ Upravo kroz ovakve akcije i skupove na kojima će biti pozvana zvučna imena iz različitih sfera života. Opatija je u posljednje vrijeme bila relativno nepoznata, a događaji kao što je ovaj okrugli stol, podsjetit će mnoge da Opatija ipak postoji. Vjerujem da ćemo u tome biti uspješni, da će projekt Opatija - grad muzej postići dobre rezultate...
SR Kakav je hrvatski turistički marketing?
█ Čini mi se da se kvalitete Hrvatske u Europi i svijetu ne promoviraju na pravi način i na tome će još dosta trebati raditi. To je kao i kod drugih stvari - možeš biti dobar, vrijedan i sposoban, no ako to ne promoviraš na pravi način, okolini će trebati dosta vremena da tvoje kvalitete prepozna.
| Na pitanje zbog čega uživa u politici, Otto von Habsburg jasno odgovara: "Moja porodica je već više od 600 godina u politici. To nam je već u genima."Zato u svakoj prilici ističe kako je zadovoljan što se troje njegove djece bavi politikom. Njegov stariji sin Karl, budući šef dinastije Habsburg-Lothringen, glavni je tajnik Nezastupljenih nacionalnih i narodnih organizacija (UNPO), organizacije koja zastupa interese onih malih naroda koji nemaju svoja međunarodna zastupništva, odnosno koji su potlačeni i spriječeni u svojim nacionalnim opredjeljenjima. Mlađi sin Georg živi u Mađarskoj, zainteresiran je za medije i danas radi kao samostalni poduzetnik u Budimpešti, a 1997. godine bio je imenovan za izvanrednog veleposlanika Mađarske. Walburga, najmlađa Ottova kći, pripadala je mladom timu koji je osnovao Paneuropsku mladež Njemačke, te je postala međunarodna glavna tajnica Paneuropske unije. Živi u Švedskoj i politički je angažirana u kršćansko-demokratskoj stranci. VIZIJE U viziji Otta von Habsburga Europa je pravna zajednica koja počiva na kršćansko zapadnoj tradiciji. Ta se Europa mora i prema unutra tako ustrojiti da građaninu ostavlja maksimum slobode, te da poštuje i jamči njegova prava. Osudio je birokratizam i anonimnost diktature pisaćih stolova: "Mnogo se govori o birokraciji. Pritom se zaboravlja velika razlika između činovnika i birokrata. Prvi je iz unutarnjeg uvjerenja u službi zajednice, dakle jednog ideala: one druge pokreće želja za vladanjem i osjećaj moći nad bespomoćnim građaninom. Tu su porezi važan instrument jer oni u novom feudalizmu ne predstavljaju samo legitimni prinos građanina djelovanju države, nego su prije svega instrument koji osigurava moć birokrata." Iako Otto von Habsburg više ne djeluje u Europskome parlamentu, on je ipak ostao na političkoj pozornici. Njegova je najveća želja da doživi pristup svih srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja Europskoj uniji. "Moja je posljednja velika životna zadaća da se cijelim bićem zauzimam za proširenje EU na Istok. Moj je san vidjeti sve zemlje bivše Monarhije opet ujedinjene pod jednom krovom, krovom Europske unije." |
Otto von Habsburg prošlog proljeća u Opatiji (Fotografija Marina Aničića).