Razvojem društva u Hrvatskoj stvoreni su i zakonski uvjeti za organiziranje građana u udruge kako bi ostvarili svoje projekte i ciljeve koji nisu vezani i ne ovise, ili ne bi trebali ovisiti, o politici. Tako su osnovane brojne udruge za razvoj demokratskog društva, zatim udruge branitelja iz Domovinskog rata, medicinske, ekološke i sportske udruge. Riječ je o više ili manje autonomnim društvenim organizacijama koje djeluju u prostoru između pojedinca i države, one su nevladine i neprofitne i njihov je isključivi cilj zadovoljenje interesa i potreba zbog kojih su nastale. Moderno civilno društvo poznaje političke stranke i sindikate, ali i druge oblike udruživanja građana, od cehovskih udruženja, preko udruga koje imaju za cilj promicati interese određene društvene skupine do skupina koje rade na unapređenju kvalitete života sredina u kojima djeluju, kao što je primjerice i Klub Sušačana. Udruga može imati i samo tri člana, a nema gornje granice članstva, pa je Klub Sušačana, sa svojih više od tri tisuće članova, jedna od najbrojnijih udruga u Hrvatskoj.
Ideja o osnivanju Kluba Sušačana nastala je prije dvadeset godina u grupi Sušačana, bivših učenika Sušačke gimnazije, sa željom da se očuva identitet Sušaka, njegova građanska, gospodarska i kulturna pripadnost Srednjoj Europi i Mediteranu. Osnivačka skupština Kluba, kao izvanstranačke neprofitne udruge građana, održana je 11. travnja 1992. u dvorani Sušačke gimnazije. Članovi Osnivačkog odbora su bili Arsen Celigoj, Arsen Čabrijan,Viktor Hreljanović, Raul Komen, Igor Koprivnikar, Mladen Lenac, Boris Lukić, Milivoj Perović, Andrija Randić, Viktor Stipčić, a za prvog predsjednika izabran je Zdravko Ćiro Kovačić, koji je vodio Klub sve do 18. rujna 2009. kada se povukao s te dužnosti. Za predsjednicu je tada izabrana Tamara Morić, dok je Ćiro Kovačić izabran za doživotnog počasnog predsjednika, te još uvijek aktivno obavlja tu svoju dužnost.
Svoje autobiografske zapise Zdravko Ćiro Kovačić objavio je u knjizi 'Brže – više – jače', a ukratko iz njegovog životopisa izdvajamo: rođen je 5. srpnja 1925. u Šibeniku i već sljedeće godine s roditeljima seli u Sušak-Rijeku. Tu se školovao, sudjelovao u povijesnim zbivanjima, ostvario uspješnu profesionalnu i sportsku karijeru. Kao član jugoslavenske vaterpolo reprezentacije sudjelovao je na brojnim velikim natjecanjima, više puta na Olimpijadi i Europskom prvenstvu, a natjecao se i kao plivač, bio član predsjedništva Jugoslavenskog Olimpijskog Komiteta. Za sportske uspjehe dobio je niz priznanja i medalja, dvostruki je osvajač olimpijskog srebra, a od 1984. uveden je kao prvi hrvatski vaterpolist u američki 'Muzej slavnih'. Radni vijek proveo je kao ekonomist za pomorstvo u riječkoj Jugoliniji, nosilac je nagrada za životno djelo Republike Hrvatske i Grada Rijeke. Nakon umirovljenja dvadeset godina uspješno vodi Klub Sušačana.
SR Povod je našem razgovoru dvadeset godina Kluba Sušačana, a vi ste jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik. Zašto upravo Klub Sušačana? Da se sačuva ime Sušak?
ZK Zdravko Ćiro Kovačić: Da, to ste dobro rekli. Naime, odmah poslije Drugog svjetskog rata neki „pametnjakovići“ izbrisali su ime Sušak glupo misleći da će tako iz povijesti izbrisati činjenicu da su postojala dva grada, Sušak i Rijeka, u dvije države: u Jugoslaviji i Italiji. Sve do 1947. godine, naziv grada bio je Sušak-Rijeka i tako je po meni trebalo ostati.
Ideja da se osnuje Klub Sušačana spontano se rodila među jednom grupom bivših đaka Sušačke gimnazije za koju smo mi svi jako vezani jer je to bila vrlo dobra gimnazija s izvrsnim profesorima i nostalgija za našom Sušačkom gimnazijom kod nas je još živućih i danas prisutna. Dakle, pitali smo se zašto se više Sušak ne spominje. Povremeno smo se sretali u nekim prigodama ili u Sušačkoj gimnaziji ili, nažalost, na Trsatu prigodom ispraćaja starih Sušačana. Prihvaćena je tako zamisao da se osnuje udruga za očuvanje imena Sušak, pa je ad hoc imenovan osnivački odbor. Odmah smo se složili da osnivačku skupštinu održimo u Sušačkoj gimnaziji. Tadašnja ravnateljica gimnazije Zora Muvrin, koja je i danas član Izvršnog odbora Kluba, to je radosno prihvatila. Pozvali smo Sušačane da prisustvuju osnivačkoj skupštini i nadali se da će odaziv biti velik, no bio je iznad svih očekivanja, tako da su stare drvene grede u dvorani škole podrhtavale. Bila je to plebiscitarna podrška osnivanju Kluba, ljudi su se tiskali čak i na hodnicima. Vladalo je prisno i svečano ozračje, a emocija nije nedostajalo.
SR Klub Sušačana, pretpostavljam, nije postavio ograničenje da članovi mogu biti samo sa Sušaka.
ZK Naša prvotna ideja bila je, doduše, da se bavimo identitetom Sušaka, u najširem smislu riječi, gospodarskom, društvenom itd. i zato je klub i dobio ime Klub Sušačana. Međutim, brzo smo došli do toga da, iako je Sušak nama bio posebno dragi grad koji se nekad brzo razvijao, morali smo priznati da je to ipak mali grad s kratkom poviješću. Nismo, dakle, nikako željeli biti ekskluzivni klub, samo za Sušačane. Slučajno smo nakon osnivanja Kluba otkrili da je još 1936. postojalo Društvo prijatelja Sušaka, ali je ono imalo dosta kruta pravila, tako da su članovi čak i polagali zakletvu. Otvoreni smo svima koji dijele naša nastojanja i načela, a to najbolje ilustrira i podatak da sam ja, iako rođen u Šibeniku, jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Kluba Sušačana.
SR Kad govorimo o identitetu, činjenice govore da se on gubi, a može se reći i da je Sušak danas pomalo zapušten.
ZK Da, to je istina. Jedno kratko vrijeme iza Drugog svjetskog rata identitet Sušaka još je uvijek bio prisutan među građanstvom. U tom vremenu dogodio se i egzodus Talijana, što je značajno osiromašilo građanski štih Rijeke i Sušaka, do tada na visokom nivou.
SR Danas imamo i jednu drukčiju vrstu „egzodusa“, naime, sve više mladih ljudi odlazi u potrazi za poslom. Zabrinjavajući je i podatak da je prema nekim istraživanjima u posljednjih dvadesetak godina riječka regija izgubila više od trideset tisuća radnih mjesta.
ZK Tako je, a to se prenijelo i na Sušak koji je, stjecajem okolnosti, pretvoren u predgrađe, i to jedno od najzapuštenijih predgrađa Rijeke. Mi smo pokušavali neke stvari pokrenuti, ali to ide teško jer Sušak nije uklopljen u centar grada, a autohtonih građana Sušaka, ali i Rijeke, ima sve manje. Autohtoni identitet našeg kraja bolje se sačuvao u gradovima i općinama prigrada, ali i tamo polako slabi.
SR Klub Sušačana uvijek se aktivno uključivao u društvena zbivanja. Bilo je mnogo akcija, s manje ili više uspjeha.
ZK Ciljevi i zadaće našega Kluba sadržani su u našem Statutu. A oni su, ukratko: briga o čuvanju identiteta našega kraja, običaja i čakavske riječi, briga o razvoju i komunalnom uređenju grada, njegovom izgledu i briga za što bogatiji i ljepši život građana. To je bio razlog zašto se Klub borio i izborio da Talijani dobiju status autohtonih gađana, jer oni to i jesu. Sudjelovali smo u svim raspravama o planovima razvoja, PUP-u i GUP-u grada i Županije i o mnogim problemima. Tako smo se, na primjer, borili da se gradski nogostupi postavljanjem stupića oslobode za pješake, zatim smo proveli peticiju, a skupili smo više od pet tisuća potpisa, za vraćanje prostora bivše trsatske vojarne gradu, predlagali smo da Rijeka dobije na identitetu podizanjem spomenika ili bista zaslužnim Riječanima te spomenika pomorcima. Na inicijativu Kluba postavljen je spomenik J. P. Kamovu, zalagali smo se i za premještanje povijesne Piramide na Sušaku na prikladnije i istaknutije mjesto, predlagali smo uređenje šetnice uz more na Pećinama, poticali izgradnju žičare iz ulice Račkoga na Trsat, nastojali smo na uređenju nogostupa između stabala na Bulevardu. Neprestano potičemo potpuno uređenje Trsata, kao najljepšeg dijela Rijeke. Klub je utjecao i na smještaj Rektorata Sveučilišta u Rijeci na Trg braće Mažuranić i uređenje toga trga. Izdržali smo i ostali aktivni punih dvadeset godina.
| O KLUBU SUŠAČANA Osnivačka skupština Kluba Sušačana kao Izvanstranačke neprofitne udruge građana održana je 11. travnja 1992. godine u dvorani Sušačke gimnazije i na njoj bilo petstotinjak Sušačana. Osnivači Kluba: Arsen Celigoj, Arsen Čabrijan, Viktor Hreljanović, Raul Komen, Igor Koprivnikar, Mladen Lenac, Boris Lukić, Milivoj Perović, Andrija Randić, Viktor Stipčić. Za prvog predsjednika izabran je Zdravko Ćiro Kovačić, a članovi su prvog Izvršnog odbora bili: Arsen Celigoj, Arsen Čabrijan, Maja Despot, Mirko Košir, Igor Koprivnikar, Raul Komen, Mladen Lenac, Boris Lukić, Danko Pavešić, Oskar Pavešić, Milivoj Perović, Andrija Randić, Igor Ružić, Vlasta Linić-Vlahović. Za članove Nadzornog odbora izabrani su: Vlasta Šarinić-Griffith, Viktor Hreljanović, Ivan Šamanić Već sljedeće godine nakon osnutka Kluba, 1993., pokrenuta je Sušačka Revija. Klub brojčano stalno raste, pa je krajem 2011. godine popunjena pristupnica s brojem 3650. Sjedište Kluba je u Rijeci, Račkoga 1b. Radno vrijeme tajništva je pon-pet. 8-13, utorak, četvrtak 17-19. Godine 2011. Zdravko Ćiro Kovačić postao je počasni predsjednik Kluba, a za novu predsjednicu izabrana je Tamara Morić. | |
SR Iako je Klub nestranačka organizacija, je li u ovih dvadeset godina bilo slučajeva uplitanja politike u njegov rad?
ZK Ne, toga smo se čuvali "kao vrag tamjana". Imamo velik broj članova, a nikada nitko ne ispituje kakve su im političke ideje. Klub je otvoren svim ljudima, bez obzira na njihov svjetonazor, i uklapaju li se u osnovnu ideju Kluba: brigu o gradu Rijeci, o Sušaku i cijeloj regiji.
SR Jedan od najznačajnijih projekata Kluba nesumnjivo je Sušačka revija. Kako je ona pokrenuta?
ZK Čim smo osnovali Klub, počeli smo razgovarati o potrebi izdavanja nekog biltena kako bi ostao pisani trag našem djelovanju. Osnovan je inicijativni odbor kojem je na čelu bio prof. dr. Danko Pavešić, danas još uvijek odgovorni urednik naše Revije. No, već na prvim sastancima redakcije dogovoreno je da se 1993. umjesto biltena pokrene izdavanje Sušačke revije, godinu dana nakon osnutka Kluba, pa 2013. slavimo dvadesetu obljetnicu redovitog i neprekidnog izlaska naše Revije.
SR Revija obiluje kvalitetnim i stručnim tekstovima. Iz nje se može mnogo naučiti o povijesti Rijeke.
ZK Revija je jako dobro prihvaćena, pa čak i knjižnice iz susjednih zemalja redovito traže da im se Revija dostavlja. Njen veliki ugled vidimo i na promocijama u Zagrebu, a i na svim promocijama koje smo održavali u gradovima i općinama našeg kraja. Radi visoke ocjene kvalitete i ugleda autora koji se u njoj javljaju, ona je dobila i dragocjenu potporu Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
SR Što Klub može učiniti za gradske projekte i za Rijeku kao grad na moru?
ZK I dalje ćemo nastaviti biti promotorom svega onoga što Rijeci treba, ali bit ćemo i konstruktivni kritičari onoga što mislimo da nije dobro za grad i građane. Primjera radi, ono što se sada događa s Brajdicom i Zagrebačkom obalom grijeh je protiv grada i njegovog razvoja. Smještaj dvaju kontejnerskih terminala u srcu grada blokira razvoj Rijeke jer su joj oduzeti najbolji i prijeko potrebni prostori Brajdice, Delte, Zagrebačke obale i Mlake (odakle je otišla INA). To su prostori bogom dani, na kojima se može sagraditi novi, moderni grad sa svim mogućim sadržajima. Mislim da je to velika greška i gubitak novaca i vremena. Nužno je odmah se koncentrirati na projekte nizinske pruge i velikog kontejnerskog terminala.
Isto tako mislim da su previše optimistična očekivanja ljudi u Rijeci da se uz Trst, Kopar i Veneciju može govoriti o nekoj suradnji luka, budući da se svi oni bore za teret, a konkurenti su u velikoj prednosti. Ono što se sada radi u Rijeci bit će možda u funkciji tek za deset, petnaest i više godina. Za to vrijeme, jer Brajdica je već upropaštena, možda je bolje danas zastati i posvetiti se razvoju vizije jednog megakontejnerskog terminala izvan centra grada.
SR Klubu, a i gradu, dakle, potrebni su Ljudi s vizijom?!
ZK Uvijek ponavljam kako ima toliko mogućnosti da se utječe, pa i na institucije u gradu, koje će sigurno prihvaćati dobre prijedloge. Naš Klub je uvijek mislio pozitivno, kako ono Englezi kažu: „Think positive!“, jer nema nikakve koristi da ukazujemo samo na negativnosti, već treba davati konstruktivne i argumentirane prijedloge i mi to možemo. Moja najveća želja bi bila da vidim nekoliko novih ljudi koji će prihvatiti naše inicijalne ideje i da na tome rade. Zadovoljni smo da je Klub poznat i priznat, a prihvatile su ga i institucije grada i županije, i uvjereni smo da ne bi trebalo stati.
SR Značajna je suradnja s članovima Kluba izvan Hrvatske, raste i broj članova.
ZK Ima tu i malo nostalgije, pa je kod starijih članova Klub dobro prihvaćen. Oni često kažu da im je posebno drago dobiti poziv na svoju kućnu adresu jer tako znaju da nisu zaboravljeni i da su dio nečega. Mislim da je Klub Sušačana pravo mjesto za ljude koji nisu i ne žele biti u strankama, ali vide i primjećuju sve što se događa i slobodno mogu iznositi svoje mišljenje, prijedloge i kritike i tako biti aktivni u životu područja na kojem žive. Sa zadovoljstvom ističem da se stalno se upisuju i novi članovi.
SR Klub Sušačana je, možemo zaključiti, velika snaga, ne samo po broju po članova, nego i po ugledu koji ima u društvu, pa i stavu izrečenom o nekim problemima i pitanjima, što zaista ima svoju težinu. No, ne dospijeva uvijek u javnost na dovoljno glasan način i u dovoljnoj mjeri.
ZK To je istina.Najveći problem nam je nedovoljan interes mladih za rad u klubu kao što je naš, pa apeliram na građane da se uključe u djelovanje Kluba. Klub danas ima oko tri tisuće registriranih članova. Svi članovi raznih tijela rade marljivo i dobrovoljno i uživaju podršku i povjerenje članstva. Dugotrajan, konstantan i plodan rad Kluba čvrsta je osnova za nove i veće obljetnice od ovih prvih dvadeset godina.