Kada razmišljamo o tvornicama koje su nekada bile simbol Rijeke i riječke regije, često osjećamo nostalgiju, ali, na neki način one i dalje žive. Jer žive i rade ljudi koji su u njima stjecali iskustvo i znanje. Nažalost, malobrojni su ostali raditi u Rijeci, dok su mnogi, ekonomisti, brodograditelji, inženjeri našli posao u stranim tvrtkama gdje su priznati stručnjaci.
Jedan od njih je i Vlado Matijašić, 1958. rođen u Zagrebu, zatim dolazi u Rijeku gdje završava gimnaziju na Sušaku, pa Ekonomski fakultet, a kasnije upisuje i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u riječkom Torpedu, bio i na rukovodećim mjestima i tamo je, kako sam kaže, naučio gotovo sve što zna. Kada je tvornica propala, zaposlio se kao direktor talijanske tvrtke Landini za područje Balkana. Kao priznati stručnjak za gospodarske poslove, četiri je godine bio savjetnik za ekonomske odnose u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Rimu. Velika talijanska grupacija Same Deutz Fahr Group, koja proizvodi kombajne i traktore, dolazi krajem devedesetih u Hrvatsku i uz njegovu pomoć pokreće proizvodnju u bivšoj tvornici Đuro Đaković u Županji. Vlado Matijašić danas je izvršni direktor te grupacije za Istočnu Europu, a član je i mnogih domaćih i inozemnih organizacija i institucija koje se bave poljoprivredom i ostalim granama ekonomije. Često je na putu, ali njegov dom, misli i obitelj su u Rijeci. No, ne i posao. Svoje dragocjeno iskustvo i znanje rado dijeli s drugima, pa tako i s čitateljima Sušačke revije.
| 
Vlado Matijašić (desno), direktor SDF-a za Istočnu Europu, želio je obnoviti proizvodnju u riječkom Torpedu, ali, reći će, nije bilo pravih ljudi na pravom mjestu s kojima bi se to dogovorilo. |
SR Gospodine Matijašiću, nakon rada u riječkom Torpedu, koji, nažalost dijeli sudbinu mnogih zatvorenih tvornica, i Vašeg rada u diplomaciji, sada ste jedan od direktora uspješne multinacionalne kompanije.
VM Da, radio sam do 1990. u Torpedu, bio sam direktor izvoza, pa čak i potpredsjednik Torpeda neko vrijeme i onda me pozvala jedna druga velika grupacija, Massey Ferguson, da za njih radim na području Mediterana. I tako, nizom prilika i neprilika, jer valjda se čovjek vraća tamo gdje mu je bilo najljepše, a meni je u Torpedu bilo lijepo raditi i sve što sam naučio bilo je upravo tamo, vratio sam se traktorima, poljoprivredi i preradi metala. Sada sam već osmu godinu direktor SDF-a za istočnu Europu i predsjednik uprave naše grupacije u Poljskoj, a neko vrijeme bio sam i predsjednik uprave tvornice u Županji.
SR Same Deutz-Fahre je jedna od najvećih europskih tvornica trakotra i kombajna, a u njihovom pogonu u Županji proizvede se više od polovice kombajna koje tvrtka plasira na svjetsko tržište. Iz Županje se kombajni plasiraju u čak u 40 zemalja. Zaista je lijepo da više od 300 radnika tamo ima posao, tvornica je vrlo uspješna, no zašto ona nije u Rijeci, na primjer u prostoru bivšeg Torpeda?
....