1. Slavni hrvatski slikar rodio se kao Mato Medo- vić u Kuni, na Pelješcu, 17. studenog 1857. godine. Ušao je u samostan Male braće u Dubrovniku 1868., a zaredio se 1880. godine i tada je uzeo ime Celestin (Nebeski). Ubrzo je, s preporukom generala franjevačkog reda, otišao na studij slikarstva u Rim. Proveo je nekoliko godina u samostanu San Isidoro. Učio je kod Ludwiga Seitza (sina poznatog slikara Aleksandra Maksmilijana Seitza, 1811.-1888.) i slijedio tradiciju nazarenaca. Stariji i mlađi Seitz slikali su u đakovačkoj katedrali za biskupa Strossmayera.
Vlaho Bukovac - Portret Celestina Medovića |
Studij nastavlja kod ne odviše značajnog, ali tada popularnog Giuseppea Grandi i potom devet mjeseci u privatnoj školi A. Ciserija u Firenzi. Obuku je prekidao više puta zbog slikanja po franjevačkim samostanima u Fuccechiu, Faenzi i Ceseni. Djela koja je izlagao u Rimu u tom razdoblju – Dva franjevca, 1882.; Super flumina Babylonis, 1884. – donose mu priznanja kritikel.
Opozvan je 1886. u Dubrovnik jer crkveni poglavari nisu bili zadovoljni njegovim odviše slobodnim načinom života. Radio je u ateljeu kojeg je ugledni i bogati Medo Pucić uredio u svom ljetnikovcu, da bi se potom vratio u Kunu.
Dobivao je narudžbe za slike sa sakralnom tematikom i portrete, pa izrađuje oltarne slike za Pašman i Ćilipe. Zahvaljujući zalaganju Mede Pucića odlazi na daljnji studij u München, no slavni Karl Piloty umro je 1886., pa polazi nastavu kod G. Hackla i Ludwiga Löfftza (1845.-1910.). Potonji je na njega najviše utjecao, naročito u pogledu Bogorodica. Za Löfftzovu školu tipične su velike oči, sanjarski pogled, slatkaste boje, te nemirne pozadine koje se rastvaraju u izmaglicama. Riječ je o nekoj vrsti interpretacije renesansno-baroknog Correggiovog stila. Bio je tri godine i kod Aleksandra Wagnera na kompoziciji.
...