SUŠAČKA REVIJA broj 49 sveučilište RANG – LISTE NAJBOLJIH SVJETSKIH SVEUČILIŠTA Boris KamenarTri su neovisne institucije izradile rang-liste najboljih sveučilišta u svijetu. Niti jedno hrvatsko sveučilište nije među njima. Prigodom 900. obljetnice Sveučilišta u Bologni 430 rektora potpisalo je 18. rujna 1988. dokument pod naslovom Magna Charta Universitatum kojim su ukazali na značenje sveučilišta kao središta kulturnog, znanstvenog i tehničkog razvoja. Jedanaest godina kasnije, 19. lipnja 1999., opet u Bologni, ministri 29 europskih zemalja potpisuju Bolonjsku deklaraciju, kojom zahtijevaju »harmoniziranje« europskog visokoškolskog sustava i studijskih programa, osiguranje kvalitete visokoškolskog sustava i studijskih programa i neometanu pokretljivost i razmjenu studenata i nastavnika kao preduvjeta stvaranju Europskog visokoobrazovnog prostora (EHEA – European High Education Area). Sve u cilju jačanja konkurentnosti Europe u odnosu na SAD i zemlje Dalekog istoka. Svojim pristupanjem toj Deklaraciji, u Pragu 2001. godine, Hrvatska se obvezala da će svoj visokoobrazovni sustav prilagoditi tim zahtjevima. Jednostavno, to bi trebalo značiti da Bolonjska deklaracija, pod određenim okolnostima, omogućuje studentu da studij započet, na primjer u Rijeci ili Zagrebu, može nastaviti u Berlinu ili Parizu i diplomirati u Londonu ili Madridu. Pri tome na prvom je mjestu znanje kao glavni pokretač promjena prema gospodarstvu temeljenom na znanju.1 Harvard Yard najstariji je dio kampusa Harvard. To je niz međusobno povezanih trgova koji su okruženi akademskim zgradama. Sveučilište Harvard najbolje je svjetsko sveučilište prema brojnim rang-listama. Od visokoškolskog obrazovanja i znanosti traže se izvrsnosti, pa je u tom području i suparništvo sve veće. Stoga ne treba čuditi da su mnoge zemlje, služeći se određenom metodologijom i kriterijima, svoje visokoškolske i znanstvene institucije odlučile vrednovati i usporediti s drugima u Europi i svijetu. Mnoge provode to kao samovrednovanje, međutim vanjsko vrednovanje, osobito za male sredine, mnogo je ojektivnije i prema tome na višoj cijeni. Unatoč svim zamjerkama, najboljim se smatra tzv. »peer review«, to jest postupak u kojem rezultate neke institucije ili pojedinca ocjenjuju eksperti pojedinog znanstvenog područja. U posljednje se vrijeme mnogo govori o tri nezavisna vrednovanja što su ih proveli Institut za visokoškolsko obrazovanje Šangajskog sveučilišta (rang-lista od 500 najboljih sveučilišta u svijetu)2, list The Times Higher Education Supplement (rang-lista od 200 najboljih sveučilišta)3 i Centar za znanstvene i tehnološke studije (CEST – Center for Science and Technology Studies) Švicarske savezne vlade (rang-liste 575 sveučilišta).4 Radi usporedbe valja napomenuti da, prema nekim izvorima, u svijetu danas djeluje oko 20.000 sveučilišta, od toga, smatra se, 2.000 pravih sveučilišta. U SAD-u ima više od 4.000 visokoškolskih institucija s dopuštenjem dodjeljivanja diploma.RANG-LISTA ŠANGAJSKOG SVEUČILIŠTA Ona se osniva na sljedećim kriterijima: (1) Kvaliteta obrazovanja, pri čemu se uzima u obzir koliko je bivših studenata nekog sveučilišta dobilo Nobelovu nagradu ili Fieldsovu medalju.5 Ukupnoj ocjeni taj kriterij doprinosi 10%. (2) Kvaliteta nastavnika, određuje se po tome koliko sadašnjih nastavnika nekog sveučilišta su dobitnici Nobelove nagrade ili Fieldsove medalje, a doprinos tog kriterija ukupnoj ocjeni iznosi 20%. Kvaliteta nastavnika mjeri se i citiranošću njihovih znanstvenih radova u 21 znanstvenom području (doprinos 20%). (3) Objavljeni znanstveni rezultati, u vodećim svjetskim časopisima Nature i Science (doprinos 20%) te broj znanstvenih članaka u bazama podataka Science Citation Index i Social Science Citation Index (doprinos ukupnoj ocjeni 20%). Časopisi Nature i Science uzimaju se u obzir za prirodne znanosti, dok se za humanističke i društvene znanosti doprinos od 20% raspoređuje na druge kategorije. (4) Veličina sveučilišta, određuje se odnosom svih prethodnih ocjena i broja nastavnika (doprinos 10%). Slijedom tih kriterija dobivena je rang-lista od 500 najboljih svjetskih sveučilišta. Očekivano vode sveučilišta SAD-a. Od njih 500 najboljih 170 je američkih sveučilišta, od prvih 100 čak je američkih 51, a među prvih 10 osam je američkih, a samo dva (Cambridge i Oxford) su europska sveučilišta. Na drugom mjestu te rang-liste je Ujedinjeno Kraljevstvo (42 od 500), a zatim slijede Japan, Njemačka, Kanada i Francuska. Od manjih zemalja Nizozemska je zastupana s 12, Švedska s 10, Švicarska s 8, Izrael sa 7, Danska s 5, Austrija s 5, Finska isto s 5, Norveška s 4, Novi Zeland s 3, Mađarska s 3, Irska isto s 3 i Češka s jednim sveučilištem. Daleko na prvom mjestu je američko Sveučilište Harvard i ako se njega ocijeni ocjenom 100, slijedi kalifornijsko Sveučilište Stanford s ocjenom 77,2, Sveučilište Cambridge sa 76,2 zatim također kalifornijsko Sveučilište Berkeley sa 74,2 itd. Sve u svemu, na toj su rang-listi 200 sjeverno i južnoameričkih sveučilišta, 209 europskih, 89 azijsko-pacifičkih i 4 afrička sveučilišta.RANGIRANJE LISTA THE TIMES HIGHER I u ovom se rangiranju ocjene temelje na uspjehu u nastavi i znanosti, ali i u međunarodnoj reputaciji pojedinog sveučilišta. Njihova metodologija sastoji se od sljedećeg: (1) Ocjena stranih eksperata (tzv. »peer review«), za koje je ocjenjivanje bilo angažirano 1300 znanstvenika iz 88 zemalja »primjereno raspodijeljenih po znanstvenim područjima i geografskim oblastima. Ona s 50% doprinosi ukupnoj ocjeni. (2) Znanstveni rezultati i njihov doprinos svjetskoj znanosti, određen je brojem citata po članu sveučilišta i to doprinosi ukupnoj ocjeni 20%. (3) Uloga sveučilišta u nastavi, mjerena je omjerom broja nastavnika i studenata (doprinos 20%). (4) Međunarodno usmjerenje, označeno je brojem stranih studenata na nekom sveučilištu (5%).6 (5) Privlačnost za strane nastavnike i znanstvenike, mjerena je postotkom stranih nastavnika obilježavajući tako i međunarodni značaj tog sveučilišta (5%).7 Za The Times Higher vrednovanje su provele dvije profesionalne ustanove. Organizacija ocjenjivanja stranih eksperata povjerena je londonskoj tvrtki QS, dok je obradu i analizu rezultata izvršila tvrtka Evidence Ltd. iz Leedsa. Sličnim rangiranjem kao i u slučaju Šangajske rang-liste Sveučilište Harvard je opet prvo i ocijenjeno je ocjenom 1000. Slijede Sveučilište Berkeley s 880,2, Masačusetski tehnološki institut (Massachusets Institute of Technogy) iz Bostona ima ocjenu 788,9, Kalifornijski tehnološki institut (Caltech) 738,9, Oxfordsko sveučilište 731,8, Cambridge 728,4, Stanford 688,9, Yale 582,9, Princeton 557,5 i Savezna visoka škola (ETH) iz Züricha 553,7. Po tim kriterijima to su 10 najboljih svjetskih sveučilišta. Među 20 najboljih na 12. je mjestu Tokijsko sveučilište, na 16. Australsko nacionalno sveučilište iz Canberre, na 17. Pekinško sveučilište i na 18. Sveučilište Singapura. Još jedan zanimljiv rezultat: među prvih 50 sveučilišta na toj su rang-listi 6 sveučilišta iz Australije, odmah iza SAD-a (20) i Ujedinjenog Kraljevstva (8). Izvrsnost pokazuju i neka azijska sveučilišta iz Japana, Južne Koreje, Singapura, Malezije i, posebno, iz Kine i Hong Konga.RANG-LISTE CENTRA ZA ZNANSTVENE I TEHNOLOŠKE STUDIJE (CEST) IZ BERNA Glasovita Widener Library sveučilišta Harvard u Bostonu. S nešto izmijenjenim kriterijima, gore navedenim vrednovanjima priključuje se i ono Centra Savezne švicarske vlade. Rezultat njihovih vrlo kompliciranih istraživanja je više rang-lista 575 svjetskih sveučilišta i koledža. Ne upuštajući se u detalje tog vrednovanja, rezultat kojeg su 4 tzv. Šampionske lige u kojima su sveučilišta rangirana po: (a) ukupnom broju znanstvenih publikacija; (b) postotku publikacija u određenim znanstvenim potpodručjima; (c) postotku publikacija u tim područjima; i (d) srednjem faktoru utjecaja tih znanstvenih publikacija. Istraživanjem je obuhvaćeno 107 znanstvenih potpodručja podijeljenih u 7 znanstvenih područja. Za pojedino sveučilište znanstvenim se potpodručjem smatra ono iz kojeg je to sveučilište u razdoblju od 1994. do 1999. god. objavilo najmanje 50 znanstvenih radova. I na osnovi ovih rang-lista vodeća su američka sveučilišta. U pojedinim rang-listama među prvih 20 sveučilišta američka su zastupana s 13, 15, 18 ili čak 19 sveučilišta. Slijede Ujedinjeno Kraljevstvo s jednim ili dva sveučilišta, Japan s tri, Kanada, Francuska i Švicarska s po jednim sveučilištem. Ukupno uzevši, i na ovim je rang-listama vodeće Harvardsko sveučilište. Nije neočekivano, na tom su sveučilištu 40 nastavnika do sada dobili Nobelove, a 44 Pulitzerove nagrade.8 Na svim tim rang-listama nema ni jednog hrvatskog sveučilišta. Razumljivo, ne možemo se mjeriti s velikima, ali bila bi poželjna usporedba sa zemljama po veličini sličnim Hrvatskoj, kao što su to Izrael, Danska, Austrija, Finska, Norverška, Novi Zeland, Mađarska, Irska ili Češka. Posebno sa sveučilištima nama susjednih zemalja. Prema Šangajskoj rang-listi to su, na primjer, sveučilište u Trstu, Grazu ili Segedinu. Prošle godine bilo je zastupano i Ljubljansko sveučilište, ove ga godine više nema. O svemu ovome valja razmisliti, ne trebamo biti uvrijeđeni, već se pokrenuti tako da se u budućnosti što bolje plasiramo u tom takmičenju. Ocijenivši šangajsko istraživanje ozbiljnim, njemački je Spiegel Online svoju javnost odmah upozorio da je unatoč ukupno visokom 4. mjestu Njemačke na toj rang-listi, najbolje njemačko sveučilište, Tehničko sveučilište iz Münchena, tek na 5. mjestu.9 Zanimljiva su reagiranja iz susjedne Slovenije. Rektor Ljubljanskog sveučilišta prihvaća kritiku i ističe da su najveće slabosti Ljubljanske univerze njena zatvorenost i nedodirljivost njenih nastavnika. Prorektor Sveučilišta u Mariboru pak upozorava da se ulaskom u Europu neće moći izbjeći rangiranje i ocjenjivanje sveučilišta, što znači da će studente i profesore privlačiti bolja sveučilišta. Kako će se studenti s boljih sveučilišta i lakše zapošljavati, teško ćemo dobivati dobre studente.10 Kako i za nas u Hrvatskoj vrijede ta mjerila, moramo i mi prihvatiti svjetske kriterije vrednovanja i sustav znanosti i visokog obrazovanja bitno promijeniti. Dosadašnji ne odgovara izazovima vremena. S obzirom na veličinu hrvatske visokoškolske i znanstvene zajednice to vrednovanje mogu izvesti samo neovisni timovi vrhunskih stranih znanstvenika i stručnjaka. Novi sustav mora biti popraćen i određenim financijskim ulaganjima. Hrvatska od svog relativno malog BDP u školstvo ulaže svega 4,1%, dok Slovenija izdvaja 6,0%, Mađarska 5,2%, Austrija i Finska 5,8%, Portugal 5,9% i Danska visokih 7,1%.11 U znanost i visoko školstvo ulažemo 1,33%, a u samu znanost samo 0,38% BDP.12 Možemo li do 2010. god. izdvajanje za istraživanje i razvoj povećati na 3,0% BDP kako je to 2002. godine preporučilo Vijeće Europe na svom zasjedanju u Barceloni?13 U Bologni je 1999. godine potpisana deklaracija koja bi trebala omogućiti neometanu pokretljivost studenata širom Europe. Evo, u tom smislu, dva primjera iz prošlosti s ogromnim odrazom u sadašnjosti. U prvoj polovici 19. stoljeća Švicarska i Albanija bile su otprilike na jednakom stupnju privređivanja, no kako je Albanija obilovala komparativnim prednostima, kao što su geografski položaj i prirodni resursi, očekivao se njen brži razvitak. Obrazovanje i kultura su, po svemu sudeći, pridonijeli razvitku novih znanja i vještina u Švicarskoj kao i njezinom naglom razvitku početkom prošlog stoljeća. Isto tako, tridesetih godina prošlog stoljeća Grčka i Finska bile su približno jednako ekonomski razvijene. Zahvaljujući promociji obrazovanja i uporabi znanja, Finska danas ima dva i pol puta veći BDP.14 Da zaključim jednom misli iz dokumenta Hrvatske akademije znanosti i umjetnostiHrvatska temeljena na znanju u primjeni znanja: »Prvo naše mjerilo uspješnosti u visokom obrazovanju bit će dostizanje razine zapadno i srednjoeuropskih sveučilišta tamo gdje danas za njima zaostajemo, uklapanje u europski znanstveni prostor i u europsku mrežu visokog obrazovanja.« Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
RANG – LISTE NAJBOLJIH SVJETSKIH SVEUČILIŠTA
Boris Kamenar
Tri su neovisne institucije izradile rang-liste najboljih sveučilišta u svijetu. Niti jedno hrvatsko sveučilište nije među njima.
Prigodom 900. obljetnice Sveučilišta u Bologni 430 rektora potpisalo je 18. rujna 1988. dokument pod naslovom Magna Charta Universitatum kojim su ukazali na značenje sveučilišta kao središta kulturnog, znanstvenog i tehničkog razvoja. Jedanaest godina kasnije, 19. lipnja 1999., opet u Bologni, ministri 29 europskih zemalja potpisuju Bolonjsku deklaraciju, kojom zahtijevaju »harmoniziranje« europskog visokoškolskog sustava i studijskih programa, osiguranje kvalitete visokoškolskog sustava i studijskih programa i neometanu pokretljivost i razmjenu studenata i nastavnika kao preduvjeta stvaranju Europskog visokoobrazovnog prostora (EHEA – European High Education Area). Sve u cilju jačanja konkurentnosti Europe u odnosu na SAD i zemlje Dalekog istoka. Svojim pristupanjem toj Deklaraciji, u Pragu 2001. godine, Hrvatska se obvezala da će svoj visokoobrazovni sustav prilagoditi tim zahtjevima. Jednostavno, to bi trebalo značiti da Bolonjska deklaracija, pod određenim okolnostima, omogućuje studentu da studij započet, na primjer u Rijeci ili Zagrebu, može nastaviti u Berlinu ili Parizu i diplomirati u Londonu ili Madridu. Pri tome na prvom je mjestu znanje kao glavni pokretač promjena prema gospodarstvu temeljenom na znanju.1
Harvard Yard najstariji je dio kampusa Harvard. To je niz međusobno povezanih trgova koji su okruženi akademskim zgradama. Sveučilište Harvard najbolje je svjetsko sveučilište prema brojnim rang-listama.
Od visokoškolskog obrazovanja i znanosti traže se izvrsnosti, pa je u tom području i suparništvo sve veće. Stoga ne treba čuditi da su mnoge zemlje, služeći se određenom metodologijom i kriterijima, svoje visokoškolske i znanstvene institucije odlučile vrednovati i usporediti s drugima u Europi i svijetu. Mnoge provode to kao samovrednovanje, međutim vanjsko vrednovanje, osobito za male sredine, mnogo je ojektivnije i prema tome na višoj cijeni. Unatoč svim zamjerkama, najboljim se smatra tzv. »peer review«, to jest postupak u kojem rezultate neke institucije ili pojedinca ocjenjuju eksperti pojedinog znanstvenog područja.
U posljednje se vrijeme mnogo govori o tri nezavisna vrednovanja što su ih proveli Institut za visokoškolsko obrazovanje Šangajskog sveučilišta (rang-lista od 500 najboljih sveučilišta u svijetu)2, list The Times Higher Education Supplement (rang-lista od 200 najboljih sveučilišta)3 i Centar za znanstvene i tehnološke studije (CEST – Center for Science and Technology Studies) Švicarske savezne vlade (rang-liste 575 sveučilišta).4 Radi usporedbe valja napomenuti da, prema nekim izvorima, u svijetu danas djeluje oko 20.000 sveučilišta, od toga, smatra se, 2.000 pravih sveučilišta. U SAD-u ima više od 4.000 visokoškolskih institucija s dopuštenjem dodjeljivanja diploma.
RANG-LISTA ŠANGAJSKOG SVEUČILIŠTA
Ona se osniva na sljedećim kriterijima: (1) Kvaliteta obrazovanja, pri čemu se uzima u obzir koliko je bivših studenata nekog sveučilišta dobilo Nobelovu nagradu ili Fieldsovu medalju.5 Ukupnoj ocjeni taj kriterij doprinosi 10%. (2) Kvaliteta nastavnika, određuje se po tome koliko sadašnjih nastavnika nekog sveučilišta su dobitnici Nobelove nagrade ili Fieldsove medalje, a doprinos tog kriterija ukupnoj ocjeni iznosi 20%. Kvaliteta nastavnika mjeri se i citiranošću njihovih znanstvenih radova u 21 znanstvenom području (doprinos 20%). (3) Objavljeni znanstveni rezultati, u vodećim svjetskim časopisima Nature i Science (doprinos 20%) te broj znanstvenih članaka u bazama podataka Science Citation Index i Social Science Citation Index (doprinos ukupnoj ocjeni 20%). Časopisi Nature i Science uzimaju se u obzir za prirodne znanosti, dok se za humanističke i društvene znanosti doprinos od 20% raspoređuje na druge kategorije. (4) Veličina sveučilišta, određuje se odnosom svih prethodnih ocjena i broja nastavnika (doprinos 10%).
Slijedom tih kriterija dobivena je rang-lista od 500 najboljih svjetskih sveučilišta. Očekivano vode sveučilišta SAD-a. Od njih 500 najboljih 170 je američkih sveučilišta, od prvih 100 čak je američkih 51, a među prvih 10 osam je američkih, a samo dva (Cambridge i Oxford) su europska sveučilišta. Na drugom mjestu te rang-liste je Ujedinjeno Kraljevstvo (42 od 500), a zatim slijede Japan, Njemačka, Kanada i Francuska. Od manjih zemalja Nizozemska je zastupana s 12, Švedska s 10, Švicarska s 8, Izrael sa 7, Danska s 5, Austrija s 5, Finska isto s 5, Norveška s 4, Novi Zeland s 3, Mađarska s 3, Irska isto s 3 i Češka s jednim sveučilištem. Daleko na prvom mjestu je američko Sveučilište Harvard i ako se njega ocijeni ocjenom 100, slijedi kalifornijsko Sveučilište Stanford s ocjenom 77,2, Sveučilište Cambridge sa 76,2 zatim također kalifornijsko Sveučilište Berkeley sa 74,2 itd. Sve u svemu, na toj su rang-listi 200 sjeverno i južnoameričkih sveučilišta, 209 europskih, 89 azijsko-pacifičkih i 4 afrička sveučilišta.
RANGIRANJE LISTA THE TIMES HIGHER
I u ovom se rangiranju ocjene temelje na uspjehu u nastavi i znanosti, ali i u međunarodnoj reputaciji pojedinog sveučilišta. Njihova metodologija sastoji se od sljedećeg: (1) Ocjena stranih eksperata (tzv. »peer review«), za koje je ocjenjivanje bilo angažirano 1300 znanstvenika iz 88 zemalja »primjereno raspodijeljenih po znanstvenim područjima i geografskim oblastima. Ona s 50% doprinosi ukupnoj ocjeni. (2) Znanstveni rezultati i njihov doprinos svjetskoj znanosti, određen je brojem citata po članu sveučilišta i to doprinosi ukupnoj ocjeni 20%. (3) Uloga sveučilišta u nastavi, mjerena je omjerom broja nastavnika i studenata (doprinos 20%). (4) Međunarodno usmjerenje, označeno je brojem stranih studenata na nekom sveučilištu (5%).6 (5) Privlačnost za strane nastavnike i znanstvenike, mjerena je postotkom stranih nastavnika obilježavajući tako i međunarodni značaj tog sveučilišta (5%).7
Za The Times Higher vrednovanje su provele dvije profesionalne ustanove. Organizacija ocjenjivanja stranih eksperata povjerena je londonskoj tvrtki QS, dok je obradu i analizu rezultata izvršila tvrtka Evidence Ltd. iz Leedsa. Sličnim rangiranjem kao i u slučaju Šangajske rang-liste Sveučilište Harvard je opet prvo i ocijenjeno je ocjenom 1000. Slijede Sveučilište Berkeley s 880,2, Masačusetski tehnološki institut (Massachusets Institute of Technogy) iz Bostona ima ocjenu 788,9, Kalifornijski tehnološki institut (Caltech) 738,9, Oxfordsko sveučilište 731,8, Cambridge 728,4, Stanford 688,9, Yale 582,9, Princeton 557,5 i Savezna visoka škola (ETH) iz Züricha 553,7. Po tim kriterijima to su 10 najboljih svjetskih sveučilišta. Među 20 najboljih na 12. je mjestu Tokijsko sveučilište, na 16. Australsko nacionalno sveučilište iz Canberre, na 17. Pekinško sveučilište i na 18. Sveučilište Singapura. Još jedan zanimljiv rezultat: među prvih 50 sveučilišta na toj su rang-listi 6 sveučilišta iz Australije, odmah iza SAD-a (20) i Ujedinjenog Kraljevstva (8). Izvrsnost pokazuju i neka azijska sveučilišta iz Japana, Južne Koreje, Singapura, Malezije i, posebno, iz Kine i Hong Konga.
RANG-LISTE CENTRA ZA ZNANSTVENE I TEHNOLOŠKE STUDIJE (CEST) IZ BERNA
Glasovita Widener Library sveučilišta Harvard u Bostonu.
S nešto izmijenjenim kriterijima, gore navedenim vrednovanjima priključuje se i ono Centra Savezne švicarske vlade. Rezultat njihovih vrlo kompliciranih istraživanja je više rang-lista 575 svjetskih sveučilišta i koledža. Ne upuštajući se u detalje tog vrednovanja, rezultat kojeg su 4 tzv. Šampionske lige u kojima su sveučilišta rangirana po: (a) ukupnom broju znanstvenih publikacija; (b) postotku publikacija u određenim znanstvenim potpodručjima; (c) postotku publikacija u tim područjima; i (d) srednjem faktoru utjecaja tih znanstvenih publikacija. Istraživanjem je obuhvaćeno 107 znanstvenih potpodručja podijeljenih u 7 znanstvenih područja. Za pojedino sveučilište znanstvenim se potpodručjem smatra ono iz kojeg je to sveučilište u razdoblju od 1994. do 1999. god. objavilo najmanje 50 znanstvenih radova. I na osnovi ovih rang-lista vodeća su američka sveučilišta. U pojedinim rang-listama među prvih 20 sveučilišta američka su zastupana s 13, 15, 18 ili čak 19 sveučilišta. Slijede Ujedinjeno Kraljevstvo s jednim ili dva sveučilišta, Japan s tri, Kanada, Francuska i Švicarska s po jednim sveučilištem. Ukupno uzevši, i na ovim je rang-listama vodeće Harvardsko sveučilište. Nije neočekivano, na tom su sveučilištu 40 nastavnika do sada dobili Nobelove, a 44 Pulitzerove nagrade.8
Na svim tim rang-listama nema ni jednog hrvatskog sveučilišta. Razumljivo, ne možemo se mjeriti s velikima, ali bila bi poželjna usporedba sa zemljama po veličini sličnim Hrvatskoj, kao što su to Izrael, Danska, Austrija, Finska, Norverška, Novi Zeland, Mađarska, Irska ili Češka. Posebno sa sveučilištima nama susjednih zemalja. Prema Šangajskoj rang-listi to su, na primjer, sveučilište u Trstu, Grazu ili Segedinu. Prošle godine bilo je zastupano i Ljubljansko sveučilište, ove ga godine više nema. O svemu ovome valja razmisliti, ne trebamo biti uvrijeđeni, već se pokrenuti tako da se u budućnosti što bolje plasiramo u tom takmičenju.
Ocijenivši šangajsko istraživanje ozbiljnim, njemački je Spiegel Online svoju javnost odmah upozorio da je unatoč ukupno visokom 4. mjestu Njemačke na toj rang-listi, najbolje njemačko sveučilište, Tehničko sveučilište iz Münchena, tek na 5. mjestu.9
Zanimljiva su reagiranja iz susjedne Slovenije. Rektor Ljubljanskog sveučilišta prihvaća kritiku i ističe da su najveće slabosti Ljubljanske univerze njena zatvorenost i nedodirljivost njenih nastavnika. Prorektor Sveučilišta u Mariboru pak upozorava da se ulaskom u Europu neće moći izbjeći rangiranje i ocjenjivanje sveučilišta, što znači da će studente i profesore privlačiti bolja sveučilišta. Kako će se studenti s boljih sveučilišta i lakše zapošljavati, teško ćemo dobivati dobre studente.10
Kako i za nas u Hrvatskoj vrijede ta mjerila, moramo i mi prihvatiti svjetske kriterije vrednovanja i sustav znanosti i visokog obrazovanja bitno promijeniti. Dosadašnji ne odgovara izazovima vremena. S obzirom na veličinu hrvatske visokoškolske i znanstvene zajednice to vrednovanje mogu izvesti samo neovisni timovi vrhunskih stranih znanstvenika i stručnjaka. Novi sustav mora biti popraćen i određenim financijskim ulaganjima. Hrvatska od svog relativno malog BDP u školstvo ulaže svega 4,1%, dok Slovenija izdvaja 6,0%, Mađarska 5,2%, Austrija i Finska 5,8%, Portugal 5,9% i Danska visokih 7,1%.11 U znanost i visoko školstvo ulažemo 1,33%, a u samu znanost samo 0,38% BDP.12 Možemo li do 2010. god. izdvajanje za istraživanje i razvoj povećati na 3,0% BDP kako je to 2002. godine preporučilo Vijeće Europe na svom zasjedanju u Barceloni?13
U Bologni je 1999. godine potpisana deklaracija koja bi trebala omogućiti neometanu pokretljivost studenata širom Europe.
Evo, u tom smislu, dva primjera iz prošlosti s ogromnim odrazom u sadašnjosti. U prvoj polovici 19. stoljeća Švicarska i Albanija bile su otprilike na jednakom stupnju privređivanja, no kako je Albanija obilovala komparativnim prednostima, kao što su geografski položaj i prirodni resursi, očekivao se njen brži razvitak. Obrazovanje i kultura su, po svemu sudeći, pridonijeli razvitku novih znanja i vještina u Švicarskoj kao i njezinom naglom razvitku početkom prošlog stoljeća. Isto tako, tridesetih godina prošlog stoljeća Grčka i Finska bile su približno jednako ekonomski razvijene. Zahvaljujući promociji obrazovanja i uporabi znanja, Finska danas ima dva i pol puta veći BDP.14
Da zaključim jednom misli iz dokumenta Hrvatske akademije znanosti i umjetnostiHrvatska temeljena na znanju u primjeni znanja: »Prvo naše mjerilo uspješnosti u visokom obrazovanju bit će dostizanje razine zapadno i srednjoeuropskih sveučilišta tamo gdje danas za njima zaostajemo, uklapanje u europski znanstveni prostor i u europsku mrežu visokog obrazovanja.«
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.