Lovro Matačić rođen je na Sušaku 14. veljače 1899. g. Otac mu se zvao Koloman pl. Matačić, a majka, rumunjska glumica, bila je poznata pod umjetničkim imenom Constanza von Linden. Plemstvo obitelji Matačić vrlo je staro i potječe još od opsade Sigeta 1566.g. Lovrin predak Valter Gašpar Matačić bio je tada oficir Nikole Šubića Zrinskog i jedan od devetorice junaka koji su probili turske redove i krenuli za Beč, gdje im je car Maksimilian III. dodijelio plemićke titule. Lovrin otac stekao je slavu kao kotarski predstojnik u Rijeci (1883.-1902.), gdje je između ostalog u sukobu sa žandarmerijom riječkog guvernera grofa Szaparyja uspio obraniti granice Sušačkog kotara koje su se zbog nestalnosti Delte Rječine znale mijenjati na štetu hrvatskog teritorija. Lovrin otac bio je i školovani pjevač te je od 1902. g. do smrti bilježio zanimljivu pjevačku karijeru u kućama Milana, Zagreba, Beča, Bratislave, Munchena, Rige, Berlina i drugih.
Sa svega devet godina mali Lovro odlazi iz Sušaka u Beč. Nakon strogog prijemnog ispita 1908. g. postaje članom zbora Bečkih dječaka pri carskoj dvorskoj kapeli. Matačić se u to vrijeme školuje u Franjevačkom konviktu, a orgulje, klavir, kompoziciju i dirigiranje uči kod prof. bečkog konzervatorija Ignaza Herbata, Oskara Nedbala i Franza Shalkea. U 17. godini djeluje kao korepetitor u Operi u Kölnu, a u 19. je već dirigent u Osijeku. Jedan je od osnivača Opere u Skopju, dirigirao je u Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu i Ljubljani. Brojne i nezaboravne nastupe imao je u Drezdenu, Frankfurtu, Beču, Londonu, Milanu. Osobni prijatelj bio mu je Herbert von Karajan, jedan od najboljih dirigenata na svijetu. Dirigirao je Mozarta, Rahmanjinova, Wagnera, Bethovena, Slavenskog, Drucknera, Smetanu, Detonija i druge s najboljim svjetskim orkestrima.
U riječkoj opernoj kući Ivana pl. Zajca djelovao je u razdoblju od 25. rujna 1952. do 1954. godine. Dirigirao je Aidu, Werthera, Fausta, Šišmiša te brojne reprize opera i simfonijskih koncerata. U riječkoj operi ne pojavljuje se samo kao dirigent, već uz dirigiranje režira Orfeja i Fausta.
U svojih 70 godina umjetničkog rada napisao je brojne kompozicije i kantate, a poznata je i njegova simfonija konfrontacije komponirana za dva klavira, gudače i udaraljke.
Nezaboravne su interpretacije maestra Matačića na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje je godinama ravnao Ljubljanskom filharmonijom i zborom, te Zagrebačkom filharmonijom.
Lovro pl. Matačić je umjetnik koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri prošao cijeli svijet, od Evrope i Amerike do Japana. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada: Brucnerove medalje (od međunarodnog Brucnerovog društva), Brucnerovog prstena (od Bečkih simfoničara), medalje Hans von Bullow (od Berlinske filharmonije), Križa prvog reda za znanost i kulturu (predsjednika Republike Austrije), Smetanine medalje, Sagitario D'oro (kompozitora Republike Italije), nagrade Ivo Tijardović (Društva glazbenih radnika Croatia-koncert). Kao zaljubljenik u Dubrovnik veliki dio svog života proveo je u Dubrovniku, tako da je svoju kuću poklonio gradu Dubrovniku. Bio je čovjek i umjetnik čiji ugled u svijetu (spada u red trojice najboljih svjetskih dirigenata) služi na čast sredini iz koje je potekao.
Stoga građani Sušaka, Rijeke i cijele domovine s pravom mogu biti ponosni što se jedan ovakav genij rodio baš ovdje.
Maestro Matačić pokopan je na zagrebačkom Mirogoju 4. siječnja 1985.
Rodna kuća maestra Lovra Matačića