Znanje je jedino što u ljudskim životima može rasti bezgranično. Ne postoji plafon na kojem, kao na krivulji ponude i potražnje, može doći do "prezasićenja". Znanje ima svoju vlastitu krivulju. Znanje je moć, pa makar bilo sažeto samo na informaciju, kako se to u današnjem svijetu voli činiti. Znanje je jedino što čovjek može graditi bez obzira na to ima li materijala u materijalnom. Istina, znanje je mnogo lakše graditi ako za to postoji materijalna infrastruktura, u obliku institucija na primjer.
Lisabonska strategija Europske unije po kojoj je područje Unije do 2010. trebalo postati najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo svijeta utemeljeno na znanju, možda je postavila preambiciozne rokove, no ideja je u suštini održiva. Hrvatska se također načelno zalaže za društvo znanja, ali mnoge osnovne pretpostavke za provedbu ideje u djelo još uvijek nisu ostvarene, i znatan je napredak svaka inklinacija prema tom cilju.
Riječko sveučilište stremi baš prema tom cilju: spaja ideju znanosti u funkciji gospodarstva s općom idejom ulaganja u znanost i znanje, a prvi će plodovi tog stremljenja biti ubrani upravo u vremenu krize koja po definiciji znači depresiju i stajanje na mjestu. Ali upravo suprotno, Riječko sveučilište ovih dana "čizmama od upravo sedam milja" korača u svijetlu budućnost, i nije floskula reći da se za Rijeku u ovom vremenu događaju sudbonosne stvari.
Uskoro će, naime, na Trsat useliti nekoliko novih tisućica studenata, profesora, znanstvenika, osoblja. Kad nastane muving, bit će na Trsatu više ljudstva no što ima jedan prosječan hrvatski grad. "Ljudstvo" će useliti u zgrade koje, gledane u cjelini, gotovo da čine pravi-pravcati grad, sa svojim avenijama, jednom u budućnosti radit će se i o parkovima, sportskim sadržajima... Zasad je riječ o šest zgrada koje čine Sveučilišni kampus: o dva renovirana objekta, zgradi Akademije primijenjenih umjetnosti i Tehnološkog parka koji su smješteni u sad već povijesne objekte nekadašnje vojarne, i o četiri novoizgrađena objekta, zgradi Filozofskog i Učiteljskog fakulteta, zgradi Sveučilišnih odjela, studentske prehrane i Građevinskog fakulteta. Dovršetak radova na ovim modernim arhitektonskim zdanjima, koje u brojkama, zbrajali se metri ili uložene kune, izgledaju gigantski, tek je prva faza stvaranja sveučilišnog kampusa na lokalitetu nekadašnje vojarne na Trsatu.
| 
Još prije nekoliko godina ovim je prostorom odjekivala vojnička truba. Nakon skoro
stotinu godina boravka na Trsatu vojska je ustupila mjesto znanosti. |
U listopadu je i sam predsjednik Republike Ivo Josipović, za posjeta riječkom sveučilištu, kazao nepobitno: ovo je trenutno najbolje i najpropulzivnije sveučilište u Hrvatskoj. Sveučilište u Rijeci doživjelo je u ovom desetljeću zaista snažan razvoj: samo u infrastrukturu i u standard zaposlenika tijekom tih deset godina uloženo je gotovo 900 milijuna kuna. Impozantne su i brojke novozaposlenih znanstvenika (350), kao i svi međunarodni partneri Sveučilišta poput prestižnog pekinškog sveučilišta, koje se na svjetskoj rang-ljetvici upisuje među prvih 30. Sveučilište je, samo za primjer, prvo u Hrvatskoj potpisalo deklaraciju o Europskoj povelji i Kodeksu o zapošljavanju istraživača. Naravno da je nemoguće na ovome mjestu vrednovati koliko je bivših riječkih studenata ostvarilo izvrsne znanstvene i ine karijere, koliko je riječka znanost pridonijela gospodarstvu, koji su sve projekti podržani na kojim fakultetima i tako dalje. Ostaje, međutim, kao važan podatak činjenica da već sad u Rijeci studira više učenika izvana nego samih Riječana: riječkih je studenata početkom godine bilo 6.100 a iz drugih dijelova Hrvatske ili iz inozemstva u Rijeku stiže 9.900 studenata. Sve to upućuje da Rijeka postaje ono što je donedavno samo sanjala, s obzirom na sveopću centraliziranost Hrvatske – da bude studentski grad u punom smislu riječi.
Sve je to samo uvod u glavnu priču koja bez ovog šuga ne bi bila nimalo zanimljiva. Glavna je priča ta da se ovih dana otvaraju, odnosno u sebe život primaju nove zgrade Sveučilišnog kampusa. Uz novoizgrađene fakultete vrata bi studentima trebao otvoriti i studentski restoran koji će u početku raditi smanjenim kapacitetom. U Kampus useljava cijeli niz popratnih službi. U zgradu Sveučilišnih odjela osim studenata informatike, matematike, fizike i biotehnologije, smješta se i regionalni centar CARNET-a, Informacijski centar, IT akademija i Centar za e-učenje, kao i podružnica Sveučilišne knjižnice. Zgrada u koju se smještaju Filozofski i Učiteljski fakultet, udomit će i Studentski savjetovališni centar, a zgrada Građevinskog fakulteta smješta pak Centar za studije Sveučilišta. Istovremeno će se otvoriti i tri garaže s kapacitetom od 500 parkirnih mjesta koje su sastavni dio zgrada Učiteljskog i Filozofskog te Građevinskog fakulteta, kao i objekta prehrane.
No valja se vratiti u prošlost, lako danas šetati ovim već pomalo gradom u gradu i nabrajati katove, zgrade, kvadratne metre, uložene kune. Ništa od svega danas vidljivog nije niklo ni iz čega. Naime, ideja o stvaranju Kampusa po nekim je izvorima stara bar 18 godina. Još se tada najavljivalo da će vojska prepustiti 40 hektara vojarne za potrebe Sveučilišta u Rijeci. Zbog različitih se razloga priča pretvorila u šapat, sve do 2000. godine kada je Klub Sušačana organizirao potpisivanje peticije da se prostor vojarne prepusti Gradu Rijeci. Na Sušačkom mostu, na Trsatu i ispred zgrade Radio Rijeke na Korzu prikupljeno je tog studenog i prosinca 4630 potpisa koji su predani riječkom gradonačelniku i primorsko-goranskom županu da ih proslijede u Ministarstvo obrane. Klub Sušačana organizirao je tada i okrugli stol u rektoratu Sveučilišta u Rijeci na kojem je odlučeno da se prostor vojarne treba vratiti gradu radi izgradnje novog KBC-a i Sveučilišnog kampusa. Konačno, do kraja 2003. vojska je najzad vojarnu Trsat prepustila civilnim vlastima. U ideji, trebala ju je prepustiti studentima, sveučilišnoj bolnici i sudionicima Mediteranskih igara koji bi bili smješteni u novoizgrađenim smještajnim kapacitetima. Iako je dio priče koji se odnosi na Mediteranske igre završio s tužnim epilogom, jedan je "korijen" tog, nazovimo cvijeta, sasvim zdravo prodro još dublje u zemlju. Plodovi su, kao što je rečeno, nikli na Trsatu poput betonskih gljiva. Te su "gljive" nikle po planovima, budući da se još 2002. planiralo kako bi prva faza izgradnje Kampusa trebala biti okončana 2010. godine.
U prosincu 2003. odlukom Vlade zemljište od 350 tisuća četvornih metara na kojima se nalazila vojarna preneseno je na Grad Rijeku, a Gradu su ustupljene i sve nekretnine. U tom je periodu, točnije u svibnju 2004., Rijeku posjetio i tadašnji ministar znanosti Dragan Primorac koji je "potpisao" kako će se prva faza izgradnje Kampusa tretirati kao prioritet u kapitalnim investicijama Ministarstva u nadolazećem razdoblju. Na temelju prostornog programa Kampusa, koji je Arhitektonski fakultet iz Zagreba izradio još tijekom 2002., Senat Sveučilišta u Rijeci raspisao je tada natječaj za urbanističko-arhitektonsko rješenje na kojem je prvu nagradu osvojio splitski arhitekt Dario Gabrić. Vojarna Trsat je, napokon, u 2005. i formalno prešla u vlasništvo Grada Rijeke, pa je nakon više od 100 godina korištenja u vojne svrhe prešla na civilnu stranu, i počela se pretvarati u "izvor znanja".
Inače, prilično su šturi podaci o povijesti vojarne Trsat. Glavnu je zgradu navodno izgradila još austrougarska vojska, krajem 19. stoljeća. Objekti i zidovi vojarne izgrađeni su pak 1926. Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije 1941. godine u vojarnu je uselila talijanska vojska pa je sve do 1943. nosila ime Caserma Armando Dias. Njemačka vojska je vojarnu dogradila, a JNA ju je preuzela nakon oslobođenja i nazvala po španjolskim dobrovoljcima. Još 1973. godine u parku u središtu vojarne stajao je brončani kip borca pod kojim je stajao natpis No passaran, poklič Španjolskog građanskog rata. Kip je skinut nakon što je 1991. godine u vojarnu ušla hrvatska vojska, a vojarna dobila ime Trsat.
Vratimo se bližoj prošlosti. Nakon što je, dakle, Grad Rijeka i formalno postao vlasnikom vojarne u siječnju 2005., samo nekoliko mjeseci kasnije gradonačelnik Vojko Obersnel s tadašnjim je rektorom Sveučilišta akademikom Danielom Rukavinom potpisao predugovor o pravu gradnje za projekt Sveučilišnog kampusa na Trsatu, čime je Grad Rijeka Sveučilištu prepustio upravljanje cijelim prostorom bivše vojarne.
Dogovoreno je tada da će se samo jedan od čak 50-ak postojećih objekata zadržati za potrebe Kampusa: bila je to zgrada zapovjedništva vojarne u koju se kasnije smjestila novooformljena Akademija primijenjenih umjetnosti. Kasnijom je odlukom zadržana još jedna zgrada u koju je smješten također novoosnovani i izuzetno značajan Znanstveno-tehnološki centar.
Radovi na preuređenju zgrade zapovjedništva za potrebe Akademije primijenjenih umjetnosti počeli su u studenom 2005. Tada je prvi simboličkim čekićem udario Dragan Primorac, priznavši da radovi na izgradnji kampusa predstavljaju otvorenje najvećeg gradilišta sveučilišnog života Hrvatske. I tadašnji rektor Rukavina bio je tom prilikom veoma ponosan, pa je dan nazvao najznačajnijim u novijoj povijesti Sveučilišta. Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel kazao je tada da se počela ostvarivati vizija Rijeke kao grada znanja, znanosti i novih tehnologija. Evo što danas Obersnel kaže o Kampusu:
- Moderno sveučilište s primjerenim uvjetima za obrazovanje i usavršavanje, osigurava ostanak mladih Riječanki i Riječana u rodnom gradu, ali služi i kao magnet za talentirane mlade ljude iz cijele regije. To je nespresušni izvor novih ideja i znanja na kojima se može temeljiti riječko gospodarstvo 21. stoljeća, ali i cjelokupni razvoj Rijeke u budućnosti. Upravo s tom vizijom Grad Rijeka je za potrebe razvoja Sveučilišnog kampusa darovao najljepše i najatraktivnije zemljište u Rijeci. To je ulog u budućnost našeg grada i zato je Kampus na Trsatu simbol zajedničke usmjerenosti ka istoj viziji koju dijele i Grad i Sveučilište i svi ostali koji su uključeni u realizaciju ovog projekta.
- Svojih studentskih dana rado se sjećam, ali pamtim i nostalgiju za Rijekom iz tog razdoblja. No, tada je Zagreb, u kojem sam studirao, u usporedbi s Rijekom, ipak nudio više. Danas se situacija mijenja i vjerujem da će Rijeka izgradnjom Kampusa postati najatraktivniji grad za mlade ljude ne samo iz Hrvatske, nego i iz cijele regije, budući da nas ulaskom u EU očekuje i veća mobilnost studenata, dolasci i razmjene studenata te suradnja raznih sveučilišta. Sveučilišni kampus za mene je prvi korak do ostvarenja vizije Rijeke kao grada novih tehnologija, naprednih istraživanja, vrhunskih znanstvenih i umjetničkih dosega. Uvjeren sam zato da će i studenti i profesori biti inspirirani ovom vizijom i da će rezultati njihova rada tu viziju pretočiti u stvarnost. U obilascima prostora na kojima je proteklih godina nicao ovaj studentski grad, često sam pomislio kako bi bilo divno ponovo studirati i to upravo ovdje, u Rijeci, na ovom prekrasnom mjestu. Ja to više ne mogu, ali ponosan sam što smo to omogućili generacijama koje dolaze. Prostor bivše vojarne bio je desetljećima izdvojen iz gradskog tkiva i zaklonjen od pogleda, no danas je, kao jedan od najljepših dijelova Rijeke, vraćen građanima, i to na najbolji mogući način i za najbolju moguću svrhu, kao dom i polazna točka riječke budućnosti. Nije pretjerano reći da je izgradnja Sveučilišnog kampusa na Trsatu možda i najveći projekt u posljednjem stoljeću u našem gradu, jer on bi dugoročno mogao utjecati na život Rijeke baš kao svojedobno velika izgradnja luke, kazao je gradonačelnik Rijeke.
Kako li izgleda taj najveći projekt? Najveći od novoizgrađenih objekata, objekt Filozofskog i Učiteljskog fakulteta, smjestio se uz zgradu Akademije, a njegova površina od 21.015 četvornih metara projektirana je kao zajednički kompleks triju korisnika, jer uz dva fakulteta u njoj će biti smješten i Studentski savjetovališni centar.
U Sveučilišni kampus do sada je uloženo 640 milijuna kuna. U drugoj fazi trebalo bi izgraditi objekte za smještaj studenata, Pomorski i Ekonomski fakultet te Sveučilišnu knjižnicu. |
Prvi susjedi studentima Filozofskog i Učiteljskog fakulteta bit će polaznici Sveučilišnih odjela. Taj se objekt smjestio odmah iza zgrade Filozofskog i Učiteljskog fakulteta, a poput susjedne zgrade, i on se sastoji iz dva dijela, nižeg u koji će se smjestiti laboratoriji te takozvanog tornja koji se proteže na osam etaža. Studentima sveučilišnih odjela za fiziku, matematiku i informatiku, te biotehnologiju društvo će u tom objektu praviti i regionalni centar CARNET-a, Informacijski centar, IT akademija i Centar za e-učenje Sveučilišta, te prva podružnica Sveučilišne knjižnice kojoj će se ustupiti površina od 400 četvornih metara. Nova zgrada Građevinskog fakulteta definitivno je najimpozantnija aula na koju se nadovezuju dvije multimedijalne predavaonice s mogućnošću spajanja u jednu veliku dvoranu koja može primiti čak 320 slušača. Tik uz Građevinski fakultet smjestio se i objekt prehrane, na 7.240 četvornih metara prostora. Uz restoranske sadržaje nižu se i četiri šetnice koje trenutno dobivaju zelene urese. Uređuju se i druge zelene površine poput travnjaka između zgrada Filozofskog i Učiteljskog fakulteta. No nisu u Kampusu novost samo zgrade, to su i prometnice, Sveučilišna avenija te produžetak Dukićeve ulice koja se nadovezuje na Sveučilišnu aveniju.
No još uvijek nije odgovoreno na pitanje kako je nastalo svo to čudo. Na kraju krajeva, nisu objašnjeni ni svi važni termini kad se govori o Kampusu, kao što je STeP Ri. Treba ponovno početi od prvih udaraca čekića po zgradama Kampusa, odnosno po sadašnjoj zgradi Akademije primijenjenih umjetnosti. Ta je pak svečano otvorena prije gotovo tri godine, početkom studenoga. Pisalo se tada da je njeno otvorenje prvi konkretan rezultat gigantskog projekta čija ukupna vrijednost iznosi 490 milijuna kuna. U preuređenje same zgrade Akademije uloženo je 22 milijuna. Nekoliko dana prije otvorenja zgrade tadašnji je predsjednik Republike Stjepan Mesić položio i temeljac za objekt studentske prehrane. A prije toga je krajem 2006. potpisan i važan Sporazum o znanstveno-nastavnoj suradnji između Sveučilišta u Rijeci i Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba, čiji je cilj bio osnivanje Centra za umjetničku topografiju kojem će sjedište također biti u Sveučilišnom kampusu na Trsatu.
Drugi znanstveno važan događaj odigrao se također u 2007. Koncem te su godine počeli radovi na zgradi Znanstveno-tehnologijskoga parka. Cilj parka je povezati znanosti i poduzetništvo, njegova je skraćenica STeP Ri, od Science and Technology Park Rijeka, a zadaća mu je novoutemeljenim kompanijama pružati kvalitetan prostor, odnosno inkubator u kojem će prvih nekoliko godina moći razvijati svoj proizvod u inovacijskoj i stimulativnoj atmosferi i pod vrlo povoljnim uvjetima. Nalazit ćemo zanimljive projekte na Sveučilištu koji imaju komercijalan potencijal, pomagati kod realizacije ideje, odnosno kod izrade prototipa, ispitivanja tržišta te ukoliko utvrdimo da postoji komercijalni potencijal, formirat će se tvrtka. Usluge koje će STeP pružati svojim stanarima zaštita je intelektualnog vlasništva, marketing, business konzulting, networking te tehnička podrška, govorio je tada direktor STeP Ri-a, dr. Ivica Orlić. Danas, tri godine nakon pokretanja, programe STeP Ri-a koristi 12 tvrtki.
Upravo negdje u vrijeme kad su započinjali radovi na zgradi Znanstveno- tehnologijskog parka, počelo je i rušenje starih objekata vojarne. Izvođač radova dobio je tada u zadatak u 20 dana srušiti 19 objekata.
Rušila se i porta u prostor vojarne koja je Riječanima očito prirasla srcu jer se preko noći pojavio i grafit Zašto rušiti? Odgovor su dali projektanti koji su naglasili da se Kampus, nekad zatvoreno vojno područje skriveno od očiju javnosti, sada i de facto, a ne samo simbolički, želi otvoriti javnosti. Volta je srušena, ali je kroz svo vrijeme svoga postojanja vodila itekako ispunjen život. Nagledala se, naime, sveg i svačeg. Zanimljiv je detalj to da je početkom 1950-ih u vojarnu propuštala glazbenike Muzičke vojne škole koja je tu djelovala do 1953. i proizvodila kadar za sve jedinice u JNA, jer je tada po formaciji svaka brigada ili divizija morala imati vojni orkestar s oko 25 glazbenika koji su bili korišteni za uveličavanje raznih proslava i praznika. Da je danas volta na svome mjestu, svjedočila bi i prolasku glumaca, budući da je u najavi i osnivanje dramske akademije koja bi trebala biti smještena u zgradu Filozofskog fakulteta. Volta, da postoji, već bi danas škicala i na likovnjake, i društvenjake, i na prirodnjake. U narednih nekoliko godina planira se da bi ta neka fiktivna volta gledala i ekonomiste, a u budućnosti i pravnike, usput budi rečeno. 
No prije maštarija o budućnosti treba i trebalo je graditi. Prvo je trebalo rušiti. Eto, da bi se izgradila zgrada Filozofskog i učiteljskog fakulteta, bilo je potrebno srušiti upravo najveću zgradu nekadašnje vojarne. Tako je u povijest otišla i zgrada nekadašnje menze koja je bila smještena uz zgradu današnje Akademije i zauzimala 3 700 kvadrata.
Prije četiri godine zgrade Akademije i STeP-a dobile su prve stanare, no, kao što je sad već jasno, gradnja se u to vrijeme tek ozbiljnije zahuktavala, pa je 2007. ministar Dragan Primorac ponovno grabio lopatu u ruke i zakopao temeljac za zgradu Filozofskog i Učiteljskog fakulteta te zgradu Sveučilišnih odjela prirodnih znanosti projektiranu za odjele matematike, fizike i informatike. Položen je nakon toga i temeljac za budući Građevinski faks, a da se nitko u tom građevinarskom labirintu ne bi izgubio, uskoro je Geodetski zavod izradio i GIS kartu cijelog područja. GIS naime služi kao podrška upravljanju podacima Sveučilišnog kampusa pa u interaktivnoj karti ujedinjuje sve informacije iz prostorne i projektne dokumentacije Kampusa.
Prošlo je godinu dana otkako su građevinski radnici zadovoljno stresli prašinu i sišli sa zgrada Filozofskog i Učiteljskog fakulteta. Uskoro su isto mogli učiniti i nakon posla na objektu Sveučilišnih odjela te zgrade Građevinskog fakulteta. No rektor Sveučilišta u Rijeci dr. Pero Lučin zna da poslu ni iz daleka nije kraj: Završetak Kampusa najvažniji je projekt Sveučilišta za koji ćemo moći reći da je završen kada bude zaokružen financijski okvir, građevinski i infrastrukturni radovi te kad Kampus u potpunosti bude opremljen. Dakako, tek onda slijedi ostvarivanje konačnog cilja Kampusa - njegov život, odnosno pokretanje istraživačkih aktivnosti. Iz objektivnih razloga, cijeli taj proces malo kasni i to uslijed spleta niza okolnosti, kaže Lučin. Ono što bi trebalo uslijediti izgradnja je studentskog smještaja, a potom i druga faza gradnje, koja će podrazumijevati građenje Pomorskog i Ekonomskog fakulteta, Sveučilišne knjižnice, sportskih terena, dodatnih smještajnih kapaciteta te Društveno-kulturnog centra. Lučin još jednom naglašava i kako se danas, kad se govori o projektu Sveučilišnog kampusa, misli ponajprije na preseljenje Filozofskog, Učiteljskog i Građevinskog fakulteta na Kampus, ali i sveučilišnih odjela te pokretanje novih studijskih programa. Pod novim projektima podrazumijeva se i formiranje novih, zajedničkih službi, poput informatičkog i računalnog centra, zatim novi laboratoriji čiji su nositelji, između ostalih, i neki naši znanstvenici povratnici. Tako je, primjerice, opremljen i započeo s radom laboratorij, odnosno novi programi na sveučilišnom Odjelu za biotehnologiju, zatim na Filozofskom i Građevinskom fakultetu te na Akademiji primijenjenih umjetnosti. Osim toga, intenzivno radimo i na modelu financiranja studentskog smještaja, ali i na ostalim objektima koji će Kampus učiniti samoodrživom cjelinom, prije svega komercijalnim iskorištavanjem prostora, ali, naravno, i pokretanjem programa cjeloživotnog obrazovanja, zaključuje rektor.
Sumirajmo priču s brojkama. Sveučilišni se kampus prostire na 28 hektara od čega se 71 tisuća kvadrata odnosi na novoizgrađeni prostor. Vrijednost je investicije zasad stala na 640 milijuna kuna. U šest objekata smješteno je 39 učionica, 33 predavaonice, 363 kabineta, 21 praktikum, 28 seminarskih dvorana i 24 laboratorija. Kampus zasad znači i 500 garažnih parkirnih mjesta te 655 metara novih prometnica. Koje, kad vode ka Kampusu, mora da vode i ka boljoj budućnosti.