Da se kojim slučajem prolaznike na Korzu propitkuje tko li je to Mihaly Csikszentmihalyi, teško da bi ih puno znalo odgovoriti da je riječ o slavnom američkom psihologu, jednom od pionira tzv. pozitivne psihologije i autoru koncepta poznatog kao Flow – stanju intrinzične motivacije kad je osoba u potpunosti usredotočena na zadatak, a koje ujedno podrazumijeva i optimalno zadovoljstvo i sreću. Znanstvenik mađarskog porijekla svojim je kontinuiranim empiričkim istraživanjem ovog područja tijekom posljednjih nekoliko desetljeća dospio i do šire javnosti, što je svojevrsni raritet. Njegova knjiga Flow: The Psychology of Optimal Experience, iz 1990. godine postala je na autorovo iznenađenje apsolutni bestseler u SAD-u, a kao omiljeno štivo navodili su je političari poput Tonyja Blaira ili Billa Clintona, dok joj je pak trener Dallas Cowboysa Jimmy Johnson pripisao uspjeh priprema cijelog svog tima za Superbowl, a prevedena je na 17 jezika, uključujući i hrvatski. Csikszentmihalyi je zahvaljujući svojem znanstvenom radu plijenio tijekom godina pažnju mnogih prestižnih medija, a New York Times ga je svojedobno okarakterizirao kao “Čovjeka opsjednutog srećom”.
U Hrvatskoj, međutim, za njega su uglavnom čuli članovi akademske zajednice, poglavito oni iz redova psihologa. No što se šire riječke javnosti tiče, osim gore navedenih argumenata, postoji još jedan dobar razlog zbog kojeg bi ovo teško izgovorljivo mađarsko prezime trebalo postati malo poznatije u gradu na Rječini. Mihaly Csikszentmihalyi rođen je, naime, upravo u – Rijeci.
Dogodilo se to još davne 1934. godine, dok je Mihalyjev otac služio kao mađarski konzul u Rijeci. Nakon završetka 2. svjetskog rata konzul Csikszentmihalyi imenovan je ambasadorom u Italiji, te se cijela obitelj preselila u Rim. Kad su 1948. godine komunisti preuzeli vlast u Mađarskoj, ambasador je dobio otkaz, no umjesto povratka u Mađarsku, obitelj ostaje u Rimu i otvara restoran. Nakon završetka srednje škole Mihaly radi kao fotoreporter, turistički agent te čak i slikar. Kasnije će često isticati da su se već tada u njegovoj glavi počele oblikovati ideje koje će ga kasnije “progoniti” u znanstvenog karijeri.