SUŠAČKA REVIJA broj 107/108 izložba D’ANNUNZIJEVA MUČENICA Tea PerinčićPovodom stogodišnjice D’Annunzijeva zauzeća Rijeke Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka organizirao je izložbu pod naslovom D’Annunzijeva mučenica – L’Olocausta di D’Annunzio, čije su autorice Tea Perinčić, povjesničarka-kustosica muzeja, i Ana-Maria Milčić, doktorandica povijesti umjetnosti na Courtauld Institute of Art u Londonu. Izložba, relativno mala opsegom, smještena je u autentične prostore – salone na prvom katu Guvernerove palače u kojima je boravio Gabriele D’Annunzio tijekom gotovo 16 mjeseci svojeg vladanja Rijekom. Izložba je više aluzivna nego doslovna i zapravo zahtijeva od posjetitelja osnovno predznanje o turbulentnim povijesnim događajima od prije stotinu godina u Europi i samome gradu Rijeci. Što se, dakle, tada dogodilo? Rijeka – Fiume pred D'Annunzijev dolazak Rijeka je početkom 20. stoljeća brzorastući, multietnički i multikulturni grad, s brojnim doseljenicima s cijelog teritorija tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, kao i susjedne Italije, koji ovamo dolaze u potrazi za boljim životom i srećom. Grad svih prihvaća i daje mogućnost za napredovanje, a i utjecaj na društveni i politički život ukoliko za to imaju pokriće u imutku. Nisu svi koji u Rijeci žive punopravni građani koji imaju pravo birati i biti birani u gradsku vlast, kao ni ono minimalno – ostvariti pravo na socijalnu potporu ako je to potrebno. Za to moraju ispunjavati određene uvjete, kao što je već spomenuti imutak, ili pak generacijama biti nasljednici onih koji su po zavičajnosti (tal. pertinenza) Fiumani (Riječani). Žene su, primjerice, udajom mogle steći zavičajnost, ali bi je u slučaju suprugove smrti mogle i izgubiti. Uglavnom, nije lako bilo steći politička prava u gradu. A tko je onda upravljao gradom? Rijeka još od kasnog srednjeg vijeka uživa status habsburške luke, njihova feudalnog posjeda, koji onda dobiva i status autonomnog izdvojenog tijela – corpus separatum, prema preporuci carice Marije Terezije iz 1776. g., a na osnovi čega se 1779. osniva i Riječki gubernij, kojim u ime mađarskog sabora upravlja guverner – na to mjesto izabrani mađarski plemić. Guverner ima i status gradskog kapetana, a te poslove, koji su na neki način izravno povezani s komunalnom upravom, u njegovo ime obavlja potkapetan, koji ujedno u guvernerovo ime najčešće upravlja i gradskim plemićkim vijećem. To plemićko vijeće 1848. godine postaje „neplemićko” s obzirom da se ta isključivost s uvođenjem građanskog društva ukida, no u gradsko vijeće ipak mogu biti birani i birati samo oni koji su prešli imovinski cenzus. ... Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
D’ANNUNZIJEVA MUČENICA
Tea Perinčić
Povodom stogodišnjice D’Annunzijeva zauzeća Rijeke Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka organizirao je izložbu pod naslovom D’Annunzijeva mučenica – L’Olocausta di D’Annunzio, čije su autorice Tea Perinčić, povjesničarka-kustosica muzeja, i Ana-Maria Milčić, doktorandica povijesti umjetnosti na Courtauld Institute of Art u Londonu. Izložba, relativno mala opsegom, smještena je u autentične prostore – salone na prvom katu Guvernerove palače u kojima je boravio Gabriele D’Annunzio tijekom gotovo 16 mjeseci svojeg vladanja Rijekom. Izložba je više aluzivna nego doslovna i zapravo zahtijeva od posjetitelja osnovno predznanje o turbulentnim povijesnim događajima od prije stotinu godina u Europi i samome gradu Rijeci. Što se, dakle, tada dogodilo?
Rijeka – Fiume pred D'Annunzijev dolazak Rijeka je početkom 20. stoljeća brzorastući, multietnički i multikulturni grad, s brojnim doseljenicima s cijelog teritorija tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, kao i susjedne Italije, koji ovamo dolaze u potrazi za boljim životom i srećom. Grad svih prihvaća i daje mogućnost za napredovanje, a i utjecaj na društveni i politički život ukoliko za to imaju pokriće u imutku. Nisu svi koji u Rijeci žive punopravni građani koji imaju pravo birati i biti birani u gradsku vlast, kao ni ono minimalno – ostvariti pravo na socijalnu potporu ako je to potrebno. Za to moraju ispunjavati određene uvjete, kao što je već spomenuti imutak, ili pak generacijama biti nasljednici onih koji su po zavičajnosti (tal. pertinenza) Fiumani (Riječani). Žene su, primjerice, udajom mogle steći zavičajnost, ali bi je u slučaju suprugove smrti mogle i izgubiti. Uglavnom, nije lako bilo steći politička prava u gradu. A tko je onda upravljao gradom? Rijeka još od kasnog srednjeg vijeka uživa status habsburške luke, njihova feudalnog posjeda, koji onda dobiva i status autonomnog izdvojenog tijela – corpus separatum, prema preporuci carice Marije Terezije iz 1776. g., a na osnovi čega se 1779. osniva i Riječki gubernij, kojim u ime mađarskog sabora upravlja guverner – na to mjesto izabrani mađarski plemić. Guverner ima i status gradskog kapetana, a te poslove, koji su na neki način izravno povezani s komunalnom upravom, u njegovo ime obavlja potkapetan, koji ujedno u guvernerovo ime najčešće upravlja i gradskim plemićkim vijećem. To plemićko vijeće 1848. godine postaje „neplemićko” s obzirom da se ta isključivost s uvođenjem građanskog društva ukida, no u gradsko vijeće ipak mogu biti birani i birati samo oni koji su prešli imovinski cenzus. ...
Rijeka – Fiume pred D'Annunzijev dolazak
Rijeka je početkom 20. stoljeća brzorastući, multietnički i multikulturni grad, s brojnim doseljenicima s cijelog teritorija tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, kao i susjedne Italije, koji ovamo dolaze u potrazi za boljim životom i srećom. Grad svih prihvaća i daje mogućnost za napredovanje, a i utjecaj na društveni i politički život ukoliko za to imaju pokriće u imutku. Nisu svi koji u Rijeci žive punopravni građani koji imaju pravo birati i biti birani u gradsku vlast, kao ni ono minimalno – ostvariti pravo na socijalnu potporu ako je to potrebno. Za to moraju ispunjavati određene uvjete, kao što je već spomenuti imutak, ili pak generacijama biti nasljednici onih koji su po zavičajnosti (tal. pertinenza) Fiumani (Riječani). Žene su, primjerice, udajom mogle steći zavičajnost, ali bi je u slučaju suprugove smrti mogle i izgubiti. Uglavnom, nije lako bilo steći politička prava u gradu.
A tko je onda upravljao gradom? Rijeka još od kasnog srednjeg vijeka uživa status habsburške luke, njihova feudalnog posjeda, koji onda dobiva i status autonomnog izdvojenog tijela – corpus separatum, prema preporuci carice Marije Terezije iz 1776. g., a na osnovi čega se 1779. osniva i Riječki gubernij, kojim u ime mađarskog sabora upravlja guverner – na to mjesto izabrani mađarski plemić. Guverner ima i status gradskog kapetana, a te poslove, koji su na neki način izravno povezani s komunalnom upravom, u njegovo ime obavlja potkapetan, koji ujedno u guvernerovo ime najčešće upravlja i gradskim plemićkim vijećem. To plemićko vijeće 1848. godine postaje „neplemićko” s obzirom da se ta isključivost s uvođenjem građanskog društva ukida, no u gradsko vijeće ipak mogu biti birani i birati samo oni koji su prešli imovinski cenzus. ...
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.