SUŠAČKA REVIJA broj 37 književnost MEKE GRANICE FRANCA VEGLIANIJA Ervin Dubrović O neobičnom i nepravedno zaboravljenome talijanskom piscu iz naših krajevaTko je čuo za Franca Veglianija? Izvan krugova riječkih Talijana inajupornijih istraživača, u Hrvatskoj je Franco Vegliani posve nepoznat, iako potječeiz Primorja, iako je čitavog života pisao o događajima vezanima uz ove krajeve i otoksvojih predaka. Riječka Talijanska drama postavila je 1995. godine preradbu njegovaromana Granica, a 1999. na hrvatski je jezik prevedena njegova rana novela Gospođa Ada (uantologiji Cittŕ di carta/Papirnati grad, što ju je priredio Aljoša Pužar), no ipakdosad nije uspio privući znatnije zanimanje.Osim iz Veglianijevih knjiga te prigodnih letaka i kazališnih programskih knjižica onjemu sam najviše saznao iz tekstova Patrizie Hansen objavljenih u riječkoj književnojreviji La Battana br. 97.–98. iz 1990. godine, u svesku posvećenome književnostiegzodusa, kao i iz teksta Irene Visintini objavljenog u reviji La Battana br. 119. iz1996. godine.Franco Vegliani podrijetlom je s Krka, na kojemu je proveo djetinjstvo, i bio bi se zvaoSincovich da njegov otac Silvio, sudac, nije bio prisiljen potalijančiti svoje prezime.Umjesto kljaštrenja hrvatskog oblika i izmišljanja talijanske verzije, otac je radijeuzeo posve novo ime, prema talijanskome nazivu otoka njegovih predaka – Veglia (Krk).Francova je mati bila Tršćanka, pa je stoga i rođen u Trstu 1915. godine (umro je umjestu Malcesine uz Lago di Garda 1982. godine). No, mladost je proveo u Voloskom iRijeci, jer je otac radio na sudu u Voloskom (gdje je zajedno s obitelji ostao sve do1945.). U Rijeci je Franco pohađao gimnaziju. Prema očevoj želji, studirao je i završiopravo, i to u Bologni.U književni je život stupio rano. Kad je 1936. u Rijeci osnovan književni časopisTermini, Franco je izabran u prvo uredništvo, iako je imao samo dvadeset i jednu godinu.Već je tada, dakle, osim zrelosti, pokazivao i očite znakove nadarenosti. U narednih jenekoliko riječkih godina objavio prvu novelu, opširan esej i prvu knjigu novela. Već ustudenom 1936., u trećem broju časopisa Termini, mladi je pisac objavio novelu Lasignora Ada (Gospođa Ada). Prva priča odmah otkriva jednu od njegovih trajnihfascinacija – radnja se, naime, događa u sudnici. U to je vrijeme Vegliani studirao većpravo. Sučev sin i student prava nikad nije postao ni sudac nit odvjetnik, i uvijek je živioisključivo od pisanja, no često je pisao o sudnici i suđenju. Tako i u svojoj prvojobjavljenoj noveli i, kasnije, u prvom romanu. Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
MEKE GRANICE FRANCA VEGLIANIJA
Ervin Dubrović
O neobičnom i nepravedno zaboravljenome talijanskom piscu iz naših krajeva
Tko je čuo za Franca Veglianija? Izvan krugova riječkih Talijana inajupornijih istraživača, u Hrvatskoj je Franco Vegliani posve nepoznat, iako potječeiz Primorja, iako je čitavog života pisao o događajima vezanima uz ove krajeve i otoksvojih predaka. Riječka Talijanska drama postavila je 1995. godine preradbu njegovaromana Granica, a 1999. na hrvatski je jezik prevedena njegova rana novela Gospođa Ada (uantologiji Cittŕ di carta/Papirnati grad, što ju je priredio Aljoša Pužar), no ipakdosad nije uspio privući znatnije zanimanje.Osim iz Veglianijevih knjiga te prigodnih letaka i kazališnih programskih knjižica onjemu sam najviše saznao iz tekstova Patrizie Hansen objavljenih u riječkoj književnojreviji La Battana br. 97.–98. iz 1990. godine, u svesku posvećenome književnostiegzodusa, kao i iz teksta Irene Visintini objavljenog u reviji La Battana br. 119. iz1996. godine.Franco Vegliani podrijetlom je s Krka, na kojemu je proveo djetinjstvo, i bio bi se zvaoSincovich da njegov otac Silvio, sudac, nije bio prisiljen potalijančiti svoje prezime.Umjesto kljaštrenja hrvatskog oblika i izmišljanja talijanske verzije, otac je radijeuzeo posve novo ime, prema talijanskome nazivu otoka njegovih predaka – Veglia (Krk).Francova je mati bila Tršćanka, pa je stoga i rođen u Trstu 1915. godine (umro je umjestu Malcesine uz Lago di Garda 1982. godine). No, mladost je proveo u Voloskom iRijeci, jer je otac radio na sudu u Voloskom (gdje je zajedno s obitelji ostao sve do1945.). U Rijeci je Franco pohađao gimnaziju. Prema očevoj želji, studirao je i završiopravo, i to u Bologni.U književni je život stupio rano. Kad je 1936. u Rijeci osnovan književni časopisTermini, Franco je izabran u prvo uredništvo, iako je imao samo dvadeset i jednu godinu.Već je tada, dakle, osim zrelosti, pokazivao i očite znakove nadarenosti. U narednih jenekoliko riječkih godina objavio prvu novelu, opširan esej i prvu knjigu novela. Već ustudenom 1936., u trećem broju časopisa Termini, mladi je pisac objavio novelu Lasignora Ada (Gospođa Ada). Prva priča odmah otkriva jednu od njegovih trajnihfascinacija – radnja se, naime, događa u sudnici. U to je vrijeme Vegliani studirao većpravo. Sučev sin i student prava nikad nije postao ni sudac nit odvjetnik, i uvijek je živioisključivo od pisanja, no često je pisao o sudnici i suđenju. Tako i u svojoj prvojobjavljenoj noveli i, kasnije, u prvom romanu.
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.