Prvi put sam sasvim slučajno naletio na podatke o Bartiniju u svibnju 1996. godine. Otada prikupljam podatke, a sve je postalo jednostavnije kada je na svemogućem internetu objavljen njegov kratak životopis i, napokon, njegova slika.
Robertu Orosu de Bartiniju je po ruskoj tradiciji ime promijenjeno ubacivanjem imena oca, amputirano je kapitalističko “de”, te je postao Roberto Ljudovič Bartini, i to je vjerojatno stvorilo osebujnu zbrku oko ovog velikog konstruktora, koja je postala još veća zbog njegova odlaska poradi političkih motiva u SSSR. Naravno, nigdje se nije spominjalo da je rođen u Rijeci - svugdje samo – Fiume, čak i u svjetski poznatom britanskom Jane’s Rewiev. Zbog političkog angažmana njegov je ogroman doprinos razvoju zrakoplovstva godinama bio prekriven velom tajne. Pamtili su ga i spominjali samo u najjužem krugu utemeljitelja Komunističke partije Italije. Prema njihovu kazivanju Bartini je postao gorljiv marksistlenjinist između 1916. i 1919. godine kada je bio zarobljenik u Rusiji.
Bartini je rođen u Rijeci 14. svibnja 1897., od oca Talijana plemenitog podrijetla, borio se na istočnom frontu u austrijskoj vojsci za vrijeme Prvog svjetskog rata i zarobljen je u Galiciji. Vraća se, u nerazjašnjenim, ali svakako pustolovnim, okolnostima u Italiju 1920. godine i upisuje se na milansku Politehniku. Istovremeno radi kao običan radnik, politički je angažiran i – uči pilotirati u Rimu s budućim rekordmenom Renatom Donatijem 1922. godine.
Vrhuška njegove partije 1923. godine dopušta mu odlazak u SSSR kako bi ga sačuvali od nadirućeg fašizma i kako bi pridonio učvršćenju nove komunističke države kao projektant zrakoplova. Bartini, kao i svi marksistilenjinisti, imao je svoju viziju internacionalizacije društva − rigidno se pridržavao principa klasne borbe stavljajući to iznad vrijednosti domovine i nacionalnih osjećaja. Otišao je iz Italije, a da nije dovršio studije, pa mu je dopušteno da se unovači u Crvenu armiju gdje je nastavio usavršavanje u eksperimentalnom centru pomorskog zrakoplov-stva u Sevastopolju. Tu je projektirao svoje prve zrakoplove.
Njegove prve projekte provjeravao je CAHI, Centralni institut aerodinamike i hidrodinamike već od 1929. godine! Prvi projekti odnosili su se na tri hidroaviona i jedan novi tip lovačkog zrakoplova koji su ocijenjeni vrlo zanimljivim, tako da su stručnjaci instituta dali zeleno svjetlo za nastavak rada mladog inženjera. Viši ekonomski savjet te Vojni revolucionarni savjet dopustili su da Bartini bude promaknut − postao je glavni i odgovorni konstruktor i direktor vlastitog OKB-a (Opytnoe Konstruktorskoe Byuro, Ured za eksperimentalne projekte). Prvi projekt koji je realizirao bio je višemotorni hidroavion MTB-a (Morskoi Torpedonosets Bombardirovschik, pomorski torpedni bombarder). Imao je dva trupa spojena središnjim polukrilima, bio je težak 40.000 kilograma. Bombarder je bio pogodan za izviđanje i bombardiranje dalekih ciljeva. Taj projekt bio je apsolutna novost u SSSR-u, tako da je tek četiri godine kasnije izgrađen sličan Topljev MK-1 (Morskoi Kreiser, pomorski krstaš). Projekt Bartinija uspoređivan je s projektom ruskog konstruktora Dimitrija P. Grigoroviča, ali je ovaj odustao od uspoređivanja ustvrdivši da je Bartinijev projekt bolji.
Iste, 1930., godine u SSSR-u je provedena velika reorganizacija državne avioindustrije. Nekoliko tehničkih ureda spojeno je u CKB – središnji ured za projektiranje, kako bi se veoma povećao ritam projektiranja novih avioprototipova koje je tražila vojska. Taj ured bio je aktivan do 1940. godine, a svi zrakoplovi koji su u njemu projektirani nosili su oznaku CKB plus broj. Osim Bartinijeve ekipe, tu su djelovale i druge ekipe na čijim su čelima bili Yakovljev, koji je bio zamjenik direktora, Grigorovič, Kočerigin, Polikarpov i drugi konstruktori. Svaka ekipa bavila se projektiranjem samo jednog dijela zrakoplova, dizajnirajući istovremeno više prototipa koje je trebalo brzo konstruirati i testirati. U praktičnom smislu takva organizacija izrodila je ozbiljne probleme, pogotovo zbog osobne ljubomore i rivalstva među voditeljima timova. Npr., u takvom sustavu nestao je sustav, koji je i danas u uporabi u Rusiji, da se zrakoplovi imenuju inicijalima projektanta. Bartini, kao rigorozni marksist, bio je protivan svakoj vrsti isticanja pojedinca, tako da nikada svoje zrakoplove nije označavao svojim inicijalima, ali nije propustio da rukovodstvu Komunističke partije (boljševičke) čiji je bio član ukaže na nedostatke takve organizacije superkolektiva.
Bartinijev ekranoplan VVA-14