Rijeka – bila je jedan od najjačih industrijskih gradova, s usponima i padovima kroz 19. i 20. stoljeće, na današnjem teritoriju Republike Hrvatske. Industrija je, naravno, dio njenoga identiteta. Danas, nažalost, te industrije više nema, ali su iza nje ostale zgrade i artefakti kao svjedoci te prošlosti kojom se trebamo ponositi. Dapače, slijedeći inozemne trendove i iskustva, tu povijest bismo trebali iskoristiti u turističkom predstavljanju Rijeke.
Zanimljivost područja Ružićeve i Vodovodne ulice jest ta da ih dijeli rijeka Rječina. Iako je danas zanemareni dio gradskog identiteta, baš je Rječina razlog nastajanja prvog naselja na ovom području, a i danas nosi istu važnost – izvora pitke vode. Osim toga, služila je kroz povijest kao pogon mnogih mlinova, kao prva luka, a povremeno čak i granica. Topografske granice tog područja su s južne strane Školjić, sa sjeverne Banska vrata, s istočne trsatski brijeg, a sa zapadne Kalvarija.
Gospodarski i industrijski razvoj ovoga područja započeo je još u 13. stoljeću, nakon izgradnje Devinskog kaštela. Prve zapise o mlinovima ipak nalazimo tek u 15. stoljeću u Kastavskom statutu. Od tada razvoj te cjeline možemo pratiti gotovo u kontinuitetu. Posebno su pritom značajni razni gradski planovi na kojima se vidi nastajanje gospodarskih objekata i mlinova na području tog gradskog agera. Među njima važno je istaknuti Plan grada i luke, iz 1778. godine (nepoznati autor), na kojemu se vidi prva tvornica, i to tvornica kože Fabrica Pellame na desnoj obali Rječine.
Razvoj područja uz Rječinu potaknulo je nekoliko događaja. Jedan je izgradnja Karolinske (1726.-1728.) i Lujzinske (1804.) ceste, što je rezultiralo boljom prometnom povezanošću te je znatno olakšalo trgovinu i prijenos robe. Uređenje toka Rječine 1852. godine i smještaj luke u današnjem Mrtvom kanalu osiguravali su blizinu utovara/istovara robe i lakoće prijevoza morskim putem. Otežavajuće okolnosti dolazile su s političke strane. (Kako je često na ovom prostoru politika ometala razvoj gospodarstva, op. ur.) Učestala izmjena vlasti, različite talijanske/austrijske/mađarske/jugoslavenske ambicije na ovim prostorima rezultirale su promjenom zakona, poreza i propisa na ovim graničnim područjima, što je bio i uzrok propadanja različitih poduzeća.
Krenemo li, međutim, danas u šetnju Vodovodnom i Ružićevom, doživjet ćemo tek dio nekadašnje slave i industrijskog uspjeha kroz, nažalost, ruševne zgrade i pokoji pogled kroz razbijene prozore. Krenut ćemo od početka Ružićeve ulice. Dobila je naziv po Juraju Gjuri Ružiću (1834. – 1922.), riječkom tvorničaru, kućevlasniku, kulturnom i političkom djelatniku i gradonačelniku koji se obogatio prodajući opanke za radnike u Sueskom kanalu. Prva zgrada, danas obnovljena, na koju nailazimo jest bivši Hotel Sušak, na adresi Ružićeva 5. Hotel je sagrađen 1900. godine i prvi arhitekt nije poznat. Današnji historicistički neorenesansni izgled duguje preinakama iz 1927. godine, arhitekta Franje Matijasića, i iz 1935., arhitekta Borena Emilija. Zgrada je mijenjala funkciju, te je između dva svjetska rata služila kao Direkcija "Jadranske plovodbe d.d.", a danas se u njoj nalaze prostorije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Posebnost ove zgrade jest da u njenoj unutrašnjosti možemo vidjeti zidne oslike riječkog slikara Giovannija Fumija.
Na lijevoj strani ulice, kroz ulaz na broju 11, primijetit ćemo stariju zgradu koja se nalazi tik uz Rječinu. ....