Uvod – jadranske ambicije i međunacionalni sukobi
Talijansku okupaciju Istre i Dalmacije potkraj 1918. hrvatski su političari iz jadranskih područja, mahom članovi Jugoslavenskog odbora u Londonu, doživjeli kao težak udarac. Bili su uvjereni da su hrvatska prava teško povrijeđena talijanskim zaposjedanjem ovih krajeva. Ono od čega su najviše strahovali upravo se događalo pred njihovim očima, a da pritom nisu imali nikakvih mogućnosti djelovanja.
No najteže im ipak pada D'Annunzijevo zaposjedanje Rijeke u rujnu 1919. Tek osnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslavija) preslaba je i ima previše unutarnjih problema da bi se mogla sukobiti s Italijom. Bivši prevratnici, koji su svim snagama rušili Austro-Ugarsku, nisu htjeli štetiti državnim interesima zemlje za koju su se tek izborili. No Comandanteova Santa entrata, zaposjedanje Rijeke, kojega se pod pritiskom saveznika morala odricati i službena Italija, bila je za njih privatni, piratski čin, koji nema nikakvo međunarodno i međudržavno opravdanje. Budući da je u iščekivanju rješenja proteklo gotovo godinu dana i da se nije nazirao kraj njegovoj vladavini, odlučili su da sami, mimo državnih vlasti i jugoslavenske vojske, poduzmu akciju za protjerivanje D'Annunzija.
…