SUŠAČKA REVIJA broj 125/126

 


poljska u srcu

STANISŁAV WITKIEWICZ I LOVRAN

Višnja Višnjić Karković

„la citt? bellissima e meravigliosa“

Godina je 1904.
On je poljski intelektualac renesansnog profila: slikar, arhitekt, pisac, kritičar i publicist te teoretičar narodne umjetnosti, vizionar – „savjest naroda“...
Lovran je malo liburnijsko mjesto blagoslovljeno blagom mediteranskom klimom koje se iz srednjovjekovnog i novovjekovnog ribarskog, lučkog i trgovačkog gradića u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća preobražava u moderno austro-ugarsko it – mjesto. Obalni put (strandweg) i pristup moru vrvi Europljanima jer je mjesto europsko i po standardima: ima razvijen poštanski promet, vodovod, prugu električnog tramvaja od Lovrana preko Opatije do željezničkog kolodvora u Matuljima, javnu el. rasvjetu. To je sad gradić koji se redovito čisti, ima nekoliko dežurnih liječnika, društvo za poljepšanje mjesta, što prepoznaju akcionarska društva, politička i umjetnička elita. Lovran raste, širi se brojnim vilama, pansionima i ljetnikovcima, koje projektiraju i grade ugledni arhitekti.
On je Stanisław Witkiewicz, pedesetogodišnjak jako narušenog zdravlja (plućna bolest, artritis, slabo srce, problemi s očima...), a Lovran je toplo gnijezdo koje ga prima i liječi.
Prvi put Stanisłav Witkiewicz dolazi u Lovran 21. 10. 1904. u pratnji sina Stanisława Ignacyja, koji se početkom siječnja 1905. vraća u Krakov, a senior ostaje u Lovranu u Vili Atlanta do svibnja 1905.
/U znak sjećanja na razdoblje Witkiewiczewa boravka u njoj Veleposlanstvo Republike Poljske u RH 1998. na ulazu u Vilu Atlanta (danas na adresi: Šetalište maršala Tita 21) postavlja spomen-ploču./

Stanisław Witkiewicz rođen je 1851. u vrijeme kada je poljski narod bio bez vlastite države, a teritorij podijeljen između Rusije, Pruske i Austrije. Odgojen je u domoljubnoj atmosferi što je bitno utjecalo na njegovo mladenačko formiranje, svjetonazor i vrijednosti. Nakon neuspjelog siječanjskog ustanka kojim su Poljaci pokušali izboriti slobodu, god. 1864. obiteljska su dobra rekvirirana, a obitelj prograna u Sibir (Tomsk). Godine 1868. upisao se na Carsku akademiju likovnih umjetnosti u Petersburgu, a nakon tri godine prelazi na likovnu akademiju u Münchenu.

1873. vraća se u Poljsku i osniva slikarski atelje u hotelu Europejskom u Varšavi. Kao posljedica života u Sibiru i godina gladi za vrijeme studija započinju njegovi zdravstveni problemi s plućima.

Poljska njegova vremena obilježena je snažnim ruskim i germanskim utjecajima. Ipak, kao odgovor na dotadašnju nepovoljnu ideološku, filozofsku, umjetničku i političku situaciju, na društvenoj i umjetničkoj sceni pojavljuje se Witkiewiczewa generacija intelektualaca i umjetnika koji bogatom književno-umjetničkom produkcijom te idejama o boljem i pravednijem društvu nastoji ojačati svijest o tome kako je otpor ostvariv jedino sukobom između triju velesila.

No, proces rađanja slobodne Poljske bio je dugotrajan. Tek tri godine nakon smrti Stanisława Witkiewicza i završetka Prvog svjetskog rata 1918. g. nestankom Ruskog carstva, Njemačkog Reicha i Austro-Ugarske stvorena je Poljska Republika s unaprijeđenim društveno-političkim sustavom koji je uključivao pravo glasa za oba spola, osmosatno radno vrijeme i mirovinsko osiguranje.

Od 1882. Witkiewicz st. osam je godina bio angažiran u tjedniku W?drowiec na mjestu umjetničkog suradnika i za to vrijeme postaje iznimno poznat i priznat.

Sklapa brak s Marijom Pietrzkiewicz i odgaja jedinog sina – Stanisława Ignacyja, budućeg vrlo talentiranog umjetnika, kritičara, publicista i pisca/dramatičara poznatijeg pod umjetničkim imenom Witkacy.

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana