DINO CIANI
Dino Ciani je rođen 16. lipnja 1941. u Rijeci (a život je tragično okončao 27. ožujka 1974. u automobilskoj nesreći u okolici Rima). Glazba je bila njegov svijet pa je po dolasku u konzervatorij u Genovi odmah prepoznat kao vrsni pijanist.
Nakon dovršetka studija, najprije s Biancom Rodinis, a kasnije s Martom del Vecchio, studira klavir, a kasnije s diplomom Konzervatorija Santa Cecilia u Rimu, gdje je diplomirao s 14 godina, od 1958. do 1962. godine nastavlja školovanje u legendarnoj školi Alfreda Cortota u Parizu, te u Lausanni i Sieni. Ubrzo je naučio tajne svog učitelja. Između velikog maestra Cortota i mladog pijanista Cianija razvilo se veliko prijateljstvo ...
Nakon školovanja Dino Ciani započeo je sjajnu pijanističku karijeru (Salle Pleyel, Carnegie Hall, čikaška filharmonija, Kennedy Center). Shvaćao je klavir kao vječiti izazov. U Budimpešti je 1961. godine sudjelovao na natjecanju Liszt-Bartok (jedno od tri najvažnija svjetska klavirska natjecanja) gdje je osvojio drugu nagradu. Bio je to senzacionalan uspjeh jer je u to doba Ciani sa samo dvadeset godina bio i najmlađi natjecatelj. Tri puta je nastupao u milanskoj Scali: 1968. godine svira Beethovenov Četvrti koncert, 1969. godine Peti koncert Prokofjeva, kojima je dirigirao maestro Claudio Abbado, te 1970. godine pod ravnanjem Riccarda Mutija izvodi Beethovenovu Fantaziju u do minore. Posljednji koncert održao je u ožujku 1974. godine u Chicagu, gdje je izveo s čikaškom filharmonijom pod ravnanjem Carla Marije Giulinija Beethovenov Treći koncert. U Rancu okupljao je prijatelje kako bi svirali Schuberta, pjevali, razgovarali i igrali se notama pjesama izvođenih na festivalu zabavne glazbe u Sanremu. U tim večerima pored jezera sudjelovali su njegovi dobri prijatelji: Claudio Abbado, Maurizio Pollini, Ottavia Piccolo, Romolo Valli, Leyla Gencer...
Slavni ruski pijanist Nikita Magaloff napisao je: predivni dani u Rancu, često sam odlazio u posjete... Svirali smo četveroručno, prelazeći s jednog autora na drugog. U tom čarobnom mjestu živjelo se za muziku ...
Mnogo je putovao (Madžarska, Čehoslovačka, Švicarska, Njemačka, Nizozemska, Kanada, Španjolska) pokušavajući uspostaviti dijalog u tim muzički senzibilnim zemljama. Odbijao je specijalizirati se u izvođenju samo jednog autora, svirao je podjednako Beethovena, Schuberta, Chopina i Debussyja.
Nakon njegove smrti poznati umjetnici kao Valentina Cortese, Claudio Abbado, Paolo Grassi, Maurizio Pollini, Giorgio Strehler, Luchino Visconti utemeljili su međunarodno klavirsko natjecanje pod njegovim imenom.
|  VALENTINO ZEICHEN
Njegovo podrijetlo je vrlo zagonetno, a godina rođenja dvojbena – navodno je rođen 1938. godine. Nije dvojbeno, međutim, kako je rođen u Rijeci od oca dalmatinskog podrijetla koji je zarađivao za život kao vrtlar. Nakon završetka Drugog svjetskog rata kao izbjeglica s cijelom obitelji odlazi u Parmu, a 1950. godine seli u Rim, gdje i danas živi u kući koju je sam izgradio u Via Flaminia. Poeziju je počeo pisati kada je imao 18 godina, pod utjecajem Brétona i Préverta, a njegov prvi rad objavljen je 1969. godine u reviji Nuova Corrente (Nova struja). Njegova prva pripovijetka objavljena je 1983. godine, a danas se smatra jednim od važnijih europskih pjesnika. Ustanovio je i književnu nagradu Premio Zeichen, koja se dodjeljuje svakog prosinca u Rimu, a jedini je član ocjenjivačkog suda sam Zeichen. Kritičari ga definiraju dandyjem, neolibertincem, franjevcem, habsburgovcem u Rimu, ali se slažu da je to pjesnik koji privlači jer se čini kao da je figura iz prošlog vremena. |