SUŠAČKA REVIJA broj 69

 


žabica sutra

ZAPADNA ŽABICA

Alen Čemeljić

Projekt koji mijenja lice grada

Žabica. Nema čovjeka nastanjenog u Rijeci koji ne zna gdje se Žabica nalazi i što predstavlja. Možda ima onih koji ne znaju zašto se taj trg i kolodvor na njemu baš tako zovu, ni na kraj pameti im nije da se tu do pred stotinjak godina nalazila fontana sa žabom iz čijih je usta tekla voda, i ne razmišljaju možda o tom pomalo čudnom imenu za jedan trg, ali će zato mnogi, možda i svi, sa sigurnošću ustvrditi, i tvrde to već desetljećima, kako grad poput Rijeke zaslužuje puno ljepši i veći autobusni kolodvor.


Novi riječki autobusni kolodvor potpuno će promijeniti sliku grada. Njegovom izgradnjom Rijeka ulazi u lučki prostor koji je Riječanima do sada bio potpuno nedostupan.

Složit će se s time i svi oni što tek na trenutak ili dva zastanu u Rijeci, da protegnu noge, udahnu zraka i nastave put prema Istri, Zagrebu ili Splitu. I ne samo da će se složiti već će se i začuditi kako grad nekad silne ekonomske moći, a danas grad koji silno radi na svom imageu i u kojem se posljednjih godina intenzivno gradi, još uvijek nije učinio ništa da se riješi problem Žabice i autobusnog kolodvora. Ništa? Možda je to preteška ocjena, jer odabrana je lokacija, napravljen je i projekt, a otkupljen je i teren od Hrvatskih željeznica za 5 milijuna eura, dakle, ne može se reći da se na rješavanju problema kolodvora u Rijeci posljednjih godina nije radilo ništa, ali to putnik na proputovanju kroz Rijeku zaista ne može znati.

Arhitektonski studio 3LHD, prema čijem će se projektu graditi putnički terminal Zapadna Žabica, već je gostovao na stranicama Sušačke revije prije desetak godina kada je projektiran Most hrvatskih branitelja, što je spojio Deltu s Jelačićevim trgom i Ulicom Ante Starčevića koju Riječani i dan-danas nazivaju Garibaldijevom. Tada je arhitekt Silvije Novak, Riječanin koji je nakon studija s kolegama s fakulteta osnovao taj arhitektonski studio u Zagrebu, objasnio kako je 3LHD skraćenica za tri ljevaka i hard disc. Naime, u trenucima osnivanja tvrtke u njoj su radila trojica ljevaka, a studio je posjedovao samo jedan kompjutor. Od tada pa do danas Studio 3LHD postao je jedna od najpoznatijih arhitektonskih tvrtki u Hrvatskoj, koja je između ostalog projektirala Kulturni centar istočne Europe u Xi'anu u Kini, Hrvatski paviljon na Svjetskoj izložbi EXPO u Japanu, hotel Leone u Rovinju, splitsku Rivu, a posljednju nagradu struke arhitekti Studija 3LHD dobili su za interijer Centra Zamet. Nadajmo se da neće morati dugo čekati na nagradu za realizirani terminal Zapadna Žabica u Rijeci.

 

Riječani pak o novom autobusnom kolodvoru pričaju  već desetljećima i osjećaju to kao jedan od velikih neriješenih gradskih problema. Pokazali su to i nedavnim internetskim komuniciranjem sa svojim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom koji ih je u vrijeme krize zamolio da poredaju sve projekte koje u Rijeci u skoro vrijeme treba realizirati onim redom kako bi ih oni rješavali da se kojim  slučajem nalaze na gradonačelničkom mjestu. I između muzeja, knjižnice i svega ostaloga Riječani su na prvo mjesto, i to uvjerljivo, stavili baš novi autobusni kolodvor. Svjesni kako novi kolodvor apsolutno mijenja lice grada. Naime, novi putnički terminal Zapadna Žabica nije samo autobusni kolodvor. To je zaista puno puno više. To je početak ulaza u lučki prostor, ogroman prostor koji je već desetljećima zatvoren stanovnicima Rijeke, potpuno nedostupan, tako da mnogi, svi oni koji ne prate arhitektonske radionice i promišljanja o budućnosti grada, i ne znaju što se i koliki se prostor nalazi iza zida na Žabici.

Gradnja terminala trebala bi biti početak gradskog zauzimanja tog prostora na kojem se nalaze i brojna, arhitektonski vrlo vrijedna, skladišta koja se u skoro vrijeme mogu iskoristiti u mnoge svrhe. Pa čak i za stanovanje gotovo uz samo more.


Projekt novog terminala na Žabici djelo je Studija 3LHD koji je uvijek za riječke projekte (Centar Zamet i Most hrvatskih branitelja)
bivao nagrađivan strukovnim nagradama.

Od skladišta dalje na zapad prostire se ogromno područje na kojem je donedavno radila rafinerija, gotovo u samom središtu grada, a odmah iznad tog rafinerijskog terena počinje se graditi i Zapadni trgovački centar.

Zato je početak gradnje novog autobusnog kolodvora puno više od 18 novih perona. I ne samo zato. Radi se o izuzetno vrijednom prostoru od 50 tisuća kvadrata na kojem će se uz perone pružati i trgovački i poslovni sadržaji te garaža s ukupno tisuću parkirnih mjesta, a koja Rijeci kronično nedostaju. Izgradnjom te garaže najzad će se cijela obala moći osloboditi automobila, a Riva, jedna od najljepših riječkih ulica, s prekrasnim drvoredom crnika koje su tu posađene po ideji poznatog našeg arhitekta Zdenka Sile i sa svojim palačama, postat će dvosmjerna ulica kojom će prometovati samo osobni automobili. Samo osobni, jer gradski autobusi vozit će Adamićevom i Trpimirovom, a kamionima je izgrađena D 404.

I to još nije sve. Riva se produžuje za 300 metara sve do novog putničkog terminala, a u drugoj fazi tunelom ispod željezničke pruge spaja se s Krešimirovom i cestom D 403 kojom će se ispod Podmurvica stizati do Škurinja. To je, međutim, sasvim druga i za sada još, u vremenima krize, nerealna priča. Za razliku od autobusnog kolodvora, odnosno terminala Zapadna Žabica koji bi se  trebalo početi graditi do kraja 2010. godine. Stotinjak godina nakon prekrasne crkve Gospe Lurdske, kojoj, na žalost, nikada nije podignut impresivno zamišljeni zvonik i koja će još više svojom ljepotom dolaziti do izražaja nakon što s Trga Žabica budu maknuti autobusi i provizorno sklepane nadstrešnice. Jer upravo će to biti ono što će putnik po izlasku s kolodvora prvo zamijetiti – crkvu Gospe Lurdske, neobaroknu palaču Ploech s jedne, te s druge strane zgradu Luke u kojoj je nekada bio smješten pomorski muzej, i obalu i more. To je nova vizura putnika koji će autobusnim prijevozom stizati u Rijeku, to je novi prvi dojam koji će se o Rijeci stjecati i koji će se iz Rijeke odnositi. To je riječki najznačajniji projekt na početku 21. stoljeća, o kojem se već desetljećima razmišlja i govori, a sada je najzad došlo vrijeme da se s riječi prijeđe na djela.

Prostor Trga Žabica oduvijek je imao ulogu terminala. U prošlosti se upravo sa Žabice konjskim zapregama odvozio teret koji je brodovima stizao u luku. Postojeći kolodvor, međutim, odavno ne zadovoljava potrebe dva milijuna putnika godišnje i Rijeke kao prometnog središta ovog dijela Europe. Novi terminal zauzimat će 50 tisuća kvadrata, stručnim rječnikom rečeno, bruto razvijene površine, autobusni terminal s 18 perona, garažu za autobuse i prateće sadržaje za putnike na 10 tisuća kvadrata, nadzemnu višekatnu garažu s 850 parkirnih mjesta, te trgovačke i poslovne sadržaje.

U projektantskom timu koji je osmislio izgled novog autobusnog kolodvora u Rijeci nalazili su se Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Tin Kavurić, Krunoslav Szoersen, Josipa Knez, Margareta Spajić, Dragana Šimić, Joško Kotula i Tomislav Soldo, a suradnici na projektu su bili Irena Mažer, Paula Kukuljica, Željko Mohorović, Lucija Staničić, Ljerka Vučić i Ivan Milonja.

Projekt je povjeren riječkom arhitektu Silviju Novaku i njegovim kolegama iz Studija 3LHD koji su već uljepšali Rijeku Mostom hrvatskih branitelja i Centrom Zamet, a najzad je došao red i na autobusni kolodvor. U ovom trenutku uz budući park na Delti glavni projekt koji će promijeniti sliku grada. Projekt vrijedan 40 milijuna eura.


Terminal Žabica – autobusni terminal s 18 perona, garaže, trgovački i oslovni sadržaji. Od svih planiranih projekata Riječani su baš taj stavili na prvo mjesto.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana