Ako je istina da je rock'n'roll bio u Rijeci na svom terenu i prije Uragana, istina je također da je njihova pojava bila prijelomnim signalom dolaska nove zvučne ere, blagoslovljene po kralju Elvisu, nakon kojeg više ništa nije bilo isto. Uragani su premijerni hrvatski i jugoslavenski rock-bend.
Epicentar kvarnerskoga meteorološkog poremećaja? Sušačka gimnazija. Zahvaljujući svečanoj dvorani na zadnjem katu, u kojoj će se prihvatiti instrumenata i zajedničkog ovladavanja prvim tajnama rock-ritmova, grupa učenika te škole uvest će Sušačku gimnaziju 1960. u povijest pop-kulture bivše i sadašnje države. 
Glavni zaslužnik? Učenik prvog razreda Dario Ottaviani ušetao je u priču s nepatvorenim rockerskim imidžom: njegovo lice, kojemu su ton davale naočale, prizivalo je u misli arhetipske rock-heroje Buddyja Hollyja i Hanka Marvina. Nakon što je Ottaviani početkom jeseni 1960. donio u dvoranu obiteljski gramofon i nešto ploča, za njim su pohrlili Marijan Peharda, Saša Sablić, Ramon Mavar, Anton Vujić (kasnije hrvatski ministar kulture), Ante Škrobonja i drugi učenici koji će postati članovi inicijalne postave sastava i ubrzo se potruditi oko repertoara u kojem se sviraju šarene stvari, ali odmah tvrđe, rockerskije (Ottaviani).
Svibnja 1961. školski prostor za vježbu zamjenjuje se onim u Amaterskom kazalištu Viktora Cara Emina, gdje dečki odlažu akustična i uzimaju u ruke električna glazbala. Bruseći zanat, na djelu je već iskristaliziran kvartet: Dario Ottaviani (solo gitara), Milan Marčan (ritam gitara), Marijan Peharda (pianino), Ratko Štiglić (bubnjevi).
Posljednji dan te godine donosi im prvi službeni javni nastup, dvosatni, tijekom kojega su na pozornici Cara Emina stalna pratnja mladim gradskim vokalnim nadama Marlenini Pavić, Saši Sabliću, Branki Paranos, Iri Kraljić etc. Između nastupa pojedinih vokalista, žustro „praše“ instrumentalne teme, mahom iz pjesmarice Shadowsa.
Samo tjedan potom, 7. siječnja 1962., društvo prima u redove Sanjina Kajbu (saksofon) i Zvonka Šepca (kontrabas). U ušima mlade riječke momčadi sve su više bile američke ekipe Johnny and the Hurricanes i Champs, a kadrovske prinove donijet će dečkima mogućnost adekvatna skidanja njihovih skladbi. Štoviše, čavrljajući 7. siječnja s kompletiranom posadom na Korzu, pod Gradskim tornjem, Ottaviani predlaže ime sastavu. Umjesto u novinama korištene opisne formulacije „ritmički orkestar Amaterskog kazališta“, na plakatima i „ritmička sekcija“, Dario predlaže priznavanje faktičkog stanja na terenu. Njegovi su glazbeni uzori Johnny & društvo, otud prijedlog – Hurricanes. OK, ali u domaćoj verziji, odgovoriše dečki. ......