Svaki obilni obrok na Mediteranu završava neizbježnim teškim trenutkom kad konobar donese račun, i dok posežete za novčanikom, dopušten vam je pokoji izraz žaljenja. Da, oprostivo je tiho uzdahnuti, tako da vas nitko ne čuje; to sam i ja učinio na kratkome obiteljskom ljetovanju. Sjetno sam uzdahnuo pogledavši lijepe, gotovo nove novčanice, uredno posložene u mom novčaniku.
A čemu uzdah? Ništa na računu nije bilo preskupo – daleko od toga. Naša je dvosatna gozba bila nevjerojatno povoljna, uzevši u obzir da smo pojeli nekoliko sljedova morskih stvorenja u finim umacima, uz tone složenih priloga, što smo ispirali bocama hladnog Postupa – vjerojatno najukusnijega bijelog vina koje ste ikad pili. Nije bilo apsolutno ničega lošeg na tom ljetovanju. Letjeli smo Easyjetom s Gatwicka i uživali u svim udobnostima koje Easyjet može pružiti. Okruživala nas je prekrasna priroda: tirkizno more, zrak ispunjen mirisima mirte i majčine dušice, i niz predivnih otoka što su se pred nama pružili poput neke škole kitova sa zelenim leđima.
Ljudi su bili ljubazna kombinacija svih vrlina slavenske i mediteranske kulture i izgleda. Posve je jasno zašto su rimski carevi svoje palače gradili na obalama Dalmacije i zbog čega su upravo ovamo dolazili na svoje ljetne tulume. Cijeli je taj kraj bio i ostao upravo fantastično veličanstven. Uzdahnuo sam gledajući novčanice kune – bio je to žalobni oproštajni jecaj, kao za janjetom kojeg odvode na klanje.
Sljedeće godine, 1. srpnja, Hrvatska postaje 28. članica Europske unije, i po Ugovoru iz Maastrichta ova nova, ponosna, samostalna država – jedva dva desetljeća stara – mora prihvatiti čitav korpus EU zakona; i mora si oko vrata stegnuti omču zajedničke valute. Za razliku od Britanije ili Danske, Hrvatska nema izbora. Zakonski je obvezna odreći se kune u korist eura, i ja im kažem, ljudi, nemojte to učiniti. Pokoriti se euru bilo bi zapanjujuće nakon teških lekcija iz nedavne povijesti Balkana.
Kud god da krenete u bivšoj Jugoslaviji, dočekaju vas podsjetnici na ratove koji su uništili zemlju. Vidjet ćete ožiljke na crkvama u Dubrovniku kojeg su bombardirali Srbi. Slične tragove vidjet ćete i u Mostaru, gdje su Hrvati digli u zrak stari most. Uz ceste u Hrvatskoj vidjet ćete plakate s likom generala Ante Gotovine – kojega je sud u Haagu zatvorio zbog zločina protiv čovječnosti, ali kojega u njegovoj domovini slave kao junaka.
Nije bilo "dobrih dečki" u tome psihotičnom sukobu. U različito vrijeme, na različitim mjestima, bilo je pripadnika svih vjerskih i etničkih skupina – uključujući i Muslimane – koji su počinili strahote različitih razmjera. Ipak, ta je noćna mora imala svoje ishodište, a korijen svega bila je želja postkomunističke Slovenije i Hrvatske za većom samostalnošću te silovita i manipulativna reakcija srpskoga vođe Slobodana Miloševića.
....