Svako uređeno društvo i zemlja toliko je uspješna koliko ima dugoročnu (najmanje pedesetogodišnju) viziju razvoja s jasno utvrđenim prioritetima. To vrijedi za države, ali i za jedinice lokalne samouprave.
Nažalost takve vizije Rijeka, a ni PGŽ nemaju kada govorimo o uređenju prostora kojim je Rijeka zabrinjavajuće deficitarna.
Ta odsustnost dugoročno i stručno izrađenih planova naročito je prisutna u odnosu grada s jedne i luke s druge strane. Prostor koji danas zauzima Luka Rijeka, sa svojim projektima smještaja dvaju malih kontejnerskih terminala u srcu grada, na najvrednijim prostorima koje grad ima i među kojima bi se komunikacija odvijala kroz sam centar grada, suviše je vrijedan da bi ga se grad tako lako odrekao.
Svoje mišljenje temeljim na dugogodišnjem radnom iskustvu i poznavanju mnogih gradova i luka u svijetu koji su kontejnerske terminale dislocirali iz središta gradova. Time su dobili dragocjene gradske prostore za nove gradske sadržaje, a kontejnerski terminali mogućnost za optimalan razvoj i siguran rast prometa.
Argumenata za takovu viziju razvoja grada Rijeke i njene luke ima na pretek, pa spomenimo samo neke.
Poznato je da je Rijeka grad krajnje deficitaran prostorom. Sadašnji projekti i radovi na izgradnji dva mala kontejnerska terminala dugoročno odgađaju Rijeci raspolaganje njenim najvrednijim prostorima na cijeloj Brajdici, na Delti, zapadnoj luci (Zagrebačka) i ex prostorima INAe na Mlaki.
Rješenja koja su sada u tijeku dugoročno onemogućavaju razvoj Rijeke kao modernog mediteranskog grada, tim više što ni ti projekti neće moći u potpunosti biti u funkciji sve do 2020. godine.
S obzirom da se za Brajdicu (za koju je građanima bilo rečeno da je to privremeno rješenje), koncesija ne može zaustaviti, može se – dok još ima mogućnosti – odustati od Zagrebačke obale kao drugog gradskog kontejnerskog terminala.
Umjesto toga treba odmah zajedno s fondovima EU raditi (za Rijeku i EU) na epohalnom projektu potpunog dovršenja Riječkog pomorskog pravca, što podrazumijeva izgradnju nizinske pruge i druge prometne priključke i most do budućeg megakontejnerskog terminala na Krku. To rješenje povijesna je šansa za razvoj grada Rijeke, ali i optimalno rješenje za luku korištenjem budućeg kontejnerskog terminala na Krku.
Dovršenjem tog i za Europu interesantnog projekta, kontejnerski terminal na Krku bio bi u nedohvatljivoj prednosti u odnosu na Trst i Veneciju zbog dva logična i jednostavna razloga. Prvo, krčki terminal je radi svog geografskog položaja najkraći pomorski put trgovine od bogatih tržišta Srednjeg i Dalekog istoka do velikog tržišta Srednje Europe, i za brodare je najprihvatljiviji. Drugo, megakontejnerski terminal na Krku ima prirodnu dubinu mora za pristajanje sada najvećih i sve većih kontejnerskih brodova, što Trst i Venecija nemaju i neće imati.
Uz to treba imati na umu da Trst i Kopar već sada imaju bolju prometnu infrastrukturu od Rijeke, a Trst ima i nove planove za izgradnju megakontejnerskog terminala u Monfalconeu, za oko 3.000.000 TEUa. Međutim, s prednostima koje bi imala izgradnjom megaterminala na Krku, Rijeka bi dugoročno postala najznačajnija luka sjevernog Jadrana.
Istina je da bi odustajanjem od terminala na Zagrebačkoj obali, koji bi kao i Brajdica objektivno ipak bili samo privremeni, promet na Brajdici ostao na predviđenom broju od 600.000 TEU. S druge strane, međutim, lako se može zamisliti što bi kompletiranjem riječkog prometnog pravca s terminalom na Krku dobila ne samo Rijeka i njena luka. Bio bi to novi i nužno potreban put za razvoj gospodarstva Europe.
Kontejnerski megaterminal luke Rijeka na Krku postao bi tako prirodno najkraći, najbrži i vremenski najprivlačniji put za brodare, kojima je vrijeme zaista novac.
Ostvarenjem ovog epohalnog, velikog europskog i hrvatskog projekta za 20-30 godina na novim gradskim prostorima (sadašnjim lučkim prostorima u centru grada) mogli bi se izgraditi novi sadržaji koji bi dali potpuno novu sliku Rijeke kao važnog europskog i mediteranskog grada, što je on povijesno uvijek i bio. Dobili bismo nov moderan istočni dio grada, počevši od marine u Porto Barošu, Delte i Brajdice sa velikom gradskom rivom, lukom za barke, novim hotelom Park i kupališnom zonom sa šetnicom uz cijelu obalu Pećina sve do Grčeva. To bi bio pravi pristup Riječana moru, s jedinstvenim pogledom na cijeli Kvarner. Jednako tako mogao bi se razvijati i zapadni dio grada kojeg zauzima Luka, s bogatim izborom novih gradskih sadržaja.
Zato treba sve umne, ekonomske, projektantske i financijske predradnje zajedno s EU usredotočiti na kompletni završetak riječkog prometnog pravca koji bi morao biti prvi gospodarski prioritet – jednako potreban Hrvatskoj i Europskoj uniji. Ako Hrvatska ne iskoristi tu bogomdanu priliku, sve do sada učinjeno i planirano bit će samo gubitak novca i vremena. K tome, nedavne vijesti i događaji ukazuju da su planovi izgradnje dvaju (u svjetskim razmjerima) malih kontejnerskih terminala u srcu grada vođeni na površan način, bez prave vizije.
Tako u Novom listu od 4. siječnja čitamo:
Zagrebačka obala stoji zbog kašnjenja avansa! (uz već promašene pokušaje izgradnje – op. ZĆK) i dalje Bez uplate avansa ni ugovor nije mogao biti na snazi, što znači da se gotovo ništa na realizaciji posla nije napravilo od potpisa u travnju prošle godine do danas. Sve to ukazuje na ne baš ozbiljan pristup realizaciji projekta.
Samo dan kasnije (5. siječnja) isti autor (Darko Pajić) piše velikim naslovom PROPAO EU NOVAC: ...kod izgradnje inspekcijske postaje povijest problema je donekle slična, jer je na zahtjev koncesionara mijenjana lokacija, pa je zbog toga i izgubljena opcija sufinanciranja projekta od strane EU. Već odobrena sredstva u iznosu od 29.493 eura moraju biti vraćena Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU (SAFU) koja je također objavila da više neće financirati projekt za kojeg je bila predvidjela ukupno 588.025 eura!! ...Kako god bilo, zbog lutanja s lokacijom nepovratno je izgubljena opcija korištenja novca SAFU-a, pa će sada umjesto nepovratnih sredstava Lučka uprava vraćati kredit Svjetskoj banci!
Ostaje utisak da oni koji su upravljali tim zahtjevnim i velikim projektom nisu bili sposobni za taj posao, a problemi koji su nastali i posljedice koje iz toga proizlaze trebalo bi podvrći stručnoj raspravi i analizi kako bi se barem smanjile, ako se već ne mogu izbjeći, štete koje iz sveg toga proizlaze, poglavito za grad Rijeku.
