Potres na našim prostorima, jači ili slabiji, nije rijetka i izolirana pojava. S vremena na vrijeme negdje zatrese, bliže ili u širem okruženju. I priznajmo, zatomimo taštinu, ne osjećamo se ugodno kad osjetimo tutnjavu iz dubine, podrhtavanje pod nogama, svojevrsno pucketanje zidova, u vratima i prozorima. Kada ozbiljnije zadrma, nisu rijetki oni koje hvata panika. Ljudski je to, ne treba se sramiti zbog takve reakcije. Trese se često i drugdje u svijetu, ne događaju se potresi samo blizu nas. Što tek reći za područja gdje su česti potresi razorne snage.
Kad potres prođe bezbolno, kao što se srećom najčešće u nas događa, nastavljamo svakodnevnim, normalnim životom. Kao da ničeg nije bilo. Možda se u takvim prigodama tek netko od onih koji više čitaju, ili su bolje upoznati s prirodnim znanostima, sjeti čovjeka koji je dao veliki doprinos svjetskoj seizmičkoj znanosti. Čovjeka s ovdašnjih prostora, gotovo pa iz našeg susjedstva. Nažalost, u nas su znanost i znanstvenici na maloj cijeni. Tako je bilo u prošlosti, tako je danas. Među takve, u široj javnosti slabo poznate znanstvenike koji se, između ostaloga, bavio i potresima, spada Andrija Mohorovičić. Davno je prošlo vrijeme njegova znanstvenog djelovanja, što ne znači da ga suvremena generacija može i smije prepustiti zaboravu.
Znanstvenik iz našeg kraja. Tu je rođen, na ovim prostorima počeo je školovanje i, što je još važnije, na kvarnerskoj obali počeo je njegov znanstveni rad. Andrija Mohorovičić! Rođen 23. siječnja 1857. u Voloskom. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, gimnaziju u Rijeci, a studij matematike i fizike na Filozofskom fakultetu u Pragu. Prvi posao bio mu je na gimnaziji u Zagrebu, potom na realci u Osijeku, da bi 1. studenog 1882. godine stupio na posao u Nautičkoj školi u Bakru, gdje je ostao 9 godina. Upravo to razdoblje usmjerilo je njegove aktivnosti i afinitete za čitav život.
Nakon Bakra, na vlastiti zahtjev, 1891. premješten je na realku u Zagrebu, a od 1. siječnja 1892. preuzeo je dužnost upravitelja Meteorološkog opservatorija na Griču. Na zagrebačkom Sveučilištu 1893. godine promoviran je za doktora filozofije, a tema disertacije bila je: "O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru". Potom postaje privatni docent, a 1910. naslovni izvanredni sveučilišni profesor. U razdoblju 1893. do 1918. godine na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao je kolegije s područja geofizike i astronomije. Dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu postaje 1893. godine, a 1898. godine pravi član. Umirovljen je od kraja 1921. a umro je u prosincu 1936. godine.
Seizmologijom se Andrija Mohorovičić počeo baviti u zagrebačkoj fazi svog stvaralaštva. Prethodno, u Bakru, posvetio se meteorologiji. I njom se bavio do prvih godina 20. stoljeća. Rođen na morskoj obali, a ljude od mora vremenske su prilike uvijek zanimale, uplovio je u meteorologiju i znanost uopće. Na takvo usmjerenje utjecao je prvenstveno posao na Nautičkoj školi u Bakru gdje je između ostalih predmeta, predavao i meteorologiju. Tada se s njom počeo upoznavati i maksimalno joj se posvetio, toliko da je 1887. u Bakru osnovao meteorološku postaju. Tu je učinio prve znanstvene korake, a budući da je uvijek imao viziju usavršavanja i otkrivanja novog, nije se zadovoljavao samo teoretskim znanjima, već je težio provjeriti ih u stvarnom svijetu i u prirodi na osnovi opažanja doći do novih spoznaja. Tako je za praćenje gibanja oblaka 1888. godine konstruirao nefoskop. Takav mjerni instrument meteorologija je već poznavala, ali se Mohorovičićev isticao originalnom izvedbom, što je omogućavalo veću točnost mjerenja.
Mjesto upravitelja Meteorološkog opservatorija u Zagrebu otvara Andriji Mohorovičiću mogućnosti značajnog širenja i unapređenja znanstvenog djelovanja. Upravo na znanstveno objašnjenje pojedinih meteoroloških pojava usmjerio je svoj rad i djelatnost opservatorija. Njegov predan i stručan rad ne može ostati nezapažen, a to mu donosi nova zaduženja i obveze koje spremno prihvaća i uspješno ispunjava. Ubrzo mu je povjerena kompletna meteorološka služba tadašnje Hrvatske i Slavonije, novi posao na kojem se maksimalno angažira te je podiže na europsku razinu. Također, postupno je širio djelatnosti opservatorija na Griču, želio je da on ovlada cjelinom geofizike, pa od meteorologije kreće prema seizmologiji i geomagnetizmu.
...