Riječko Art kino Croatia već 17 godina spada u ustanove iznimno važne za hrvatsku kulturu. Taj prostor u Krešimirovoj ulici broj 2, s patinom zaboravljenog ugođaja gledanja filmova, nezaobilazan je mnogim Riječankama i Riječanima. To mjesto susreta, istraživanja i inspiracije, posebno djeci i mladima, svake godine ima sve veći broj gledatelja i programa. Ono objedinjuje prikazivačke, distribucijske i edukacijske funkcije te pruža i druge javne usluge potrebne za ukupan razvoj filmske djelatnosti u Rijeci. Tu se održavaju festivali, tribine i radionice, a to je moguće zato što su se organizacijski i logistički prilagodili tom načinu rada, odnosno programskom planiranju. A programi se ne odvijaju samo u dvorani Kina, već i u prostoru Mini Art-kina i Dječje kuće te Ljetnom Art-kinu, a projekcije se redovito održavaju i na vanjskim lokacijama. O povijesti, sadašnjosti i budućnosti riječkog kulturnog giganta za Sušačku reviju govori uspješna i poduzetna ravnateljica Art kina Croatia Slobodanka Boba Mišković koja je na njegovom čelu od samog osnutka 2008. godine. A kako kaže, punu svrhu Art kinu daju sjajna publika, sjajni radnici i kvalitetni programi. Bez ova tri elementa ni najljepši prostor na svijetu ne bi imao puno smisla.
Ako postoji mjesto kojim se Riječanke i Riječani itekako ponose to je Art-kino Croatia koje je započelo s radom na samom kraju 2008. godine. Kako je uopće došlo do ideje o otvaranju takvog kina u vremenima kad su se u cijeloj državi, a i globalno, kina gasila?
Otvaranjem Art-kina 12. prosinca 2008. godine definitivno smo prkosili tadašnjim trendovima u filmskom prikazivaštvu, a sedamnaest godina kontinuiranog i prepoznatljivog rada možda i najbolje dočarava nužnost tog čina, naročito imajući u vidu današnji status Art-kina podjednako u kontekstu hrvatske filmske scene, ali i lokalnog kulturnog djelovanja. Naime, dok je tijekom 20. stoljeća u Rijeci djelovalo tridesetak gradskih kinematografa, ta se situacija devedesetih drastično mijenja, u cijeloj Hrvatskoj pa i u našem gradu, kada kina ubrzano počinju nestajati iz gradskih središta. Negdje sredinom 2000-ih zatvaraju se posljednja gradska kina i samim time nestaju prostori namijenjeni prezentiranju filmske umjetnosti u središtu grada, nestaje podrška ovoj djelatnosti i lokalnim filmskim autorima, kao i edukacija novih generacija o filmu. S druge strane, multipleks kina, koja u to vrijeme počinju s djelovanjem, fokus stavljaju na komercijalni i eskapistički aspekt filma što je samo jedan dio prebogate riznice sedme umjetnosti, dok autorski, nezavisni, baštinski, eksperimentalni, lokalni film gubi svoj prostor, vidljivost i dijalog s publikom. Kao odgovor na sve ove promjene Grad Rijeka odlučio je otvoriti prostor namijenjen prikazivanju vrijednog filma i razvoju filmske kulture te se pristupilo iznajmljivanju nekadašnjeg Kina Croatia koje tada već neko vrijeme nije funkcioniralo, a bilo je zadnji preostali kinematograf u Rijeci, jer se prije njega ugasio i Teatro Fenice. Pregovore s Kapucinskim samostanom, u čijem je vlasništvu prostor kina, gotovo su dvije godine vodili tadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel i pročelnica Odjela za kulturu Ivanka Persić. Ovim se potezom od propadanja spasio i jedan od najprivlačnijih javnih interijera u gradu, štoviše, prema mišljenju mnogih, jedna od najljepših kinodvorana u Hrvatskoj, pa i šire.
Organizacijsku strukturu činili su suradnici Odjela za kulturu i Grada Rijeke, a bila je zaista iznimno važna velika podrška tadašnjeg Kulturnog vijeća za film kojeg su činili Tanja Golić, Mato Kukuljica, Dragan Rubeša, Carmen Lhotka i Aldo Paquola. Tako je Art-kino pokrenuto kao projekt Odjela za kulturu, a od samih početaka u njega je bio uključen niz izuzetnih ljudi i iz samog tadašnjeg Odjela za kulturu i čitave uprave, kao i brojnih vanjskih suradnika poput Vere Robić-Škarica, Tanje Vrvilo, Miroslava Tatića, filmskih, medijskih i sveučilišnih radnika. Ukratko, postojala je javna potreba, stručna podrška i politička volja. U prvim godinama rada, projekt kina prerastao je u kontinuirano djelovanje, a ono je po svojim obilježjima postalo kulturna institucija s profiliranim programom, brojnom publikom i, što je najvažnije, jasnom javnom ulogom te je 2013. godine Grad Rijeka osnovao javnu ustanovu u kulturi Art-kino.
Koja je bila namjera stvaranja takvog javnog prostora?
...