Kvarnerski zaljev, na čijem se sjevernom dijelu nalazi riječka luka, bio je stoljećima pomorski put i prostor kojim su plovili brodovi najrazličitijih trgovačkih i ratnih mornarica svijeta. Tijekom minulih tisućljeća, zbog nevremena, greške u navigaciji, sudara, ratnih djelovanja i drugih uzroka na području Kvarnera nastradao je velik broj brodova. Sve do nedavna, posebna se pažnja nadležnih državnih ustanova pridavala pronalaženju, istraživanju i zaštiti samo antičkih brodova. Njihove su lokacije i ostaci istraživani šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća, a njihov najčešći teret amfore, popunile su muzejske zbirke Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci te drugih muzeja. Nažalost, ti su antički brodolomi istraživani tek nakon dojava o devastaciji nalaza, tako da hidroarheolozi nisu na našem području imali prigodu istražiti netaknut antički brod. Najčešće lokacije koje su u to doba istraživali zbog potopljenih antičkih brodova, u organizaciji Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, na čijem je čelu bila pokojna dr. Radmila Matejčić, bile su u luci Omišalj, zatim kod otoka Sv. Marko, pa lučica Povile te, nešto dalje, kod Ilovika.
Granica istraživačkog ronjenja pomaknula se na 80, pa i više metara dubine.
Fotografija Danijela Frka.