Kada sam se u siječnju 2013. godine zaputio na prvu Noć velikog čitanja, zamišljao sam kako ću se udobno smjestiti u stolicu i uživati u pričama riječkih autora, okupljenih u skupinu Ri Lit. Ostvario se samo dio mojih predviđanja: djela su me nasmijala, rastužila, zaintrigirala..., ali cijeli taj doživljaj iskusio sam – sjedeći na parketu dvorane Filodrammatice! I to s razloga što su ne samo sve stolice bile zauzete, već i radijatori, prozori..., a i zalihe hladne podloge su brzo nestajale. Rijeka voli književnost i to je pokazala već nekoliko puta kada je publika svih starosnih dobi i zanimanja u velikom broju došla slušati priče. Da, slušati kratke priče (prozu i poeziju) riječkih, ali i drugih autora iz Hrvatske, koji su prisutnima većinom premijerno predstavljali nova djela. Književna skupina Ri Lit nanovo je definirala pojam „književne večeri“ te na radost svih onih koji vole i cijene pisanu riječ, na zanimljiv i domišljat način prenijela publici svoje misli, emocije i djela. A to nije lak zadatak.
Posebno kada se uzme u obzir da se u sve modernijem, bržem i dinamičnijem svijetu beletrističke vrijednosti polako zaboravljaju. Neka istraživanja pokazala su da više od 40 posto Hrvata u zadnjih godinu dana nije pročitalo nijednu knjigu. Poražavajući podatak. Nove tehnologije uzele su svoj danak, mnogi će radije prosurfati internetom, prolistati e-knjigu ili pogledati video. To je lakše. No, čitanje nije potpuno izumrlo. I neće.
Većim dijelom zasluge tome idu marljivim autorima koji svoje stvaralaštvo unaprjeđuju svakim danom i pokušavaju ukazati na vrijednost pisane riječi i svega onoga što ona znači. Stara, možda pomalo i izlizana fraza „Nadam se da ćete uživati u knjizi barem upola koliko sam ja uživao pišući je“ ipak nije samo pusta demagogija. Pravi autori ne pišu za sebe već za onoga koji će to djelo uzeti u ruke, barem malo o njemu razmisliti, možda se u nekim riječima, rečenicama ili stranicama i pronaći, tko zna.
| 
Vlado Simcich, Vava, idejni pokretač Ri Lita |
Idejni pokretač Ri Lita, poznati riječki glazbenik Vlado Simcich Vava, imao je viziju. Kao poznavatelj književne scene, odlučio je tu „hrpu“ kvalitetnih domaćih autora pretvoriti u jednu cjelinu. Cilj je bio ne samo vratiti publici interes za književnost, već i potaknuti autore da još više ustraju u onome što najbolje rade – pišu i stvaraju. Vava je nakon prve Noći velikog čitanja objasnio i zbog čega je za skupinu izabrano upravo ime Ri Lit.
Moja osnovna ideja je bila da to bude što izravnije, bez ikakvih metafora i da to publiku upućuje upravo na ono što ova skupina i jest – ljudi koji pišu. Vjerujem da ćemo idući puta i proširiti naš sastav, a cilj je afirmirati riječku literarnu scenu. Nadamo se da ovo neće ostati samo u lokalnim okvirima, izjavio je tada Vava i bio je u pravu.
Ri Lit je osvajao i pozornice drugih hrvatskih gradova, od Zagreba do Vukovara. Kroz protekle je godine ova skupina pod zajednički nazivnik okupila dvoznamenkast broj kvalitetnih riječkih autora. To su, dakle: Milan Zagorac, Enver Krivac, Alen Kapidžić, Zoran Žmirić, Zoran Krušvar, Robert Vrbnjak, Moris Mateljan, Igor Večerina, Bojan Mušćet, Izet Medošević, Igor Beleš, Davor Mandić, Željka Horvat Čeč, Tea Tulić, Kristina Posilović i Vlado Simcich Vava.
| 
RiLitovci osvajaju pozornice i drugih hrvatskih gradova. |
Od početnog se okupljanja skupina proširila, a postava koja nastupa na središnjoj riječkoj književnoj manifestaciji, Noći velikog čitanja, mijenja se, odnosno dopunjava novim autorima. Većina autora i ranije je svojim je književnim radovima i aktivnostima bila prepoznata izvan lokalnih i nacionalnih okvira. Spojila ih je želja za održavanjem vrijednosti recepcije literature i razumijevanje važnosti njene promocije. Svi članovi Ri Lita ističu važnost umjetnosti, odnosno književnosti koja je nezamjenjivo važan segment društva. Stava su da svaki autor ima odgovornost njegovati njenu trajnost i ovi javni nastupi upravo služe popularizaciji književnosti i poticanju zatomljene svijesti o važnosti i vrijednosti literature.
....