Nasuprot ogromnoj slici Posljednje večere u samostanu svetoga Franje Asiškog iz 13. stoljeća u gradu Cresu omanje je udubljenje u zidu. Nasmijani pater Zdrak, čija dobroćudna prisutnost djeluje poput tonika, odvodi nas ravno tamo. A u niši je druga vrsta tonika. Ne, nije riječ o polupraznoj boci Fante, nego staklenome vrču sa zelenkastim likerom kojeg nam je pater razdragano natočio. „To se zove koromač“, rekao je. „Radimo ga od koromača iz našeg vrta.“
Izvrsnog je okusa. Ponavljamo kušanje. Moja kći Maddy (13) odbila je koromač i čeznutljivo pogledava Fantu, ali ona nije ponuđena. Devet je sati ujutro i Maddy, moja partnerica Sophie i ja upravo smo započeli istraživanje otočkih gradova Kvarnera, velikoga zaljeva Jadranskoga mora, koji se ugnijezdio ispod hrvatskog dijela Istre.
Grad Cres je mirno mjesto nenapučeno turistima i ugodno za šetnju, čak i u kolovozu. (Izgovor imena otoka je suptilan, sa sibilantom, i nimalo ne nalikuje engleskim izgovorima za riječi cress /kres/, stress /stres/ ili trees /tri:s/. Vjerojatno je za točan izgovor potrebna čaša koromača.) Kupujemo maslinovo ulje od proizvođača i divimo se radovima Mate Solisa, lokalnog umjetnika i simbola otoka, kojega i u njegovim osamdesetima još uvijek nadahnjuje dražesna creska lučica puna brodica.
Sutradan nas kratka trajektna linija prebacuje na Krk, koji je posve drugačiji od pustoga creskoga krša. Krk je zelen i napučen: u njegovu najvećemu gradu, koji se također zove Krk, veća je gužva nego u Cresu, iako su kamenite uličice slične. Šetnja zakrčenim ulicama ide sporo, ali zašto uopće žuriti? Toliko je toga čudesnoga vidjeti: hram Venere koji je sada dućan s kupaćim kostimima, restoran (Konoba Maritim) gdje nam poslužuju pikantni ovčji sir s hobotnicom i lignjom (Maddy sjetno gleda špagete za susjednim stolovima) i mali ulaz u gradskim zidinama koji vodi do jednog od najčarobnijih kafića na svijetu: Volsonisa.
Zgradu su 1999. godine kupili Maria Elena i Goran Stanić, koji su je namjeravali preurediti u kafić, ali su otkrili rimski zid, a zatim ispod zgrade i grob. U nekim bi zemljama to bio kraj svim nadama za otvaranje kafića, ali u Krku je drugačije: jednostavno su kafić, noćni klub i galeriju uklopili u antičke zidine. Rezultat je zadivljujuć i originalan - a i kava je izvrsna.
Odlazimo na jednodnevni izlet u Vrbnik, krčko vinsko područje. Preslatki gradić na vrhu litice nad morem nema potrebe dodatno privlačiti turiste: ima nekoliko hotela i kafića te mnoštvo starih zavojitih uličica, uključujući i jednu imena Klančić koja je toliko uska da smo se doslovce jedva provlačili kroz njezine tjesnace. Tamo je i predivni obiteljski restoran Nada. Ovdje vole lokalna vina - svima je u osnovi autohtona sorta grožđa žlahtina. Jeli smo obilnu večeru od morskih plodova i bili dovoljno mudri da se nakon toga do auta ne vraćamo kroz Klančić.