Predavanje počinje snimkom govorenja Ivana Matetića Ronjgova:
„Mislim da sam taj orden dobio za moju prvu etapu rada: pokazati i dokazati čitavome svijetu da je naša istarska, primorska muzika isto tako dostojna koncertnoga podija kao svaka druga, a možda i više od toga – jer je doista originalna.
Druga etapa – ona glavna: da se uznastoji iz petnih žila da se ta naša trinaest stotina godina stara narodna muzika ne izgubi preko noći nego da živi i dalje, barem dotle dok svi njezini interesantni i ritmički i melodijski elementi ne uđu u našu umjetničku muziku, onda tek neće propasti.”
Draga nan je zemlja
Ja ću nastavit kade je Matetić stal: „Se ča je nemo to je naše, se ča je naše to je nemo.” Često je to Matetić govorio aludirajući na naš primitivizam, koji ne cijeni svoje, nego tuđe. Tako da kad je Matetić, taj genije ovoga kraja, prihajal doma iz Zagreba ovamo, njegova rodbina bi bila zijala: Mare, Frane, zaprite poneštri, gre onaj hlandrušina…, koji je govorio devet jezika i koji se borio rukama i nogama da sačuva identitet ovoga kraja, što je onda kasnije i uspio.
Glazba je odraz vremena i sazvučja koje je to doba živjelo oko glazbenika. Tako znamo da su (stari) Grci muzicirali u sedam ljestvica, od kojih su neke dobile imena – dorska, frigijska, lidijska, miksolidijska, eolska, hipofrigijska i jonska.
...