Mladima nikad nije bilo teže odabrati profesiju nego što je to danas. Mnoga zanimanja koja su donedavno bila tražena, gotovo su nestala, promijenila se i lista prioriteta za srednje škole, a da o visokom obrazovanju ne govorimo!
Na sto su muka i roditelji koji ne znaju što savjetovati djeci, a kako „stvari danas stoje“ – ona ih ne bi ni poslušala. 
Visoko na listi želja, u svim vremenima, i dalje su umjetničke profesije, a među njima gotovo su najtraženije glumačke. Kao da biti glumac nosi neku magičnu auru i garantira slavnu i sjajnu budućnost...
Stvarnost je, međutim, daleko okrutnija od mladalačkog zanosa. Mnoštvo je prepreka na putu do „dasaka koje život znače“ i svaki poticaj mnogo znači.
Baš to, poticaj, bila je ideja osnivača Zaklade Nenad Šegvić, koja je utemeljena kako bi financijski pomogla umjetničkom obrazovanju mladih glumaca u Hrvatskoj. Na tom dugom i mukotrpnom putu, punom zamki i izazova, za mladog će čovjeka – to što je bio stipendist Zaklade Nenad Šegvić – značiti da je netko primijetio njegov rad već u studentskim danima, da se istaknuo predanošću budućoj profesiji i da je baš on imao onu iskru koja će ga voditi do žuđenog cilja.
...