Zadovoljstvo je biti uspješan u profesiji i nakon šest desetljeća
Više od trideset godina na čelu festivala Melodije Istre i Kvarnera, popularnog MIK-a, i šezdesetak godina u vodama zabavne glazbe, čini najsažetiji kurikulum riječkog glazbenika,skladatelja, tekstopisca, aranžera i glazbenog producenta Andreja Baše. Između tih dvaju vremenskih okvira, stoji više od dvije tisuće aranžmana i instrumentalnih zapisa, kao i više od 850 skladbi, koje su na festivalima ili nosačima zvuka interpretirali najpopularniji pjevači bivše Jugoslavije. Ali to, dakako, nije sve.
Interesi Andreja Baše daleko su širi od zabavne glazbe u koju je uronio još kao srednjoškolac i – unatoč (ili baš zato) akademskom obrazovanju – vratio joj se osnažen, spreman na svaku vrstuizazova. Uz talent, to je razlog zašto traje i dalje, slijedeći suvremene glazbene trendove, štoviše, bivajući nerijetko i ispred njih. Za svoj rad dobio je nizstrukovnih nagrada, ali i jednu prestižnu – Nagradu Primorsko-goranske županije za životno djelo, za postignute rezultate u organizaciji putujućeg festivalaMelodije Istre i Kvarnera, s kojim je započeo suradnju davne 1971. godine. 
Andrej Baša od samih je početaka bavljenja glazbom bio – iznimno uspješan. Već s pet godina primio je prvu poduku na privatnim satima klavira, slijedio je upis u glazbenu školu, gdje su ubrzo ustanovili da dječak ima apsolutni sluh. Sve dalje bilo je lako, brzo i uspješno.
U srednjoj glazbenoj školi nastavio je svirati klavir, da bi maturirao na dva odsjeka – klavir kao glavni predmet i Teoretsko nastavnički smjer s flautom. Želeći nastaviti glazbeno obrazovanje, upisao je studij dirigiranja i kompozicije na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Njegovu trostavačnu suitu za orkestar snimila je Slovenska filharmonija kad je Andrej Baša imao svega 19 godina. Studirao je i završio Akademiju u klasi profesora Uroša Kreka, koji je njegovao neposredan način komunikacije – studenti su se sastajali s profesorom ne samo na redovitim satima nastave na Akademiji, već na koncertima i poslije toga u kavanama gdje su razgovarali, analizirali i slušali o onome što je samo netko s velikim iskustvom i znanjem mogao dokučiti. I nesebično podijeliti s mla- đim kolegama.
Takav neposredan odnos prema suradnicima preuzeo je i Andrej Baša kao profesionalni glazbenik, baš zato omiljen među kolegama. Radio je dugi niz godina s Đorđem Novkovićem – njihova dva najslušanija megamiksa, prodana u 120 tisuća primjeraka, do danas nisu nadmašena (i neće biti, jer ploče se više ne prodaju u takvim tiražama). S Novkovićem potpisao je i prvo hrvatsko sudjelovanje na Euroviziji s pjesmom „Don’t Ever Cry“, u izvedbi grupe PUT, 1993.godine. Surađivao je sa Zdenkom Runji- ćem, Terezom Kesovijom, Oliverom Dragojevićem, Radojkom Šverko, s Kićom Slabincem, Đanijem Maršanom s kojim suradnja i dalje traje... te nizom drugih pjevača i bandova koji mu se i danas obraćaju za savjete i suradnju...
Držeći se kanona struke koja mu daje sigurnost, a znatiželjan i uvijek spreman na istraživanje, on je danas među rijetkima koji i nakon šest desetljeća u profesiji – radi jednakim intenzitetom, bez obzira na to je li riječ o skladanju, pisanju tekstova, aranžmanima, novim festivalskim projektima, produkciji... U posljednje vrijeme svjedočimo i nekoj vrsti povratka počecima. Naime,1973. godine Andrej Baša ušao je u grupu 777 (koju je 1970. osnovao Mirko Sertić). Baša je bio skladatelj, tekstopisac i producent, nezamjenjivi klavijaturist i vokal. Tada su nastale pjesme koje su im priskrbile veliku popularnost, kao „Ne idi Gorane“, „Tko te voli više od mene“, „Ti si moj hit“,„Srce od papira“. Nema festivala na kojem ovaj bend nije nastupao, a najčešće je to bilo, čak 12 puta, na Splitskom festivalu, gdje su prvi put nastupili 1974. s pjesmom „Zov mora“. Redoviti su bili i na Opatijskom, Zagrebačkom, Sarajevskom festivalu te na nacionalnim izborima za Pjesmu Eurovizije.
U obnovljenim Sedmicama prošle godine Baša je poveznica između starijih i novih generacija. S pjesmom Nema signala nastupili su na Zagrebfestu s velikim odjekom u javnosti. Bila je to Bašina dvadeset i druga pjesma na Zagrebfestu, peti tekst, trideset i prvi aranžman i peti nastup kao izvođač. S tim još uvijek aktualnim trenutkom otvaram razgovor s Andrejom Bašom.
...