Rijeka, grad najbogatije industrijske i tehničke tradicije u Hrvatskoj, zauzima posebno mjesto i u nacionalnoj povijesti električne energije. Prva macchina elettrica pojavila se u Rijeci 1838. godine, a tridesetak godina kasnije električna energija proizvedena u sličnom stroju služi za osvjetljavanje pozornice starog Adamićevog kazališta. Godine 1881. zasjala je prva električna svjetlost u luci, a 1885. godine, prilikom otvorenja novoizgrađenog Općinskog kazališta, proradio je prvi autonomni sustav u jednoj javnoj građevini. Nekoliko godina kasnije, 1890. godine za potrebe luke i željeznice izgrađena je električna centrala, prva u Hrvatskoj, a dvije godine kasnije još jedna, ujedno prva monofazna izmjenična elektrana u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Treća elektrana izgrađena je 1897. na Ponsalu, a četvrta 1908. na Zviru. Između 1896. i 1899. Rijeka dobiva električni tramvaj, a 1905. Spalionicu smeća u kojoj se paljenjem javnog i kućnog otpada dobivala električna energija. Međuratno razdoblje obilježeno je najvećim nerealiziranim projektom hidrocentrale na Rječini, elektrifikacijom Sušaka te spajanjem Rijeke i regije u cjeloviti elektroenergetski sustav, o kojem se od 1947. godine skrbi Elektroprimorje.
Fotografija Općinskog kazališta na kojoj su vidljive električne svjetiljke na balkonu i ispred ulaza, kao i
javna plinska rasvjeta. (DAR)
Najstarija poznata električna žarulja s
ugljenom niti (otpor 1350 Ω u
hladnom stanju) koja još daje
svjetlost sačuvana u riječkom
Teatru Fenice. (ZR, foto: IH i EH) | 
Projekt transformatorskih stanica koje su
služile i kao oglasni stupovi 1897. godine postavljene su na 7 lokacija u gradu. (DAR) | 
Oglas vezan uz električnu uličnu rasvjetu na
Sušaku iz 1921. godine (DAR) |