Iako je istraga o Sarajevskom Atentatu iznijela na vidjelo razne činjenice, ipak su ostale neotkrivene mnoge tajne koje će se teško doznati, a možda neće i nikada. Ostavimo, da o tome progovori istorija. Tim je riječima svoju knjigu „Istraga o Sarajevskom Atentatu“ završio Leon Pfeffer, sudac istražitelj u ovom povijesnom procesu, koji je, kako piše Pfeffer, postao ishodištem znamenitog preokreta u istoriji svijeta, i bio zublja koja je potpalila složenu lomaču ukrštenih interesa, a zle posljedice rata koji je nakon njega uslijedio osjeća i danas, skoro nakon četvrt vijeka, gotovo cijeli svijet. Pfeffer je knjigu, naime, napisao i objavio u izdanju zagrebačke „Nove Evrope“ 1938. godine, uoči novog velikog svjetskog ratnog sukoba. Istraga o Sarajevskom atentatu bila mu je, priznaje u knjizi Pfeffer, najteži i najnaporniji posao u životu. I ne samo to, već i najnezahvalniji posao, koji je zapečatio sudbinu moga života.
| 
Portret u ulju Leona Pfeffera koji
je izradio akademski slikar
Dušan Ružić 1917. u New Yorku |
Ta Pfefferova sudbina, baš kao i atentat koji su počinili Gavrilo Princip i Nedjeljko Čabrinović uz pomoć suradnika, također je bila predmet mnogih rasprava, a sudac istražitelj postao je i lik iz romana, filmova, kazališnih predstava... Međutim, baš kao i kada je o atentatu riječ, u tim je različitim verzijama puno kontradikcija, pa i neutemeljenih priča jer, koliko god da se njime bavili, različiti autori iznosili su zapravo vrlo malo činjenica o ovom službeniku Austro-Ugarske Monarhije, koji je, kako sam naglašava u svojoj knjizi, istragu koja mu je povjerena, želio provesti posve objektivno, tražeći istinu do krajnjih granica, koliko je to god bilo moguće. Zbog toga stvorio si je brojne neprijatelje jer, tvrdi, baš zato što je istraga počivala na istini, nitko nije njome bio zadovoljan, ni onda a ni kasnije!.
Riječki korijeni
Potomci Leona Pfeffera – Leon mu je pravo ime, iako se u gotovo svim izvorima spominje kao Leo – imaju sasvim suprotan problem: nezadovoljni su jer se o njihovom pretku rijetko piše objektivno, a većina priča o njemu ne počiva na činjenicama već na fikcijama. No, kako i sami imaju vrlo malo podataka o njegovom životu, njegova praunuka Fany Ropac, iz Bujske ulice na Kantridi, odlučila je otvoriti vlastitu „istragu“ i konačno pokušati na temelju sačuvanih podataka i obiteljskih sjećanja, koja sve više blijede, oslikati život svog slavnog pretka o čijem „liku i djelu“ se dugo šutjelo na ovim našim prostorima jer je nakon istrage u Sarajevu postao persona non grata i morao je napustiti svoje zvanje te je život završio kao trgovac u Karlovcu. Tamo je preuzeo obiteljski posao ugledne trgovačke obitelji Salamon, iz koje je potjecala njegova supruga Ida. Ta činjenica iz njegove biografije potaknula je Marina Bakića, autora teksta na lokalnom KAportalu, da, govoreći o Karlovčanima u Velikom ratu, spomene i ime Leona Pfeffera, a Fany Ropac da počne kopati po obiteljskim uspomenama i pokaže da je slavni sudac istražitelj, iako je veliki dio svoga života proveo u Karlovcu, zapravo – po obitelji pravi Fiuman! Barem kada je riječ o obiteljskim korijenima.
Prema upisu u Matičnoj knjizi rođenih Novog Vinodolskog (knjiga broj 358), koja se čuva u Državnom arhivu u Rijeci (HR-DARI-257, fond K 4), kao mjesto rođenja Leona Pfeffera naveden je, naime, Novi Vinodolski. Rođen je 24. srpnja 1887. Krstio ga je Ivan Potočnjak, župnik iz Novog Vinodolskog, a kumovi na krštenju bili su mu djed po ocu Antun Pfeffer, sudski pisar, i Klementina Battagliarini, rođena Marot, baka po majci. Dokument iz 1939. godine, kojim je jedan od članova obitelji, suprug Pfefferove kćeri Jelke, dokazao da mu supruga nema židovsko podrijetlo, pokazuje da je Leonov otac Josip Pfeffer rođen u Rijeci (Fiume) 19. ožujka 1847., a njegova majka, Franzisca Battagliarini je također Riječanka, rođena 20. lipnja 1854. godine. Pfefferov djed Antun oženio se za Mariu Jelovisza, također Riječanku, a djed po majci bio je Josip Battagliarini, riječki trgovac. Svi su, pokazuje ovaj dokument, rimokatoličke vjere.
Osim prezimena, ništa, unazad nekoliko koljena, ne ukazuje na židovsko podrijetlo Leona Pfeffera o kojemu se govori u knjizi Posljednja nedjelja, zapravo romansiranoj priči nastaloj prema Pfefferovoj knjizi Istraga o Sarajevskom Atentatu, koju je napisao austrijski pisac srpskog podrijetla, autor povijesnih romana, prevoditelj i publicist Milutin Doroslavac. U svom književnom radu koristio se imenom Milo Dor. I u svome romanu piše kako preci Lea Pfeffera bijahu Židovi koji su nakon stoljetnih lutanja stigli u Njemačku, a odatle, protjerani u Istočnu Poljsku gdje su životarili kao bijedni trgovci mirodijama. Njegov djed, piše dalje Dor, preko Budimpešte i Beča dospio je u Osijek, gdje je otvorio skromnu trgovinu mirodijama i uskoro se oženio polužidovkom. Tu izmišljenu biografiju, u kojoj je čak i djedovo ime promijenjeno u Samuel, neki su shvatili sasvim ozbiljno pa o Leonu Pfefferu pišu kao „slavonskom Hrvatu židovskih korijena“. To, pokazuju dokumenti koje posjeduje obitelj, nema nikakve veze sa stvarnom osobom.
Kako se dogodilo da je rođen u Novom Vinodolskom, iako su mu roditelji Fiumani, Pfefferovi potomci ne znaju, ali pretpostavljaju da mu je djed, koji je bio sudski pisar, bio namješten u Novom Vinodolskom, koji je tada bio upravno središte, i u koji je 1875. godine preseljen sud iz Crikvenice. Prema podacima iz Karlovačkog leksikona i Pfefferov otac, Josip Pfeffer, bio je pravnik, i to gradski sudac, ali ne piše u kojem gradu. Obitelji nije poznato jesu li Josip i Franzisca imali još djece, odnosno je li Leon Pfeffer imao braće i sestara, no, činjenica je da je ta obitelj „nestala“ iz Rijeke, a od svih njegovih potomaka samo se njegovi unuci, Vladimir i Božidar Kovaček, otac i stric Fany Ropac, 1956. godine vratili u Rijeku. S njima je došla i njihova majka, Ida, jedna od pet kćeri Leona i Ide Pfeffer, rođene Salamon.
...