Lomljenje Kristiana Novaka da pristane na ovaj razgovor trajalo je i trajalo... godinu-dvije dana. Međutim, moje oduševljenje njegovim djelom, pogotovo Ciganinom, bilo je preveliko da odustanem iz prve.. treće... jedanaeste....
A morao sam i pazit' da ne pretjeram, ipak je riječ o bivšem reprezentativcu Hrvatske u karateu, paa...
Branio se činjenicom da je u prošloj, 2017., godini dao i previše intervjua i da stvarno nema što novog reći, pa je odlučio da u tekućoj godini neće davati intervjue, ali mislim da ga je definitivno slomilo moje pitanje je li mislio na kalendarsku ili školsku godinu..
I tako, krenuli smo, jednog četvrtka predvečer, uz miješano meso i riječko pivo Tars (nešto slično kao Arsen i Ines, uz vruću rakiju) u sušačkoj konobi Baćo (ex Pul Belega).
I tu prvu večer dobio me sa dvije sitnice.....
Kad je nestalo Tarsa, konobarica nam je preporučila Karlovačko, a on je rekao Ma, moože, a kad sam se s bocom Karlovačkog približio njegovoj čaši u kojoj je bilo još prst piva, rekao mi je ma, slobodno nalij, zaključio sam... ovo je moj čovjek.
Nije neka picajzla... ne gleda u malo, jer, ko u malo gleda, malo i vrijedi, je li...
I krenuli smo... pomalo....