Jedan od najznačajnijih književnika hrvatskoga realizma Vjenceslav Novak (Senj, 1859. – Zagreb, 1905.), koji je u kraćim i širim pripovjednim oblicima s iznimnim darom zapažanja opisao život svih društvenih slojeva te gospodarske, kulturne, političke i društvene prilike u Hrvatskoj krajem 19. st., imao je i drugu umjetničku biografiju, koja je, s obzirom na njegovo zvanje profesora glazbe, bila osnovna ili prva. Uglavnom se ne zna da se intenzivno bavio glazbom, da mu je, zapravo glazba bila zvanje. Kao učitelj u Senju 1883./ 1884. zatražio je i dobio državnu stipendiju za studij na konzervatoriju u Pragu. Diplomirao je orgulje (1886.) te crkveno pjevanje i teoriju glazbe (1887.), što mu je postalo profesionalno zanimanje. Od 1887. g. do 1904. g. kao profesor glazbenih predmeta bio je zaposlen u Muškoj učiteljskoj školi u Zagrebu.
S obzirom da su ga zbog bolesti pluća umirovili s 44 godine , dvije posljednje godine života: 1904. i 1905., predavao je crkveno pojanje u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji . Među učenicima bio je i Miroslav Krleža.
Od 1890. do 1894. predavao je teoriju, glazbenu estetiku i glazbenu povijest i u školi Narodnoga zemaljskoga glasbenoga zavoda. Tu je sreo i Ivana Zajca s kojim je u godinama 1890. i 1893. ostvario dva velika koncerta Glazbenog zavoda – o kojima je brujao cijeli Zagreb. Zagrebački glazbenici, na čelu s Vjekoslavom Klaićem , organizirali su javnu izvedbu obrađenih narodnih napjeva iz hrvatskih krajeva, a koji su preuzeti iz zbornika Južno-slovjenske narodne popievke Franje Kuhača, iz 1878. g. Najveći broj obrada priredio je Ivan Zajc, a preostale A. Stockl i Vjenceslav Novak.
U istom periodu, baveći se obradama starih napjeva, Vjenceslav Novak je u zbirci Starohrvatske crkvene popievke (1891.) objavio 52 napjeva iz zbornika Cithara octochorda (zagrebačko izdanje iz 1701.), koje je ritmizirao i harmonizirao.
Zajedno s Vjekoslavom Klaićem surađivao je 1892. u uređivanju časopisa za svjetovnu i crkvenu glazbu Gusle , a 1893. pokrenuo je sâm novi časopis Glazba, koji je, nažalost, izlazio samo godinu dana.
Napisao je i objavio brojne glazbene priručnike, udžbenike, članke i rasprave, a djelokrug aktivnosti mu se, prema riječkom muzikologu Vladimiru Fajdetiću , može svrstati u pet grupa: uz navedene obrade narodnih napjeva te samostalna glazbena djela ta je njegova djelatnost bila glazbeno-teorijske, glazbeno-pedagoške te publicističke naravi. Kao monografske publikacije objavljeni su mu sljedeći radovi u glazbi: Pučki učitelj kao učitelj pjevanja i kao orguljaš (1888.); Priprava k nauci o glazbenoj harmoniji (1889., 2. izd. 1898.); Crtice o razvoju crkvene glazbe (1889.)
...