»Lakrdija, lakrdija, sve je lakrdija«1
Riječi su koje izgovara Šnajderov Kamov u drami Kamov, smrtopis koju je sam autor žanrovski definirao kao fresku navevši u predgovoru drami sljedeće: »Oznaka smrtopis ima se čitati kao tematska, a freska označuje žanr«2. Drama Slobodana Šnajdera objavljena je prvi puta u časopisu Prolog 1977. godine, a deset godina kasnije našla se ukoričena u izdanju CeKaDe-a zajedno s dramama Neki Jona, Juraj se bori protiv Svetog Zmaja, Dijalektički Antikolumbus te esejima Protok za Kamova (1975.) i Thalijin bijes (Thalijin bijes, Kamov u Dubrovniku, 1974., Kamov u Križevcima, 1975., Orgija analize, 1979.). Svoje bavljenje dramskim i pjesničkim opusom Janka Polića Kamova Slobodan Šnajder u drami Kamov, smrtopis stvaralački sažima. Samoj je drami prethodio niz uprizorenja Kamovljevih dramskih tekstova u hrvatskom kazalištu početkom sedamdesetih godina koje su Šnajdera ponukale da se i sam, ovaj puta kao pisac, a ne samo kao esejist, kritičar i novinar, pozabavi i biografijom »ukletog pjesnika«3 čiji je pjesnički i književni diskurs svojom disperzijom otvorio jedan »od ključnih problema suvremenog teatra – nesporazum između publike i dramskog djela.«4
Slučaj Kamov prvi put
Slobodan Šnajder Kamovim, smrtopisom zatvara osobni slučaj Kamov unutar granica dramskog teksta čija se »temeljna zamisao, čitav koncept na kojem je zasnovana drama Kamov, smrtopis sastoji se u propitkivanju aktualnosti, (poticajnosti) jednog naizgled zaključenog opusa, u opipavanju poetike koja se iznjedrila u krilu jednog prošlog vremena.»5 Propitkujući Kamovljev dramski i pjesnički opus i ključne točke intrigantne biografije ovog prerano preminulog ekspresionističkog pjesnika, Šnajder čitav njegov opus sažima u vlastitoj ekspresionistički intoniranoj freski. Vrijeme i prostor Šnajderove drame pretvoreni su u vrtlog slika koje se preklapaju, pretapaju kao u košmarnom snu.
Asambl ZeKaeM-a: prizor u ubožnici u Barceloni. Drama Kamov, smrtopis premijerno je prikazana u
Zagrebačkom kazalištu mladih u ožujku.
1 Šnajder, Slobodan: »Kamov, smrtopis«; U: Šnajder, Slobodan, »Kamov, legende oko freske«, Biblioteka Prolog, mala edicija, knjiga 7., CeKaDe, Zagreb 1987., str. 227.
2 Šnajder, Slobodan: »Kamov, smrtopis«; U: Šnajder, Slobodan, »Kamov, legende oko freske«, Biblioteka Prolog, mala edicija, knjiga 7., CeKaDe, Zagreb 1987., str. 121.
3 Gašparović, Darko: »Kamov, apsurd, anarhija, groteska«, Biblioteka Znaci, mala edicija, knjiga 33., CeKaDe, Zagreb 1988., str. 7.
4 Sabljak, Tomislav: »Teatar Janka Polića Kamova«, Mala knjižnica Matice hrvatske, Novi niz, kolo III, knjiga 17, Matica hrvatska, Zagreb 1995., str. 7.
5 Petlevski, Sibila: »Kamov, smrtopis, dramaturgija neeuklidskog prostora«, U: »Krležini dani u Osijeku 1995.«, HNK u Osijeku, Pedagoški fakultet Osijek, Odjel za povijest hrvatskog kazališta HAZU, Osijek-Zagreb 1997.