U Povijesnom muzeju grada Beča upravo je zatvorena izložba Bečke umjetnosti plakata oko 1900. Uz već poznate plakate slavnih bečkih umjetnika toga razdoblja, u kojem su procvat doživjeli upravo primijenjena umjetnost i dizajn, pojavili su se i plakati gotovo posve nepoznate slikarice, o kojoj je i priređivačima izložbe bilo teško doznati i najšturije podatke. Jedna je pojedinost posebno privukla pažnju hrvatskih stručnjaka i posjetitelja izložbe. Četiri plakata, koji se kao i svi ostali s ove izložbe čuvaju u fundusu Muzeja, zaključuju izložbu i stoje na kraju toga slavnog razdoblja (nastali su 1911. i 1912.), a s naše su strane bili naročito zamijećeni jer su uglavnom vezani uz Opatiju.
Tko je ta nepoznata slikarica čiji je izvrstan plakat objavljen u depliantu izložbe uz još svega dva plakata drugih autora, odmah o bok slavnome Gustavu Klimtu?
Kad sam se jednoga dana, slučajno u pravom trenutku, pojavio u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, kolegica, koja se baš tada bavila secesijom, vidjela je bečku izložbu i zapitala me znam li što o toj slikarici, Stephanie Glax, jer se njenim plakatima otvara zanimljiva tema – začetak turističkog plakata.
No, pođimo redom, jer tko zna što se uopće u Rijeci i na Kvarneru na prijelazu devetnaestog i dvadesetog stoljeća događa s grafičkim oblikovanjem i plakatima. To je, naime, vrijeme kada se počinje snažno širiti tisak, kada se plakati lijepe po svim zakutcima, i kada proizvođači, trgovci, čak i kulturni organizatori, i osobito kazališni impresariji i izdavači, počinju uviđati važnost i moć reklame.
Kako je započelo i tko su »protagonisti«?