Razgovarati sa stogodišnjakom čast je koja vam se ne ukazuje baš tako često. Iz prve ruke možete čuti neke nove pojedinosti o poznatim povijesnim događajima, a, osim toga, osobni doživljaj u nekoj poznatoj povijesnoj situaciji uvijek je zanimljiva priča. Često se naime zapitamo kako su ljudi mogli određene događaje preživjeti i kako su izbjegli neke strašne situacije u kojima sebe ne možemo ni zamisliti. Osim toga stari ljudi koji dobro pamte dragocjen su izvor brojnih informacija koje izvlače iz svojih sjećanja. Uz takve ljude povezujemo i mudrost, jer samo bogato životno iskustvo može dati odgovore na neka pitanja. Treba, međutim, znati cijeniti tu mudrost i treba znati slušati.
Vladimir Jenko, stogodišnjak sa Sušaka osoba je koja sjajno pamti, zanimljivo priča i zaista ga vrijedi slušati. Skromno će reći: Sve što vam mogu ispričati su moja sjećanja, kao da to nema neku posebnu vrijednost. Znate, uvijek sam živio normalnim građanskim životom, reći će kao da nije vrijednost i umijeće proživjeti takav normalan građanski život u stoljeću za nama kojeg su obilježili ratovi i, posebice na riječkom području, neprekidne promjene vlasti. Živjeti normalnim građanskim životom u Hrvatskoj na Sušaku i, recimo, u Engleskoj, složit ćete se, nikako nije isto, jer na ovim našim burnim prostorima čak i ako se niste zanimali za politiku, politika se zanimala za vas, a peteljanje s politikom često je znalo biti kobno.
Na konstataciju kako živi u raju, a tako smo nazvali okružje Vile Korlević, vile na Pećinama uz samo more, gdje živi sa suprugom Vesnom i pripadnicima novih obiteljskih generacija reći će: Možda je i u tome tajna moje dugovječnosti. Ali, znate, umjerenost je jako važna. U vrijeme moje mladosti puno sam putovao, proputovao sam, inače, cijelu Europu, obišao sam sa suprugom i iskopine Troje i Kartage, i, dakle, u Heilderbergu sam na jednom zidu pročitao - ako budeš umjeren u vinu, jelu i sa ženama, možeš doživjeti stotu. Ako ne ispuniš jedan od tih uvjeta, možda ćeš doživjeti 99 godina. Kako meni još nedostaje nekoliko mjeseci do punih sto godina (rođen 27. ožujka 1906., op.a.), vidjet ću jesam li ispunio sve uvjete, govori uz smijeh čovjek koji se sjeća i takvih stvari kao što je prvi let prvog riječkog avijatičara Guida Prodama 1910. godine (Išli smo brodom na Preluku to gledati, on je bio sin apotekara Prodama, kasnije su bili veliki fašisti) ili porinuća Szent Istvana, ponosa austro-ugarske ratne mornarice 1914. godine, broda koji je izgrađen na dokovima Danubiusa, današnjeg 3. maja. .......