Dok nekadašnji brod ratne mornarice GALEB već godinama trune u Brodogradilištu Viktor Lenac čekajući da na dražbi dobije novog vlasnika, sve se glasnije izražava želja vodećih ljudi Rijeke i Primorsko-goranske županije da se taj povijesno poznati brod otkupi, te da se kao muzej zadrži u riječkoj luci, u kojoj je često boravio. To je želja i mnogih Riječana, posebice pomoraca koji su nekada plovili na GALEBU.
Sušačka revija već je pisala o GALEBOVOJ prošlosti, pa ipak podsjetimo da je taj motorni brod od 4.500 BRT sagrađen kao specijalni brod za prijevoz banana za talijansko poduzeće Reggio Azienda Monopolio Banana i kao zadnji u seriji nosio je ime RAMB III. Tijekom rata uvršten je u talijansku ratnu mornaricu kao pomoćna krstarica, a po kapitulaciji Italije brod su u Trstu preuzeli Nijemci i najprije su ga također koristili kao pomoćnu krstaricu, a kasnije kao minopolagača. Pod novim imenom Kiebitz sudjelovao je u trećoj fazi njemačke operacije Wolkenbruch (Prolom oblaka) u osvajanju obale i otoka Hrvatskog primorja i dijela Slovenije. Zajedno s krstaricom Niobe (bivša Dalmacija, Cattaro) i razaračem Insidioso sudjelovao je u desantu na otoke Cres i Lošinj. Prvobitno je bilo planirano da Niobe i RAMB III artiljerijskom vatrom onesposobe obalsku artiljeriju na Lošinju, ali se od toga odustalo.
Tako je RAMB III 12. studenog 1943. u Puli ukrcao 22 jurišna desantna čamca i veći broj kamiona koje je sljedećeg jutra iskrcao u uvali Čikat na Lošinju. Nakon toga bio je zapovjednički brod operacije sa štabom 191. puka 71. pješačke divizije.Ubrzo nakon toga preuređen je za minopolagača te je sve do potapanja od savezničkih aviona u Rijeci 1944. godine polagao mine od Riječkog zaljeva do Kvarnerića i Kvarnera, sve do Paga, Mauna i Premude.
Nakon što su ga 30. ožujka 1948. s dubine od 23 metra uz obalu riječke luke podignuli djelatnici Brodospasa, preuzela ga je JRM za svoje otrebe, a po obnavljanju uvršten je u sastav mornarice kao Školski brod GALEB. Potrebno je spomenuti da je sve do svog rashodovanja i prodaje zadržao klasifikaciju i nikada nije nosio naziv “jahte”, iako je zbog povijesnih putovanja predsjednika Josipa Broza Tita najčešće nazivan Titovom jahtom.
TITOVA PUTOVANJA
Od ožujka 1953. godine, kada je krenuo u prvi posjet Velikoj Britaniji, Tito je GALEBOM putovao 14 puta posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta - Europi, Aziji i Africi, pristavši u 29 luka (u neke i više puta). Na ovim putovanjima GALEB je prošao 85.000 nautičkih milja (157.420 km), u trajanju od 478 dana. Tijekom posjeta Galebovom palubom prošli su mnogi državnici i predstavnici prijateljskih zemalja, od engleskog premijera Winstona Churchila, grčkog kralja Pavla i kraljice Frederike do etiopskog cara Haile Selasija i marokanskog kralja Hasana II., a posjetili su ga i predsjednici nesvrstanih zemalja Gamal Abdel Naser, Džavaharlal Nehru, Ahmed Sukarno, general Abud, Kvame Nkrumah, Albert Tabnen, Habib Burgiba, Sirimavo Bandaranaike, U Nu, Ne Vin, Modivo Keita, Seku Ture, arhiepiskop Makarios, ali i predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov. Pored državnika na GALEBU su boravili i mnogi svjetski poznati znanstvenici, umjetnici i visoka vojna lica.
Na ovim putovanjima Združenog odreda JRM, nazivanom i “Titovom eskadrom”, pored GALEBA u pratnji su se nalazili stari, bivši talijanski eskortni razarači Triglav, Biokovo, Durmitor i Učka, a na prvom putovanju čak i patrolni brod PBR 506. Kasnije su uključeni novi razarač Split i od Britanaca kupljeni razarači Kotor i Pula. Na dužim putovanjima uključivani su u Odred i trgovački brodovi tadašnje Jugolinije Dinara, Avala, Lovćen i Triglav kao logistička podrška, ali i brodovi Vis, Romanija, Kumrovec, te još neki za prijevoz razne opreme i materijala.
Prvo putovanje u posjet Velikoj Britaniji otpočelo je 7. ožujka 1953. godine iz luke Zelenika u Boki Kotorskoj. Ovo putovanje odvijalo se u teškom vremenu nakon što je Tito prekinuo odnose sa SSSRom i Staljinom, pa je čak postojala opasnost atentata na Tita. Upravo zbog sigurnosnih mjera putovalo se morskim putem.
Kada je donijeta odluka da se plovi GALEBOM, trebalo je na brzinu pripremiti brod za taj zadatak. Titu su tada na raspolaganje stavljene tri obične kabine za rad i odmor, i to bez grijanja, kojeg brod tada nije imao. Pratnja je smještena po časničkim kabinama a časnici porazmješteni po prostorijama posade. Može se, dakle, lako zamisliti kako je to bilo daleko od današnjeg pojma “jahte”.
Združenim odredom zapovijedao je admiral Josip Černy, dok je zapovjednik GALEBA bio kapetan korvete Marko Orhanović. U pratnji do Malte bili su eskortni razarači Triglav i Biokovoi patrolni brod, dok su od Malte do Londona pratnju preuzeli britanski razarači. Tako je bilo i na povratku. Na ulasku u rijeku Themsu kraljevska jahta Britannia dočekala je GALEB i dopratila ga je do pristaništa u Londonu.
U Londonu Tita su primili kraljica Elisabetha II. i premijer Winston Churchil, kao i najviši politički i vojni predstavnici.
POSJET TURSKOJ I GRČKOJ
Nakon posjeta Velikoj Britaniji predsjednik Tito nastavio je s obnavljanjem prijateljskih odnosa sa Zapadnim blokom, pa je posjetio balkanske zemlje Tursku i Grčku.
Združeni odred u sastavu GALEB i eskortni razarači Triglav, Biokovo, Durmitor i Učka, pod zapovjedništvom admirala Černyja, za Tursku je iz Splita isplovio 8. travnja, a vratio se u Split 21. travnja 1954. Brodovi su u Turskoj boravili u Carigradu, a zapovjednik GALEBA bio je kapetan fregate Stanislav Abram.
U istom sastavu Odred je od 31. svibnja do 10. lipnja 1954. posjetio grčke luke Pirej i Solun.
GALEB je s Titom u još nekoliko navrata bio u Grčkoj posjećujući otok Krf i Solun.
PRVI POSJET AZIJI: INDIJA I BURMA
Kada je Tito odlučio, neposredno pred održavanje azijsko-afričke konferencije u Bandungu, posjetiti Indiju i Burmu, tražio je od mornarice mišljenje jesu li GALEB i eskortni razarači u mogućnosti obaviti taj zadatak. Za GALEB i njegovu posadu nije bilo problema, jer su na dosadašnjim putovanjima s Titom i na više školskih putovanja pokazali svu svoju spremnost, ali bilo je pitanje kako će putovanje podnijeti posade i eskortni razarači koji su građeni za uska priobalna mora i ograničenog radijusa.
Pored svih dvojbi i pomno izvedenih priprema Odred je opet bio spreman za isplovljenje, ali ovog puta GALEB su pratila samo dva razarača Triglav i Biokovo. Po prvi put bio je kao logistička potpora priključen trgovački brod Dinara. Zapovjednik je bio admiral Mate Jerković, zapovjednik GALEBA kapetan fregate Petar Vidan (koji je kasnije zapovijedao u još tri putovanja), dok je Dinarom zapovijedao kapetan duge plovidbe Juraj Uršičić iz Kostrene.
Odred je isplovio iz Rijeke 30. studenog 1954. pristajući u lukama Port Said, Aden, Bombay, Vizagapatan, Calcutta, Rangoon, Madras, Cochin, Aden i Port Said. Nakon 75 dana provedenih na putovanju vratili su se 12. veljače 1955. ponovno u Rijeku, dočekani od mnoštva ljudi iz Rijeke, Primorja, Istre i Gorskog kotara.